LORA VIDOVIĆ

Siromaštvo je bila najvažnija stvar na koju sam upozoravala. Odbijali su me pustiti za saborsku govornicu

Pokazalo se, nažalost, da je premijer Plenković osjetljiv na povrede ljudskih prava samo kad se na njega odnose
Lora Vidović
 Marko Todorov/Cropix

"Time to say goodbye", napisala je ovih dana na svom Facebook profilu pučka pravobraniteljica Lora Vidović. Izvješća koja je u minulih osam godina podnosila Saboru, kako ona redovita godišnja tako i tri tematska, kao i njezina "ad hoc" javna reagiranja na probleme za koje je smatrala da zaslužuju njezinu posebnu reakciju, ogledalo su društva. I to ono ogledalo koje bi države najradije prekrile ili sakrile.

Ona su kronologija kršenja ustavnih prava građana od strane tijela javne vlasti, slučajeva diskriminacije, različitih lica siromaštva i zatvaranja očiju pred potrebama osjetljivih skupina koje trebaju pojačanu brigu zajednice. Ona su i kronologija govora mržnje, povijesnog revizionizma i šutnje politike na takve slučajeve. Njezina su izvješća redovito sadržavala i konkretne preporuke tijelima vlasti o tome što treba promijeniti i dodatno učiniti kao bi se stvari mijenjale nabolje.

​Vladajući, i lijevo liberalna koalicija, a još više desna namrgođeno su u Saboru dočekivali njezina izvješća. "92.000 umirovljenika u Hrvatskoj prima mirovine manje od 500 kuna mjesečno, 38.000 stanovnika nema tekuću vodu, 28 posto mladih ne radi i ne obrazuje se, diskriminacija u društvu raste, a prava manjina doživljavaju se kao ugrožavanje većine..." Tim je riječima Lora Vidović u svibnju 2016. sa saborske govornice branila svoje izvješće za 2015. koje je vladajuća većina - koalicija HDZ-a i Mosta - odbila.

Bio je to drugi put od 1990. da Sabor odbacuje izvješće pučkog pravobranitelja. Prvi put je to učinio iz opravdanih razloga jer u njemu nije bilo ničega što je trebalo biti, a drugi put 2016. jer je u njemu do u tančine bilo obrazloženo sve što je trebalo biti. U drugoj polovici mandata često je bila meta uvreda i prijetnji, najčešće anonimnih.

Minimum očekivanja

​Razgovarale smo ovaj tjedan gotovo dva sata u njezinu uredu na trećem katu Zagrepčanke u Savskoj, u koju je Ured pučke pravobraniteljice preseljen jer je zgrada u kojoj im je bilo sjedište u zagrebačkom potresu teško oštećena. Jučer joj je bio zadnji dan mandata, a Sabor bi idući tjedan trebao izabrati novog pučkog pravobranitelja između četvero kandidata - Tene Šimonović Einwalter, zamjenice Lore Vidović, Nevena Šimca, Marka Bonifačića i Sandre Jančić.

"Minimum očekivanja koje imam od onoga tko dođe na moje mjesto jest da čuva neovisnost pučkog pravobranitelja. Nadam se da će to biti netko tko dobro poznaje Ured i hrvatski kontekst, tko će uspjeti razumjeti i sačuvati neovisnost institucije. Jedan od razloga zbog kojeg se nisam kandidirala za novi mandat, a odluku o tome sam donijela i objavila još davno, jest to što mislim da je i Uredu nakon osam godina potrebna promjena", rekla nam je Vidović.

Prije osam godina, kad ju je Sabor izabrao za pučku pravobraniteljicu, Vidović je napustila stalno radno mjesto u UNICEF-u. Na njega se danas više ne može vratiti i toga je, kaže, bila svjesna u trenutku kad se kandidirala.

Pitamo je odlazi li s dosadašnje dužnosti s olakšanjem ili s nostalgijom.

"I jedno i drugo. Mislim da je ovo najbolji posao na svijetu i možda više nikad neću dobiti priliku raditi nešto tako kreativno i ispunjavajuće. S druge strane, osam godina je dug period i vrijeme je za promjenu", kaže.

Tema kojoj je posvetila puno pažnje u svom mandatu je pitanje siromaštva. A ono se u Hrvatskoj pojavljuje u puno oblika. "Pitanje siromaštva bilo je na vrhu prioriteta u mom radu. Stopa siromaštva u Hrvatskoj se možda postupno i smanjuje u općoj populaciji, ali među osobama starije životne dobi, nažalost, neprekidno raste. Granica ispod koje se netko i službeno smatra siromašnim je doista niska, a prosječna mirovina je ispod te granice, i to za gotovo 150 kuna. Čak svaka druga starija osoba koja živi sama je u riziku od siromaštva.

