BRIEFING

Seizmolog: ‘Ovo što se događa u Zagrebu je normalno, ali u Hrvatskoj postoji jedno područje koje je još kritičnije‘

‘Potres na Tajvanu prošli tjedan bio je 900 puta jači od zagrebačkog‘, kaže dr. sc. Davor Stanko

Davor Stanko

 Screenshot Hanza Tv/

"Velik broj jakih potresa na različitim mjestima na svijetu - na Tajvanu, u New Yorku, u Crnoj Gori, na jugu Grčke i sjeveru Italije - u zadnjih desetak dana je vjerojatno slučajnost. Potresi su kaotične pojave. Ne znamo kada će se dogoditi i ne možemo ih prognozirati. Južni dio Jadrana koji obuhvaća Hrvatsku i Crnu Goru je seizmički aktivniji od sjeverne Hrvatske i riječkog područja. Afrika se podvlači pod euroazijsku ploču, pod Europu i zapravo na tom dijelu kod Dubrovnika dolazi do najveće rotacije te afričke ploče i tu se događaju potresi", govori u Briefingu seizmolog dr. sc. Davor Stanko, predstojnik Zavoda za geotehniku Geotehničkog fakulteta u Zagrebu.

Podsjeća da je u potresu jačine 6,9 po Richteru 1979. s epicentrom u Crnoj Gori stradala stara jezgra Dubrovnika, a 1996. je blizu Stona bio potres magnitude 6 koji je također izazvao oštećenja u Dubrovniku. Uz dubrovačko područje koje je seizmički najaktivniji dio Hrvatske, kritičan je, kaže, i Zagreb kojeg su veliki potresi zadesili 1880. i 2020..

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na samom kraju teksta

"Sada smo 24. ožujka imali i umjereni potres s epicentrom kod Fužina. Naši građani nisu naviknuti na potrese i zapravo svaki taj umjereniji manji potres potiče strah kod ljudi. Ako je kuća ili zgrada dobro građena, potresi magnitude ispod 5.0 ne bi trebali izazvati štetu, osim ako nisu baš u blizini epicentra ili ako su u pitanju stare građevine", govori Stanko i objašnjava da je potres koji je prošli tjedan pogodio Tajvan, magnitude 7,4 po Richteru, po količini oslobođene energije bio 32 puta jači od petrinjskog i oko 900 puta jači od zagrebačkog iz 2020. godine.

"Veliki dubrovački potres 1667. godine imao je, prema procjenama, magnitudu 7,1 što znači da je po snazi bio blizu ovoga na Tajvanu. Na znamo što se događa u dubini od 15 kilometara ispod površine Zemlje, ali maksimalni potres koji se na nekom području dogodio bi se mogao ponoviti kroz određeno vrijeme. Može biti sutra, a može za 500 godina ili nikada. Dakle, ne trebamo živjeti u strahu nego se prilagoditi činjenici da smo na seizmički aktivnom području, prije svega prilagoditi gradnju. Na Tajvanu je 1999. bio snažan potres nakon kojeg su napravili kvalitetnu obnovu i postrožili seizmičke propise", otkriva Stanko.

Dodaje da se u Hrvatskoj u gradnji primjenjuje propis Eurokod 8 koji vrijedi za cijelu EU i koji bi uskoro trebao biti dodatno postrožen.

Seizmološka, geološka, geotehnička i građevinska struka u Hrvatskoj su, tvrdi on, u zadnje vrijeme dosta napredovale i povezale se, no ne možemo očekivati da će se puno promijeniti u četiri godine. Problem su, kaže, rekonstrukcije kada, na primjer, ljudi kupe staru kuću pa dograde kat ili dva. Napominje da nakon Turske upravo južni Jadran spada među seizmički najaktivnija područja u Europi, no tvrdi i da su najrazvijenija područja u svijetu upravo ona seizmički aktivna za što je dobar primjer Kalifornija gdje su potresi veoma česti kao i u Japanu koji se nalazi u vatrenom pacifičkom prstenu, seizmički najaktivnijem dijelu svijeta.

"Japan je gradnju prilagodio potresima pa imate nebodere visoke 100 metara koji se njišu metar i pol lijevo desno dok ljudi u njima rade i nema panike kao kod nas. Naučili su živjeti s potresima, a to je dugogodišnji proces", kaže Stanko.

Početkom ožujka su zabilježena dva potresa u Zagrebu jačine 2,7 i 2,8 s epicentrom kod Markuševca gdje je bio i epicentar velikog potresa 2020. godine.

"Vjerojatno su to ti naknadni potresi. To je umjerena seizmička aktivnost. Zemlja ima tektonske ploče i rasjede i ona diše kao što i čovjek diše. Ovi potresi magnitude 2,7 ili 2,8 su normalna seizmička aktivnost. Oni ne bi trebali biti najava većeg potresa. Na Baniji se tlo smiruje, ali još uvijek imamo naknadne potrese i ta naknadna aktivnost će vjerojatno trajati još neko vrijeme", napominje Stranko koji vodi projekt SIGMATOPCRO u kojem se analiziraju štete od zagrebačkog i petrinjskog potresa na području sjeverne Hrvatske.

"Jedini način da se zaštitimo od potresa je protupotresna gradnja. Drugi način bi bio da živimo na livadi pod šatorima. Stare zgrade koje su nakon potresa obnovljene trebale bi biti puno otpornije na potrese nego prije. Puno se radi i na edukacijama koje Civilna zaštita provodi po školama i u koje su uključeni i seizmolozi. Naš najpoznatiji geofizičar Andrija Mohorovičić je prije 130 godina rekao da nakon potresa svi o njemu pričaju, no uskoro sve ode u zaborav do novog potresa za koji opet nismo spremni", govori Stanko pa daje savjet ljudima što napraviti kada dođe do potresa.

"Ljudi često ne poznaju svoj stambeni prostor. Treba znati gdje su nosivi zidovi. Treba stati ispod štoka na nosivom zidu, pričekati da se smiri trešnja i onda izaći iz zgrade. Najgore je odmah tračati van jer vam mogu pasti cigla ili crijep na glavu. Dok trese nikako ne treba stajati na sredini prostorije jer se može srušiti strop", poručuje Stanko. Otkriva da u Hrvatskoj nedostaje seizmologa jer mladi seizmolozi u državnim institucijama nemaju velike plaće pa se mnogi zapošljavaju u privatnim IT tvrtkama jer znaju programirati. Stanko napominje da potresi u Hrvatskoj nastaju na dubinama od 8 do 12 kilometara, a naftne bušotine su puno pliće pa bušenje tla ne može utjecati na nastanak potresa.

Pogledajte cijeli Briefing:

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 06:25