STRANAČKI TROLOVI

SENZACIONALNO OTKRIĆE NOVINARA NAKON VIŠEMJESEČNE ISTRAGE Kako je Dinamov promidžbeni tim pokušao utjecati na rezultate izbora

 
Kolinda Grabar-Kitarović slavi pobjedu na predsjedničkim izborima 2015.
 Goran Mehkek / CROPIX

Internetsko “trolanje”, odnosno stavljanje negativnih komentara na stranice političkih protivnika i medija te korištenje “trolovskih stranica” u kojima se, preko naizgled neutralnih Facebook stranica ocrnjuje i ismijava protivničke kandidate i stranke... - sve je to bio sastavni dio usluga tima stručnjaka za digitalni marketing koje je HDZ bio angažirao tijekom predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović 2014. te parlamentarnih izbora 2015. kada je na čelu stranke bio Tomislav Karamarko.

Jezgru tima, koji se nedavno našao pod istragom Uskoka zbog porezne utaje, činili su nećakinja tadašnjega izvršnoga dopredsjednika Dinama Zdravka Mamića te Matej Zadro, Dinamov stručnjak za digitalni marketing i oglašavanje. No dok se o preokretu u Uskokovoj istrazi zbog utaje 697.000 kuna iz HDZ-ove kampanje 2015. već prilično zna, tijekom dosadašnje istrage u kojoj je najprije pogrešno osumnjičen, pa zatim oslobođen krivnje, bio glavni “izvođač radova” u kampanji Danijel Artenjak, dok su se, pak, pod istragom našli Sanda Mamić, Zadro te PR stručnjak Kristijan Gržetić, pojavile su se i indicije, ali i vrlo realni dokazi, o samome sadržaju usluga koje je tim pružao. Naime, kao i u svakoj drugoj političkoj kampanji, tako i u navedenim kampanjama iz 2014. i 2015., marketinški stručnjaci su bili angažirani od strane HDZ-a prema ugovorima koji su podrazumijevali čitav niz usluga iz područja digitalnoga oglašavanja uobičajenih naziva: izrada strategije komunikacije, kontrola i optimizacija sadržaja, targetiranje odnosno geotargetiranje, izrada modela maksimalizacije likeova na Facebooku i drugo. No kako je to, tumačeći Uskokovim istražiteljima jednu iz palete usluga koje je tim pružao tijekom kampanje, rekao Matej Zadro, iza jednoga vrlo uopćenoga naziva usluge tzv. customer supporta (potpore klijentu), skrivalo se dijelom i proaktivno djelovanje prema političkim protivnicima.

Hanza Media

Što je rečeno istražiteljima

- Što se tiče ovoga ‘customer supporta’, mogu reći da se tu u biti radilo o brisanju negativnih komentara na našim stranicama, stavljanju negativnih komentara na stranice političkih protivnika, kao i na razne druge medijske internetske stranice. Također se tu radilo i o davanju lajkova na pojedine komentare, a sve kako bi se postiglo to da pojedini komentari koji su u tome trenutku odgovarali našoj stranci budu među prvim komentarima na pojedini članak - rekao je Zadro. Stavljanju negativnih komentara na stranice političkih protivnika te na medijske stranice gotovo je pa definicija trolanja kako taj izraz opisuje rječnik. Zadro je ove rečenice izgovorio objašnjavajući Uskokovim istražiteljima za kakve je sve usluge trebalo angažirati ispomoć u kampanji 2015. zbog čega je, kaže, angažirao i tvrtku Bossman tim, Svetisava Josimovića, a čiji angažman mu se, kasnije će se pokazati, razbio o glavu. Naime, izvlačenje novca preko Bossman tima, odnosno utaja poreza pri tome, upravo je ono zbog čega su se nedavno na meti Uskoka našli i Zadro, i Sanda Mamić i Gržetić.

- Ja sam Svetisava Josimovića upoznao s poslom na kojemu nam je potrebna ispomoć. Objasnio sam mu da će nam trebati pomoć na tzv. 'customer support' kao i na prilagodbi određenih digitalnih sadržaja - rekao je Zadro, pojasnivši zatim ranije spomenutim citatom na što je mislio pod “potporom klijentu”. Osim spomenutoga “customer supporta”, tijekom istrage pojavilo se i objašnjenje još jednoga “fenomena” kojega su analitičari društvenih mreža uočili tijekom kampanje za parlamentarne izbore 2015. Riječ je o Facebook stranici koja se prije listopada 2015. zvala Uživo iz zagrebačkih tramvaja, a radilo se o stranici na kojoj su objavljivane razne fotografije iz zagrebačkoga javnoga prijevoza koje su slali građani. Stranica je bila jako popularna i imala je oko 100.000 pratitelja. Međutim, u listopadu 2015. taman s početkom predizborne kampanje, stranica mijenja i naziv i tematiku, te se najprije naziva Apsurdistan, da bi ubrzo promijenila ime u ono koje ima i danas “Uživo iz slučajne države”. Sadržaj na njoj se jako promijenio te se stranica počela baviti satirom (da ne upotrijebimo težu riječ) na račun tadašnje koalicije Hrvatska raste, te pogotovo njezina predsjednika Zorana Milanovića.

