‘‘Kad negdje provedeš toliko godina, onda svakako to nije laka odluka, no nikako nije ishitrena. Više puta sam proteklih godinu dana razgovarao na tu temu, a još u svibnju sam i službeno obavijestio ministra da namjeravam ići. Ponosan sam na sve projekte koje smo proveli u ime Vlade RH, a koji su unaprijedili život građanima. Neki od njih će ostati upisani u povijest. Tvrtka je posložena i stabilna. Pred Hrvatskim cestama su novi veliki projekti i vjerujem da je sad najbolje vrijeme za nove snage,‘‘ napisao je Josip Škorić u izjavi kojom je obrazložio zašto je, za mnoge naprasno, prije mjesec dana podnio ostavku na mjesto predsjednika Uprave Hrvatskih cesta, da bi se uskoro pokazalo kako je ostao u istoj tvrtki, na radnom mjestu savjetnika.
Raskol s Glavašem
Škorić se u HC-u zaposlio još 2005. godine kada je došao na mjesto šefa ispostave u rodnom Osijeku. Bilo je to u vrijeme velikih previranja unutar HDZ-a. Upravo se te 2005. godine u proljeće dogodio veliki raskol u kojem je Branimir Glavaš odlučio napustiti stranku i povesti sa sobom praktički sve u tom trenutku najvažnije HDZ-ovce Osijeka i Osječko-baranjske županije. U tom sukobu Glavaša s Ivom Sanaderom i Vladimirom Šeksom, Škorić je ostao na strani dvojice potonjih. S Glavašem, naime, nikada nije izgradio odnos niti je bio dio uskog kruga njemu najodanijih ljudi, pa je bilo logično da kao dugogodišnji član stranke ostane njezin dio, pri čemu je naravno napokon vidio i šansu za svoj hijerarhijski uspon. Koji se vrlo brzo i dogodio.
U tim ostatcima ostataka osječkog HDZ-a nakon što ih je Glavaš razbio i kadrovski i politički, pobijedivši te godine na lokalnim izborima u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, Škorić je našao svoje mjesto i politički i profesionalno. Na unutarstranačkim je izborima u studenome ušao u čelništvo osječke organizacije HDZ-a, a gotovo istodobno je postao i šef Ispostave HC-a u Osijeku. Ovaj 60-godišnji Osječanin u rodnom je gradu završio Građevinski fakultet, a profesionalnu karijeru započeo je 1992. godine u građevinskoj tvrtki Gradnja Osijek, gdje se na funkciji voditelja građenja zadržao godinu dana, nakon kojih prelazi u INA-u, na radno mjesto voditelja Predstavništva INA Konzalting Osijek, gdje će biti dvije godine, odnosno do 1995. godine. Tada ulazi u sustav javnih službi u kojem ostaje do današnjih dana. Prvo je tri godine bio stručni savjetnik za infrastrukturu u Zavodu za prostorno uređenje Osječko-baranjske županije, potom je pet godina pročelnik Ureda za obnovu i razvoj Osječko-baranjske županije, a onda i godinu dana pročelnik Agencije za razvoj Osječko-baranjske županije. Godine 2002., u vrijeme kada je HDZ prvi put od SDP-a izgubio vlast u županiji, Škorić izlazi iz županijskog sustava i prelazi u gradski, kojim tada još uvijek upravljaju liberali predvođeni gradonačelnikom Zlatkom Kramarićem.
U vrh HC-a došao za vrijeme Jadranke Kosor
Škorić postaje voditelj građevinske operative u komunalnoj tvrtki Unikom. Nakon što Kramarić i liberali izgube Osijek 2005. godine od Glavaša i HSP-a predvođenog Antom Đapićem, Škorić odlazi iz Unikoma, da bi se skrasio u Hrvatskim cestama koje su pod kontrolom HDZ-a. Prvo kao šef osječke Ispostave tri godine, a od 2008. kao član Uprave. U razdoblju do 2017. tri je godine bio član Uprave, dva je puta po godinu dana bio direktor, odnosno predsjednik Uprave HC-a te četiri godine direktor Sektora za održavanje i promet. Od 2017. do 2024. ponovno je predsjednik Uprave.
U upravu HC-a ušao je u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, a ovu državnu tvrtku nije napustio čak niti nakon što je došlo do promjene vlasti u zemlji, odnosno nakon dolaska Kukuriku koalicije u Banske dvore. Škorić je smijenjen iz uprave, ali je ostao u tvrtki na visokoj poziciji direktora Sektora za održavanje i promet, na kojoj je dočekao i povratak HDZ-a na vlast. Prvo onog kojeg je predvodio Tomislav Karamarko, a onda i ovog kojim upravlja Andrej Plenković. Obojica su ga zadržali na visokoj poziciji u državnoj tvrtki, štoviše kod Plenkovića je napredovao do najvišeg položaja u HC-u. Premijer ga je očito jako cijenio, a svojevremeno se o Škoriću govorilo i kao ozbiljnom kandidatu za ministra graditeljstva. No, do političke dužnosti ipak nije došao, pa je u tom smislu njegov jedini kratkotrajan izlet u taj svijet bio u Gradskom poglavarstvu Osijeka, gdje je od siječnja do svibnja 2009. godine bio pročelnik Upravnog odjela za komunalno-stambeno gospodarstvo i promet te sport, nakon što je došlo do preslagivanja u gradskoj vlasti i povratka Đapića na dužnost gradonačelnika Osijeka. HDZ je tada ušao u koaliciju s HSP-om i HSU-om. Međutim, na lokalnim izborima 2009. godine pobjeđuje HDSSB u koaliciji s HNS-om, a Škorić postaje oporbeni gradski vijećnik. U to vrijeme događaju se i nova previranja u osječkom HDZ-u, pri čemu je postojala i namjera da se Škorića i predsjednika osječkog HDZ-a Dragana Kovačevića te njima bliske suradnike čak i izbaci iz stranke. No, uspjeli su se održati unutra, čak i unatoč tome što su protiv sebe imali struju koju su predvodili Šeks i Tomislav Ivić.