Bez obzira na to o kojoj se skupini radi, ovaj problem je, uz ostalo, posljedica nejednakog regionalnog razvoja u Hrvatskoj. To je dramatično razotkrio potres u Sisačko-moslavačkoj županiji - napokon su, ali nažalost najgorim povodom, pod reflektore javnosti došli ljudi koji žive udaljeni i izolirani, bez struje i vode, bez pristupnih puteva i od ono malo hrane što sami proizvedu, s nikakvom ili vrlo malom podrškom kroz socijalne usluge, 100 kuna vožnje taksijem udaljeni od prvog liječnika. Na takvo stanje smo detaljno upozorili u godišnjem Izvješću za 2016., između ostalog i na temelju našeg terenskog rada u toj županiji.

Donošenje novog Zakona o socijalnoj skrbi odgađa se već godinama, a u Vladinom Mišljenju na naše posljednje Izvješće stoji da ga ni lani nije donijela zbog nepovoljnog fiskalnog učinka na proračun. Dakle, gledaju na njega isključivo kao na preskupi trošak, a ne kao na investiciju u najslabije."

Terenski rad

Sad kad podvlači crtu pod svoj osmogodišnji mandat, pitamo je što smatra najvećim uspjehom toga mandata. "Mislim da je jako važno što smo instituciju pučkog pravobranitelja otvorili prema građanima više nego što je bila ranije. Pritom nipošto ne želim umanjivati ono što su napravili moji prethodnici Jurica Malčić i Ante Klarić, jer smo radili prema drugačijim zakonima i u drugačijim okolnostima.

Dapače, obojica su učinila važne korake u razvoju ove institucije. Institucionalne okolnosti u mom mandatu su povoljnije - prva sam pučka pravobraniteljica izabrana po novom zakonu koji je dao bitno drugačije ovlasti u smislu suradnje i rada s javnošću, što ranije nije bilo tako izričito naglašeno. 2014. i 2015. sišli smo s Gornjega grada i otvorili regionalne urede u Osijeku, Rijeci i Splitu, značajno pojačali terenski rad, bili u više od 190 gradova, općina i sela, sve da bismo bili bliže građanima, tamo gdje oni žive, kako bi nam lakše podnosili pritužbe. To je bitno pridonijelo i porastu broja pritužbi i predmeta koje smo otvarali.

Ojačali smo i kapacitete ureda u ovih osam godina - rast zaposlenih je 50%, a budžeta 62%. Time smo dobili mogućnost pratiti kršenja ljudskih prava na novim područjima za koja ranije nismo imali kapacitete. Na primjer, od 2013. ovaj ured izvještava o zaštiti okoliša, što je sastavni dio prava na zdrav život, a prošlog tjedna smo podnijeli i posebno Izvješće o pravu na zdrav život i klimatskim promjenama u Hrvatskoj. U proteklih osam godina razvili smo i kapacitete za praćenje prava građana u području financija, ovrha, proširili kapacitete za rad na području diskriminacije, dobili mandat zaštite prava zviždača.

Kad sam izabrana na ovu dužnost, samo dvije kolegice su pratile prava osoba lišenih slobode u 500-tinjak institucija i ustanova u kojima se takve osobe nalaze. Sad taj posao radi osam ljudi u tri grada."

Što ih je smetalo

Pojašnjava da njezini suradnici iz ovog odjela ne nadziru samo kršenja ljudskih prava u kaznionicama i zatvorima, već i u svim ostalim mjestima u kojima su smješteni, ili bi to mogli biti, ljudi koji iz njih ne mogu izaći svojom voljom - policijskim postajama, psihijatrijskim bolnicama i odjelima, stacionarima domova umirovljenika u kojima su stariji koji su često nepokretni ili boluju od raznih oblika demencija.

Lora Vidović, ne bez ponosa, ističe da je Agencija za temeljna prava EU nakon neovisnog istraživanja prošle godine objavila veliko izvješće o nacionalnim institucijama za ljudska prava u EU. Ono je, tvrdi, pokazalo da 79 posto hrvatskih građana zna za pučkog pravobranitelja i da je institucija po prepoznatljivosti među građanima Hrvatske iznad europskog prosjeka. U zadnjih osam godina Ured je dva puta reakreditiran od strane UN-a, što je potvrda najvišeg stupnja samostalnosti i neovisnosti u radu.

U izvješću Europske komisije o vladavini prava za 2020. u dijelu koji se odnosi na neovisne institucije piše da pučkom pravobranitelju u Hrvatskoj raste reputacija utemeljena na profesionalnosti, dobrim rezultatima i odupiranju politizaciji. "I kad me pitate koji su uspjesi na kraju mandata - e pa to je jedan važan uspjeh, da ljudi znaju da nam se, ako imaju problem, mogu obratiti, i da ćemo dati sve od sebe da im pomognemo", kaže nam Vidović.

Pučki pravobranitelj nema izvršne ovlasti pa ne može izravno mijenjati stvari na koje im se ljudi žale. A kad je pitamo što je od onoga što je namjeravala, a nije uspjela najviše frustrira, ističe opet kontakt s građanima. "Žao mi je što nismo još više bili na terenu. Jesmo puno, ali nikad dovoljno… Pokazalo se da smo odlascima u županije, gradove i sela uspijevali pomaknuti neke stvari za ljude koji su nam se obraćali. Žao mi je što nismo više ili jače, ali to ostaje za dalje."