Premda joj se promijenio i naziv i sadržaj, stranica je i dalje imala navedenih 100.000 pratitelja, što je zapravo bio i cilj osobe koja joj je početkom parlamentarne kampanje, kao njezin administrator, dala novu formu. No ono što je novo jeste da su se tijekom ove istrage pojavile i liste isplata koje su, kao dio kampanje HDZ-a na parlamentarnim izborima, za oglašavanje navedene stranice plaćene iz tvrtke Napredni modeli. Tako je za sponzorirane postove, odnosno hrvatski, plaćeno oglašavanje, ove stranice na Facebooku, plaćeno 6268 eura, dok je za oglašavanje slične stranice pod nazivom “A JBG desilo se”, iz iste tvrtke Facebooku plaćeno 3729 eura. Oglašavanje neke Facebook stranice, naravno, nije moguće bez pristanka njezina administratora, pa se lako da zaključiti da je ona u kampanji za parlamentarne izbore poslužila kao oružje u marketinškoj borbi za birače na društvenim mrežama. Koliko je navedena digitalna kampanja HDZ-ovim kandidatima pomogla da na izborima izbore uspjeh, naravno, stvar je procjena, no postoji niz pokazatelja prema kojima su uprave društvene mreže bile odlučujuće oružje, pogotovo u kampanji za predsjedničke izbore 2014. godine. Matej Zadro je govoreći o rezultatima te kampanje na Uskoku rekao kako je njihov angažman bio veoma uspješan.

- Prvi put nakon dugo vremena dogodilo se da je predsjednički kandidat HDZ-a bio popularniji u dobnoj grupaciji od 18 do 35 godina od drugih predsjedničkih kandidata - rekao je Zadro.

Također valja napomenuti, kako se ne bi stekao krivi dojam, da se digitalna kampanja svodila isključivo na neke radnje iz sive zone, da je HDZ-ov tim za digitalno oglašavanje neupitno odradio odličan i velik posao u nizu segmenata poput oglašavanja, održavanja web stranica HDZ-a, analize publike, targetiranja i slično.

Da je HDZ na izborima 2014. i 2015. veliku pažnju posvetio oglašavanju na društvenim mrežama može se iščitati i iz uloženih sredstava. Naime, tijekom predsjedničke kampanje 2014., prema izvještajima podnesenim Državnom izbornome povjerenstvu (DIP), za kampanju Kolinde Grabar-Kitarović od ukupno utrošenih 8,3 milijuna kuna, gotovo osmina, točnije 979.000 kuna, plaćena je tvrtki Napredni modeli, preko koje su pak plaćani dalje Sanda Mamić i Matej Zadro. To je najveća pojedinačna stavka kampanje, dok su sljedeće dvije najveće - troškovi za projekt Kolinda TV te plaćanje agencije Unex više nego upola manje, svaka oko 450.000 kuna. Također tijekom te kampanje, uz Napredne modele HDZ je direktno platio 75.000 kuna Facebooku za troškove promidžbe, čime su ukupni troškovi kampanje na društvenim mrežama prešli milijun kuna. Na sljedećim parlamentarnim izborima 2015., prema podacima DIP-a, HDZ- je platio 1,7 milijuna kuna za usluge kampanje na društvenim mrežama, no koliko smo upoznati radilo se i o puno većemu opsegu posla nego u kampanji za predsjedničke izbore.

U skladu s dobrim običajima

Upravo 697.000 od navedenih 1,7 milijuna kuna, a koje je Artenjak proslijedio po nalogu Sande Mamić, Mateja Zadre i Kristijana Gržetića na račun tvrtke Bossman, predmet su aktualne Uskokove istrage. Međutim, “Plenkovićeva administracija” u HDZ-u na sljedećim izborima, a radi se izvanrednim parlamentarnim izborima 2016. godine, više nije tolika očekivanja polagala u tim za digitalno oglašavanje. Točnije, Napredni modeli su prema izvještajima o utrošenim sredstvima plaćeni ukupno 1250 kuna, a kako doznajemo radi se o manjoj usluzi izrade newslettera, a ne više o izradi čitave marketinške kampanje na društvenim mrežama. I iz Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, na naš službeni odgovorili su nam kako ona nije bila upoznata da se u kampanji za njezin izbor koristilo išta poput trolanja.