Sukob s Anušićem
Nisu Škorić i ljudi oko njega bili najsretniji ni kada je u ožujku 2014. godine na čelo HDZ-a Osječko-baranjske županije došao Ivan Anušić, koji se HDZ-u priključio samo tri godine ranije. Od prvoga dana oni su bili Anušiću unutarstranačka oporba, a koliko su odnosi bili narušeni govori i činjenica da je tadašnji predsjednik stranke Karamarko osobno u nekoliko navrata morao intervenirati i smirivati sukob. Anušić je tadašnjem vodstvu osječkog HDZ-a, kojeg je vodio Damir Kramarić, a u kojem je Škorić bio važan član, zamjerao što u Gradskom vijeću daju tehničku podršku gradonačelniku Ivanu Vrkiću, koji je na tu dužnost došao uz podršku SDP-a, pa su HDZ i SDP tih godina praktički bili tehnički koalicijski partneri u Osijeku. Anušić je tražio da se s tom praksom prekine te da HDZ-ovci koji su bili na čelnim mjestima nekih gradskih tvrtki podnesu ostavke, ali osječki HDZ na to nije pristajao. Ipak, kulminacija sukoba dviju struja – Anušićeve i Škorićeve, jer njega se u tom sukobu uvijek tretiralo kao vođu te struje, dogodila se u prosincu 2017. godine na izborima za predsjednika osječkog HDZ-a.
Anušić je na toj poziciji htio tadašnjeg predsjednika Mladeži HDZ-a Osječko-baranjske županije i saborskog zastupnika Domagoja Mikulića te mu je čak i javno dao podršku. To se nikako nije svidjelo Škoriću i tzv. starim osječkim HDZ-ovcima, koji su se tome odlučili suprotstaviti. Škorić se osobno odlučio kandidirati za predsjednika, ali mu je to zabranjeno iz središnjice stranke. Rečeno mu je da će u tom slučaju morati napustiti čelo HC-a. Drugim riječima, Plenković je stao na stranu Anušića i Mikulića. I Škorić se povukao, ali je novog kandidata našao u Ivanu Radiću, bivšem predsjedniku Mladeži HDZ-a i saborskom zastupniku u vrijeme Karamarka. Kampanja za te izbore bila je pravi mali bratoubilački rat u kojem se nisu birala sredstva, a na kraju je, uz javnu podršku Mladeži HDZ-a Osijeka i osječkog ogranka Zajednice utemeljitelja HDZ-a ‘‘dr. Franjo Tuđman‘‘, Radić pobijedio. Anušić i Radić, odnosno Škorić, ubrzo su nakon toga zakopali ratne sjekire, iako će i danas mnogi HDZ-ovci reći da se samo čeka vrijeme kada će te sjekire ponovno biti otkopane. No, to primirje je HDZ-u donijelo rezultat i pobjedu Radića na izborima za gradonačelnika Osijeka 2021. godine, kada je HDZ prvi put u povijesti došao na vlast u ovom gradu. Škorić je sve to vrijeme bio i ostao jedan od najbližih i najvjernijih Radićevih suradnika, štoviše mnogi će reći da je on Radićev mentor. I formalno je i danas jedan od zamjenika predsjednika osječkog HDZ-a te predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a Osječko-baranjske županije. Škorić je trebao biti i voditelj Radićeve izborne kampanje za izbore u Osijeku 2021. godine, o čemu je donesena i stranačka odluka, ali se u zadnji tren povukao s te pozicije, kazavši kako bi to bilo teško izvedivo s obzirom na njegovu funkciju u HC-u koja iziskuje poslovne obveze po cijeloj Hrvatskoj. Ipak, u zraku je ostalo visjeti zašto je onda uopće imenovan na mjesto voditelja kampanje, jer su njegove poslovne obveze i tada bile iste. U medijima se špekuliralo da je razlog njegova povlačenja s te pozicije bio s nekim drugim neugodnim motivima iz navodne Škorićeve prošlosti.
Pelješki most
Iako će mnogi, pa tako i sam Škorić, kao najveći profesionalni uspjeh istaknuti izgradnju Pelješkog mosta s obzirom da je bio na čelu tog projeka, Škorić jednako važnima smatra i brojne projekte u cestovnoj infrastrukturi Osijeka i Osječko-baranjske županije, kakva je primjerice izgradnja južnog traka Južne obilaznice. Inače, uz osječka prijateljstva i poznanstva veže se i jedna priča iz 2022. godine. Tada je, naime, otkriveno da je Krešimir Radić, brat Ivana Radića zaposlen u osječkoj ispostavi HC-a na radnom mjestu glavnog inženjera, dok je Ivan Fran Škorić, sin Josipa Škorića, imenovan u Nadzorni odbor gradske tvrtke Vodovod Osijek. Škorić je odbacio bilo kakvu povezanost tih dviju činjenica, kao i sumnje u potencijalno uhljebljivanje, odnosno namještanje zapošljavanja Radićevog brata. Kazao je da je Krešimir Radić zaposlen u postupku javnog natječaja te da ima sve reference, iskustvo i kvalitete za to radno mjesto te da ne vidi nikakvu poveznicu s imenovanjem svoga sina u NO Vodovoda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....