“Nisam mogao znati za okolnosti imovinske afere razriješenog ministra zdravstva Milana Kujundžića, jer, uz ostalo, ministri ne prolaze sigurnosnu provjeru”, rekao je jučer premijer Andrej Plenković. Upitan bi li ministri trebali, prije odabira na dužnost, proći veće provjere, Plenković je kazao da sada “kada gleda sve ovo skupa, to možda ne bi bilo loše raditi”. Pojasnio je da ministri ne prolaze sigurnosne provjere te da on kao premijer nema mehanizama provjeriti podatke koji se pojavljuju u medijima. Odmah nakon njega i drugi su ministri uglas počeli tvrditi da bi ministre trebalo sigurnosno provjeriti prije stupanja na dužnost.
No, premijer itekako ima mogućnost za sigurnosnu provjeru svojih ministara. Naime, u članku 13 Zakona o sigurnosnim provjerama navodi se da se “temeljna sigurnosna provjera provodi za osobe koje se imenuju ili su imenovane na dužnost, na zahtjev čelnika tijela. Dakle, premijer od Sigurnosno-obavještajne agencije treba zatražiti sigurnosnu provjeru ministra. No, prema dostupnim informacijama, premijer to dosad nije učinio niti za jednog ministra.
U SOA-i na naše pitanje koliko su zahtjeva dobili za sigurnosnu provjeru ministara odgovaraju da “Sigurnosno-obavještajna agencija ne vodi evidencije provedenih sigurnosnih provjera po pojedinim podstavcima članaka Zakona o sigurnosnim provjerama, pa nismo u mogućnosti dati vam tražene podatke. Možemo vas izvijestiti da je SOA u proteklih 5 godina provela 29.847 sigurnosnih provjera. Od toga broja oko 85% čine sigurnosne provjere za pristup klasificiranim podacima, a oko 15% čine temeljne sigurnosne provjere”.
Izmjena odredbi
Točno je da je 2012. godine Vlada SDP-a izmijenila odredbe Zakona o sigurnosnim provjerama koje se odnose na provjere ministra. Do tada su ministri prolazili provjeru prvog stupnja, a Milanović je taj kriterij smanjio i od tada ministri mogu prolaziti provjeru, najblažeg, trećeg stupnja. Tadašnji premijer Milanović je smanjivanje kriterija pojasnio sljedećim riječima: “Izbacili smo to jer je bivša vlast kreirala špijunsku industriju i provjeravala sve i svakoga.
Službenici su išli okolo i raspitivali se o svakom dužnosniku. Mi to nećemo tako”, kazao je u ožujku 2013. godine, nakon što je zbog sumnje u malverzacije sa zemljištem iz njegove Vlade odletio ministar Veljko Ostojić. Tada se promjeni stupnja provjere ministra žestoko protivio HDZ-ov zastupnik Josip Đakić, a Ranko Ostojić, današnji predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku, tadašnji Milanovićev stav podržao je riječima da “ne postoje zapreke da se imenovani dužnosnici podvrgnu sigurnosnim provjerama prema metodologiji trećeg stupnja”.
Treća razina
Treća razina sigurnosne provjere ministara u javnosti se u pravilu relativizira. Prema Upitniku za ovu razinu ministri bi trebali ispuniti samo najvažnije osobne podatke bez navođenja vlastite i imovine supružnika te bankovne štednje. No, prema zakonskoj odredbi ovlasti djelatnika SOA-e u provjeravanju ministara nisu ograničene samo provjerama navedenim u upitniku.
Navedeno u Upitniku je samo temelj za provjeru. U odgovoru SOA-e se tako navodi da se sigurnosna provjera trećeg stupnja provodi na temelju Upitnika i primjenom postupaka ostvarivanja uvida u javne izvore, službene evidencije i zbirke podataka nadležnih sigurnosno-obavještajnih agencija, drugih državnih i javnih tijela te u evidencije i zbirke osobnih podataka, poslovnu ili drugu službenu dokumentaciju koju su pravni subjekti dužni voditi sukladno zakonu. Ukratko, imaju pravo provjeriti sve podatke o imenovanom dužnosniku.
Sa svakom imovinskom aferom HDZ-ovih ministara, od Mije Crnoje do Gabrijele Žalac i danas Milana Kujundžića pokretalo se pitanje sigurnosnih provjera ministara. No, ni nakon jednog od prethodnih slučajeva kriteriji nisu pooštreni. Dapače, premijer sad čak tvrdi da nema mogućnosti sigurnosne provjere.