SVETA MISA U SINJU

Sinjska Gospa zbog kiše se slavila u crkvi, zbog gužvi se pričest dijelila poslije mise

‘U mentalitetu ljepote i uspjeha gdje se čovjek vrednuje po društvenom statusu na osobe treće životne dobi gleda se kao na teret‘
Zbog kiše je proslava održava u crkvi, gdje su unijeli Gospinu sliku
 Toni Paštar

U svetištu Gospe Sinjske svečano je proslavljena svetkovina Velike Gospe. Središnje misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolita mons. Marin Barišić uz koncelebraciju provincijala fra Marina Mrše, sinjskog gvardijana fra Ante Čove, don Stipe Ljubasa, dekana Cetinskog dekanata i župnika Trilja, fra Perice Maslaća, župnika župe Gospe Sinjske i većeg broja drugih svećenika, piše Slobodna Dalmacija.

Svega nekoliko minuta prije početka središnjeg misnog slavlja koje je bilo pripremljeno u dvorištu svetišta ispunjenom vjernicima koji su se pridržavali apela franjevaca i uputa epidemiologa o distanci radi koronavirusa, koliko je to u datim okolnostima bilo moguće, a gdje je bila izložena i slika Gospe Sinjske, otvorilo se nebo. Poslije prvih kapi kiše sinjski franjevci štitili su najvrijedniju relikviju. Na sliku Gospe Sinjske navukli su već pripremljenu navlaku od prozirne plastike.

Kako je kiša pojačavala odlučeno je da se središnja proslava blagdana Velike Gospe ipak održi u crkvi Gospe Sinjske. Odmah potom skupina franjevaca, kojima su pomogli i nazočni alkari, unijeli su Gospinu sliku u crkvu i postavili je na improvizirano postolje kod glavnog žrtvenika.

Otvarajući svečano misno slavlje nadbiskup Barišić pozdravio je sve nazočne u crkvi, klaustru, dvorištu i širem okružju koji su sudjelovali u ovoj euharistiji, naročito hodočasnike pristigle u sinjsko svetište. Među njima su bili župan Blaženko Boban s dožupanom Lukom Brčićem, gradonačelnici Sinja, Trilja i Vrlike Kristina Križanac, Ivan Šipić i Jure Plazonić uz načelnike općina i druge, predstavnici Viteškog alkarskog društva predvođene predsjednikom dr. Stipom Jukićem i alkarskim vojvodom Boškom Ramljakom, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata i sve druge.

image
Hodočasnici za Sinj
Vladimir Dugandzic/Cropix

Na početku homilije u središte koje je smjestio osobe treće životne dobi, djedove i bake, ali u čvrstoj povezanosti sa svojom unučadi, mons. Barišić je naglasio da "proslavu Uznesenja Blažene Djevice Marije ove godine slavimo u posebnim okolnostima. Uza sve opasnosti koronavirusa, poštujući mjere i ograničenja, hodočastimo svojoj Majci Mariji – Gospi Sinjskoj. Naša ljubav prema Blaženoj Djevici je jednostavno jača. Slijedimo primjer ljubavi kojeg nam daje naša Gospa...

U pandemiji koronavirusa najugroženija je populacija osobe zrelije životne dobi. Međutim, za njih je daleko opasniji društveni virus: samodostatnosti, zaborava, nepažnje, nebrige i 'kulture' odbačenosti starijih osoba. U mentalitetu mladosti, ljepote, uspjeha, konkurencije, gdje se čovjek vrednuje po društvenom statusu i imanju, osobe treće i četvrte životne dobi ne samo da su periferija nego se ponekad na njih gleda kao na teret društva...

Poštovane osobe starije životne dobi, dragi djede i bako! Doista, vi ste obiteljsko i društveno srebro i zlato. Jer što će nam društvo blagostanja stvari, a zaborava osoba? Ako nama ovlada 'virus' isključivanja osoba kao tereta zajednice postat ćemo nesigurno i problematično društvo koje neće daleko stići jer ne ide u smjeru života. Sigurno, ako nema budućnosti za starije osobe, nema budućnosti ni za mlade...

A upravo je Marija primjer međugeneracijske solidarnosti", kazao je uz ostalo nadbiskup Barišić citirajući svjedočenja mladih i njihove odnose sa starijima objavljene u zborniku "Na koljenima djeda i bake".

Kako se svečana sveta misa održavala u crkvi, gdje je najveći dio vjernika imao zaštitne maskice, ali je bilo toliko vjernika da se nije uspijevao održavati potrebni razmak, svećenici su odlučili da tijekom same mise neće dijeliti pričest.

Vjernici su obaviješteni da će se moći pričestiti poslije svete mise u klaustru i dvorištu, sve, kako je rečeno, da se dijeljenjem pričesti u samoj crkvi ne bi stvarali dodatni mogući uvjeti eventualnog širenja virusa.

Unatoč koronavirusu vjerničko mnoštvo sa svih strana i iz svih krajeva i ovoga kolovoza pohodilo je svetište Gospe Sinjske i od sinjske nebeske zaštitnice zamolilo milosti ili joj zahvalilo na već primljenima. Završno slavlje odvijalo se kroz devetnicu.

image
Proslava Gospe Sinjske
Joško Šupić/hanza Media

Užežin blagdana, u petak poslijepodne, svečanu svetu misu predvodio je imenovani apostolski nuncij u Bjelorusiji mons. Ante Jozić, a posljednju svetu misu toga dana predvodio je gvardijan fra Ante Čovo. Subotnje slavlje otvoreno je svetom misom zornicom koju je u 4 sata predvodio žunik fra Perica Maslać. Na Gospinom starom Gradu svečano misno slavlje s početkom u 7 sati predvodio je fra Antonio Mravak, župni vikar.