- Što se tiče sumnji na trolanje tijekom njezine kampanje, ona s takvim nečim nije bila upoznata, zna što je trolanje i protivi se takvom načinu komunikacije - rekli su nam iz službe za odnose s javnošću Ureda predsjednice RH, dodavši kako predsjednica i inače promiče kulturu dijaloga što je vidljivo i iz njezinih izjava. Također su nas uputili da pojašnjenja potražimo od ljudi koji su bili u izbornom stožeru tijekom predsjedničkih izbora 2014.

Iako smo identičan upit poslali i HDZ-u, do zaključenja ovoga broja, usprkos najavama, njihov odgovor nismo dobili.

O sumnjama na trolanje smo upitali i Danijela Artenjaka iz Naprednih modela koji također tvrdi da o tome nema saznanja.

- Sav posao u kampanjama 2014. i 2015. izvršen je odgovorno i profesionalno, u skladu s pravilima struke, zakonskim propisima i dobrim poslovnim običajima. S praksom ‘negativnih komentara’ nisam upoznat, niti je išta slično ikad bilo predmet razgovora s HDZ-om - odgovorio nam je Artenjak. Kristijan Gržetić, koji je bio član tima zadužen za sadržaj komunikacije nije pak želio ništa komentirati kada smo ga željeli upitati upitali o kampanjama 2014. i 2015.

- Ovo što pišete nije u skladu s mnogo pravnih i inih aktova. Nemam nikakvih komentara - rekao nam je PR stručnjak u telefonskome razgovoru. Jutarnji je probao kontaktirati i Mateja Zadru, no nije se javljao na mobitel.

Samo trolanje, čak i u političkim kampanjama, da ne bi bilo zablude, nije nezakonito niti po kaznenome zakonu Republike Hrvatske, a kako smo istraživali, niti predstavlja neku povredu propisa izbornog zakonodavstva RH. Izuzetak bi bio ukoliko je sadržaj poruka na neki način izrazito prijeteći ili diskriminirajući po rasnoj, vjerskoj ili etničkoj osnovi za osobu koju se napada. U tome slučaju radilo bi se o kaznenome djelu prijetnje ili pak javnoga poticanja na nasilje i mržnju, no na ništa takvo nisu se pojavile sumnje. Iz Državnog izbornog povjerenstva su nam pak odgovorili da pitanje negativne političke kampanje nije regulirano u niti jednome od zakona iz djelokruga rada Povjerenstva te su nas po tome pitanju uputili na Etičko povjerenstvo za praćenje izbora. Jutarnji list je po navedenome pitanju kontaktirao ili pokušao kontaktirati više bivših članova etičkih povjerenstava, budući da se radi o tijelu koje se ad hoc sastaje samo tijekom trajanja izbora, te priopćenjima i upozorenjima utječe na promicanje etičkih i demokratskih načela u izborima. Profesor Goran Čular, koji je bio član povjerenstva na nekoliko izbora, načelno nam je potvrdio kako se vrijeđanje i omalovažavanje protivničkih kandidata u kampanji smatra neetičkim.

- Kad je riječ o planskom postavljanju negativnih komentara o političkim takmacima na njihovim i drugim web-stranicama i društvenim mrežama, to bi se možda dalo podvesti pod kršenje etičkih pravila koja negativnu promidžbu o protukandidatima smatraju etički nedozvoljenom. Primjerice, spot u kojem se negativno odnosite prema svome takmacu izrijekom ga spominjući bio bi proglašeno neetičkim. Međutim, kod ovog tipa pisanja negativnih komentara o suparnicima, mislim da Etičko povjerenstvo nije u mogućnosti reagirati, jer bi mu se netko za to morao obratiti s dokumentom iz kojega je neprijeporno da se to događa, a znate i sami da to nije jednostavno i da za to treba posebna policijska informatička ‘forenzika’. Osim toga, pod pretpostavkom da su navodi točni, još ne vidim što je to rađeno, a što stranke ne rade i u ‘stvarnom’ životu. Naime, jedan od najstarijih oblika vođenja kampanje, i danas izražen, je da članovi stranke agitiraju među svojim miljeom, u obitelji, na radnom mjestu, u kafiću... hvale svoju stranku (vjerojatno često činjenično netočno), ocrnjuju suparničku stranu (opet vjerojatno često činjenično netočno), agitiraju kod poznatih i nepoznatih da se da glas njihovoj stranci i sl. Osobno ne vidim bitnu razliku između toga i toga da agencija za novac obavlja taj posao za stranku u kampanji. Tako da, čak i da je opisano točno, ne vidim u čemu je etički problem, sigurno se ne krši zakon (barem ne izborni), a potpuno je nemoguće, zbog prirode internetskih usluga, da kod takvih stvari reagira Etičko povjerenstvo - odgovorio nam je Čular.

