Samo nešto više od mjesec dana trebalo je predsjedniku Zoranu Milanoviću i premijeru Andreju Plenkoviću da se dogovore o održavanju sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Obojica su vrckavi pedesetogodišnjaci otvorenog duha pa su u spomenutom razdoblju jedan drugoga uspjeli uvrijediti ne više od dvadesetak puta, međusobno plasirajući optužbe o neradu, kršenju zakona, plamenim jazavcima, roditeljima i tko je što prije dvadeset godina rekao na hodniku Ministarstva vanjskih poslova, a posljednjih dana trajalo je strateško natezanje hoće li se sastanak održati u Vili Prekrižje, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici ili Banskim dvorima. Ispalo je da će se sjednica održati na Markovu trgu, i nacija je konačno odahnula. Razumije se, ako se ne zakače tko će sjediti s koje strane stola, što nije nemoguće. Uostalom, u Vladinu pismenom prihvaćanju sastanka pomalo dvosmisleno piše "Prozori će biti otvoreni", bez objašnjenja, da li zbog izbacivanja virusa ili, možda, sugovornika.
Bez imalo pretjerivanja, ali manje napetosti i kontroverzi izazvao je prije nekoliko godina susret Kim Jong-una i Donalda Trumpa nego ova sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost. S obzirom na višetjedno prekomjerno granatiranje, netko neupućen mogao bi povjerovati kako je današnji sastanak sudbonosan po državu jer, zaboga, zašto bi se premijer i predsjednik optuživali i vrijeđali zbog nekakve bezvezarije. Takve ljude zovemo - naivci.
U subotu navečer objavljen je dnevni red spomenutog sastanka. Teme o kojima će se raspravljati na sjednici VNS-a su "smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija, radikalizacija u društvu, upravljanje prouzročenom epidemijom, funkcioniranje pravosudnog sustava, položaj Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori te u BiH s naglaskom na (ne)poštivanje Daytonskog sporazuma".
U narodu postoji izrekla koja glasi - tresla se brda, rodio se miš. Ovaj tekst pišemo u nedjelju, 24 sata prije početka sjednice, i već sada smo se spremni kladiti da ne treba očekivati spektakularne zaključke. Razlog je jednostavan, situacija u Hrvatskoj je pod kontrolom, osim zbog pademije covida-19, ali to je nešto kroz što prolazi čitava Europa i dobar dio planeta, a kraj još uvijek nije na vidiku.
Radikalizacija u društvu? Po svemu sudeći, napad Danijela Bezuka na Banske dvore i ranjavanje dežurnog policajca bio je čin pojedinca, a ne organizirana akcija radikala. Sigurnosne službe nisu nikoga uhitile, niti se čini kako imaju informacije o povećanoj opasnosti od terorizma. Upravljanje epidemijom? Milanović bi htio da se o tome odlučuje u Saboru, a Plenković ustrajava kako je nadležan Stožer. Milanović i Plenković identično gledaju na položaj Hrvata u BiH. Jedan i drugi ne priznaju Željka Komšića kao legitimnog hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, ali ne samo oni, već niti jedan ozbiljan političar u Hrvatskoj ne dovodi u pitanje suverenitet susjedne države.
Da se na čelu Hrvatske ne nalaze prznice kao što su Milanović i Plenković, nego, recimo, Josipović i Jadranka Kosor ili Mesić i Sanader, sve vezano uz ovu sjednicu VNS-a dalo bi se sažeti na kartici službenog priopćenja nakon završetka sastanka. Ovako smo svjedočili dramoletu koji je Milanović forsirao kako bi Plenkoviću dao do znanja da ga ne može zaobilaziti kada se radi o obavještajno-sigurnosnom sektoru, a premijer dokazivao predsjedniku da se odluke u Hrvatskoj donose u Vladi, a ne na Pantovčaku. A jedina stvarna opasnost je u tome da netko ne navuče upalu pluća pokraj otvorenih prozora.