Uz središnje misno slavlje koje je predvodio nadbiskup Barišić, a na kraju kojega je stojeći uz sliku Gospe Sinjske podijelio božji blagoslov na sve četiri strane, u subotu poslijepodne, uz svete mise koje se održavaju svakog sata, najavljene su svete mise u 18 sati s predvoditeljem provincijalom fra Markom Mršem i završna blagdanska sveta misa u 21 sat koju predvodi gvardijan fra Ante Čovo.

Ove nedjelje, 16. kolovoza, u 7 sati na Gradu će se slaviti sveta misa zahvalnica koju će predvoditi župnik fra Perica Maslać, a s početkom u 18 sati održat će se posveta djece Gospi Sinjskoj tijekom svete mise koju će predvoditi gvardijan Čovo.

Sve svečane svete mise uveličao je mješoviti zbor župe Gospe Sinjske pod ravnanjem fra Jure Župića i sestre Jelene Mijić.

Ante iz Vodica: Nema žuljeva, nema umora jer sam došao s duhovnim motivom

Najkraći opis Sinja za blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije do ove godine bio je ljudski mravinjak. No u najvećem marjanskom svetištu u južnohrvatskim prostorima ove subote je bilo tek nešto više šušura nego u prosječno subotnje popodne.

Rijeke vjernika koji su odmarali u sinjskom parku te bi se kasnije okrijepili u gradskim kafićima, zamijenili su rijetki prizori umornih hodočasnika koji su unatoč koronavirusu, još noćas došli u Sinj kako bi odali počast Gospi Sinjskoj. Ukratko, iskustvo Sinjskog slavlja ove godine iznimno se razlikovalo od prijašnjih godina, a pandemija je ostavila traga, piše Slobodna Dalmacija.

Na trgu smo susreli iscrpljenu Splićanku Doroteu Beljan i njezina brata Leonarda koji su, ispijajući dva velika makijata, s nama podijelili dojmove svog šestosatnog pješačenja.

- Bilo je vidno manje hodočasnika nego inače, što i nije tako loše. Drago mi je što nismo susretali po putu horde mladih u autima iz kojih se čuju cajke i što nismo u jutro naišli na pijani svit koji izlazi iz kluba. Najviše mi je žao što ove godine nije bilo popularnih “Krafni u Mate“ na ulazu u grad, jer to mi je najslađi dio puta - iskreno je dometnula je mlada sugovornica koja je primijetila i količine smeća koje su hodočasnici ostavljali za sobom po putu.

Zaista, trg je bio poluprazan, starijeg svijeta je bilo manje nego inače, a park u kojem su uporni vjernici “vidali rane“ nakon iscrpnog puta bio je gotovo pust. Nije bilo ni velike procesije. Ipak, popričali smo s hodočasnicima iz Vodica, Knina te s nekoliko odvažnih Solinjana koji su odlučili pješačiti bosi.

- Na put smo krenuli u devet sati iz Solina, a došli smo u tri ujutro. S obzirom da mi je ovo prvi put da pješačim bos može se reći da sam “mrtav umoran“. Stali smo jednom, nakon Klisa, ali bolje da nismo. Jer kad staneš teško je nastavit dalje – ustanovio je mladi Kaštelanin Ante Jurišić, koji je sa društvom odlučio još pola sata odmarati ispod stabla smreke prije povratka doma.

Da nije dobro stajati, složila se i vjernica Mihaela, koja je sa svojim društvom u četiri popodne uputila iz Knina, a na Sinjsku livadu ispružili su se oko sedam.

- Ovo mi je prvi put da sam ovoliko dugo pješačila, a na hodočašće me potakla obiteljska nesreća u kojoj su nastradali meni bliski ljudi. Bogu hvala, moj suprug je preživio i zato sam se odlučila na ovu nakanu - zahvalno je dodala naša sugovornica.

Ante Juričević Grgić već trinaestu godinu zaredom iz Vodica pješači do Sinja, a prvi put mu se pridružila i supruga Sanja.

- Putovanje je trajalo dva dana. Imamo već razrađene rute na kojima stanemo, a idemo sporednim putevima. Kroz godine sam upoznao ljude kod kojih bi stali i napili se vode. Supruga je izdržala bolje nego ja – našalio se Ante koji se zavjetovao Gospi da će hodočastiti u Sinj dok bude u fizičkoj mogućnosti.

Prvi put kada je pješačio više je to bilo sportski nego iz vjerskih motiva.

- Međutim, te godine je ustanovljeno da nam kćer ima epilepsiju i nakon mjesec dana smo išli u Međugorje, u kojem je ona momentalno ozdravila na molitvu i od toga dana idem svaku Veliku Gospu ovdje kako bih joj zahvalio. Od te godine moje iskustvo u Sinju je drugačije, nema žuljeva, nema umora jer sam došao s duhovnim motivom. Kad susretnem Gospu u procesiji kao da mi kaže: “Znam da si tu, znam zašto si tu, i drago mi je što si tu“ - rekao je Ante obuzet emocijama.

U svakom slučaju, pandemija nije spriječila odvažne vjernike da iz godine u godinu nastave ispunjavati svoju nakanu niti ih je pljusak spriječio da poslušaju misno slavlje msgr. Marina Barišića.

Svi se nadamo da će dogodine Sinj opet biti pun vjernika i da će višesatnohodočašće okruniti velika svečana procesija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 06:58