Sve u okviru zakona

Profesor Tvrtko Jakovina koji je bio član Povjerenstva upravo za izbore 2015., rekao nam je, ne želeći ulaziti u konkretan problem, da je “prema njegovom mišljenju svjesno laganje i varanje, krivo i nemoralno i da činjenica da to čine mnogi, ne znači da je to valjano”, kaže da isto misli i o takvim organiziranim telefonskim kampanjama, kao i internetskim podrškama strankama.

Problem trolanja u političke svrhe, kao što je poznato, jako je podnormiran i u svijetu.

Stvaranje lažnih profila samo po sebi ne krši nikakve postojeće zakone, ali je kršenje jednog od glavnih Uvjeta korištenja Facebooka, na koje pristaju svi koji ga koriste - ime kojim se netko služi na Facebooku mora biti istovjetno imenu koje mu stoji u svih službenim dokumentima.

No Facebook ne provjerava istinitost podataka, osim ako neki drugi korisnik prijavi zlouporabu. Čak i kada se ustanovi da je korisnik unio netočne osobne podatke, jedina sankcija je gašenje tog korisničkog računa.

Iako se radi o nedvojbeno neetičnoj praksi - modernom ekvivalentu slanja provokatora na javna okupljanja političkih suparnika - nacionalna zakonodavstva većine svjetskih država ne mogu se nositi sa zlouporabom Facebooka. Hrvatski zakoni prepoznaju jedino situaciju u kojoj se netko koristi tuđim osobnim podacima i fotografijama, dok ne postoji sankcija za izmišljena imena.

Prema analizi kalifornijskog think-tanka Institut for the Future, koju su proveli bivši i sadašnji stručnjaci s Oxforda, stranke na vlasti u najmanje sedamnaest svjetskih država, od Sjedinjenih Američkih Država do Turske plaćale su, novačile ili poticale internet ‘trolove’ kako bi se razračunale sa svojim političkim protivnicima, kritički nastrojenim novinarima i javnim osobama. Prema istoj studiji infrastruktura potrebna za trolanje u svim promatranim državama najčešće je proizašla iz infrastrukture korištene za predizborne svrhe - stranački dragovoljci i timovi za društvene mreže jednostavno bi nastavili sa svojim etički upitnim aktivnostima i nakon objave izbornih rezultata, kako bi konsolidirali vlast i osigurali visoku popularnost.

Autori istraživanja koje je objavio Institute for the Future vjeruju kako praksa organiziranog trolanja krši nekoliko međunarodnih povelja i konvencija. Primarno, članak 19. UN-ove Opće deklaracije o pravima čovjeka - pravo na slobodu izražavanja - ali i članak. 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, te članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Organizirana kampanja trolanja u Njemačkoj kršila bi dva članka njemačkog ustava, kako nam je objasnio ustavni stručnjak dr. Ulrich Battis - članak 20., stavak II, koji propisuje da sva vlast dolazi iz naroda kroz demokratske izbore, te članak 21., stavak I, koji propisuje ulogu političkih stranaka u demokratskom sustavu. No čak ni u Njemačkoj ne postoje provedbeni zakoni koje bi trolanje kršilo. U kontekstu najnovijih afera o curenju osobnih podataka Facebook je u svibnju ove godine konačno reagirao na opasnost manipulacije javnim mnijenjem u svjetlu organiziranog utjecaja ruskih operativaca na društvenim mrežama pred američke predsjedničke izbore. Facebookovo rješenje, za sada u probnoj fazi i vidljivo samo u Sjedinjenim Američkim Državama, predviđa obavezno označavanje svih političkih oglasa na Facebooku - uz svaku plaćenu objavu morat će stajati tko ju je platio, te tko je ciljna skupina za tu objavu.

U praksi to znači da stranke više neće moći plaćati promociju objava i pritom se praviti da se radi o objavama neutralnih promatrača ili običnih građana. Također, ako je neka objava promovirana za prikaz ciljanoj publici - određenom spolu ili dobnoj skupini u određenom gradu ili četvrti - objava će morati prikazati i taj podatak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 16:09