Iako je pučki pravobranitelj institucija koju je ustanovio Sabor kao svog opunomoćenika u zaštiti prava građana, Sabor prema Lori Vidović nije bio nježan. Niti najmanje. U političkoj eri Tomislava Karamarka 2016. vladajući HDZ i Most su odbili njezino godišnje izvješće za 2015. koje se, da paradoks bude veći, odnosilo na zadnju godinu vladavine Milanovićeve Vlade.

"Onaj tko je pročitao Izvješće temeljito i u svim područjima na koje se odnosi teško da bi ga mogao odbiti. Odbijanjem tog izvješća željelo mi se pokazati da sam nepoželjna. Naravno da se radilo o pokušaju politizacije i moga posla i ovog ureda", kaže Vidović o tome iskustvu.

​Pitamo je leži li razlog odbijanja Izvješća možda u činjenici da je u njemu uz ostalo progovorila i o rastućem govoru mržnje i netolerancije u društvu.

"Na rast netolerancije i govora mržnje, na porast broja zločina iz mržnje, na etnički motivirane diskriminacije upozorila sam i u tome i u svim kasnijim izvješćima. To ih jest zasmetalo i to su, koliko se sjećam, u raspravi i izričito i zamjerali."

Vidović podsjeća da su do 2012. ovlasti pravobranitelja bile isključivo pritužbe građana na rad tijela javne vlasti, a zakon iz 2012. je ovlasti proširio na zaštitu i promicanje ljudskih prava. "Pitanje govora mržnje i diskriminatornog diskursa u javnom prostoru je pitanje ljudskih prava u Hrvatskoj par excellence. To je moj posao. Pretpostavljam da je to jedan od razloga zbog kojih je i u jednom od zadnjih Mišljenja Vlade o izvješću navedeno da teme biram 'arbitrarno'.

Međutim, nikada nisu imali hrabrosti navesti koje to teme biram 'arbitrarno', a niti u Saboru nije bilo prilike za to jer zadnja dva izvješća, za 2018. i 2019., do danas nisu raspravljena. U javnom prostoru dosad nisam čula niti jedan argument koji bi rekao da govor mržnje ili povijesni revizionizam nisu stvar ljudskih prava u Hrvatskoj i da se ovaj ured time ne bi trebao baviti. Jednako tako i pitanjem migracija.

Dužna sam štititi prava svih koji se zateknu na hrvatskom teritoriju, bilo da je riječ o domaćem građaninu ili migrantu. To je moj posao, na to me zakon obvezuje. Ja razumijem da se to onima koji su na vlasti, bili ovi ili oni, ne sviđa. Ali baš je zato Ured pučkog pravobranitelja osnovan - da bi ojačao demokratsku kontrolu u društvu", ističe.

Na vrijeme je predala i godišnja izvješća za 2018. i 2019., ali Sabor ih do isteka njezina mandata nije stavio na dnevni red i raspravio. "Ostale pravobraniteljice su branile izvješća, mene se preskakalo. Mislim da je posve jasno da se nije htjelo dopustiti da ja dođem za tu govornicu i obrazložim ono što u izvješćima piše. Time pitanja o kojima govorimo nisu dobila javnu pažnju koju kroz saborsku raspravu ipak u kakvoj-takvoj mjeri dobiju.

Osim toga, ispunjenost preporuka onih izvješća koja nisu bila u Saboru je bitno manja nego kod onih koja su prošla raspravu jer nadležna tijela očito ne smatraju da treba provoditi preporuke koje Sabor nije raspravio. To je propuštena prilika jer preporuke za poboljšanje rada institucija su suština naših izvješća, zato ih i podnosimo. Žao mi je zbog te propuštene prilike", kaže nam Vidović.

"Čeka me doktorat"

​U izvješćima je uporno ponavljala da je izostanak jasne političke osude govora mržnje, radikalnih desnih ispada i simbola poguban za zdravlje društva. Htjeli smo čuti kako je doživjela Plenkovićevu glasnu osudu desnog radikalizma nakon što je Danijel Bezuk u listopadu prošle godine iz kalašnjikova ranio policajaca na Markovu trgu i propucao prozore Banskih dvora.

Vidović kaže da joj je žao što premijer to nije do tada učinio i što radikalizam u Hrvatskoj nije puno ranije prepoznao. "Pokazalo se, nažalost da je osjetljiv na povrede ljudskih prava samo kad se na njega odnose. Mislim da bi bilo puno primjerenije da je pokazao više osjetljivosti prema ljudskim pravima običnih građana u Hrvatskoj onda kad su oni žrtve radikalizma i neprimjerenih poruka ili diskriminacije".

A što nakon iskustva ombudsmana Lora Vidović planira dalje u životu? "Planiram udahnuti malo zraka, čeka me doktorat, vrijeme je da mu se napokon vratim i posvetim", kaže nam. Tema su prava djece. "Prava djece su nešto što je duboko u mome srcu. A u poslovnom smislu, vidjet ću... Sad sam na prekretnici i trebam malo vremena da razmislim. Ali, bit će dobro, sigurna sam..."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2024 17:34