"Nadzorni odbor ima obvezu da ako uoči problem, o tome obavijesti vlasnika, u ovom slučaju državu. Mi od njih dosad nikakvo upozorenje nismo dobili", istaknula je prošle srijede pred novinarima Jadranka Čengija Šarić, direktorica Sektora za restrukturiranje i prodaju u CERP-u govoreći o problemima u ZTC-u.
Direktno je tako prozvala predsjednicu Nadzornog odbora Vildanu Megle. Iako je tim riječima Čengija Šarić željela skinuti odgovornost s CERP-a za loše nadziranje rada Uprave ZTC-a od strane države, jednim dijelom je u pravu. Nadzorni odbor je taj koji u ovom slučaju ima glavnu ulogu u nadziranju poslovanja državne tvrtke, a u ovom slučaju predsjednica NO-a, čini se, nije učinila mnogo.
Deset godina
Mediji su mjesecima pisali kako avioni neće biti spremni i o kaosu u tvrtki, ministar obrane je posjećivao hangare u kojima nije bilo radnika, a Vildana Megle je sjednicu Nadzornog odbora sazvala tek ovog ponedjeljka, i to na traženje CERP-a. Ona je u ovom trenutku na čelu nadzornih odbora dviju iznimno važnih državnih tvrtki - Hrvatske kontrole zračne plovidbe i ZTC-a i zaposlenica je Ministarstva prometa.
Da nije došlo do ovog kaosa u ZTC-u, zasigurno nitko ne bi niti primijetio da je riječ o osobi koja je već punih 10 godina u Nadzornom odboru ZTC-a i teško je naći osobu u Hrvatskoj koja ima dulji mandat u nekom nadzornom odboru. Tamo ju je još 2012. godine imenovao ministar Siniša Hajdaš Dončić i u njemu je opstala sve do danas. Da stvar bude zanimljivija, predsjednik Upravnog vijeća CERP-a Ivan Paladina prihvatio je 22. srpnja prijedlog ravnatelja CERP-a da u njemu ostane još četiri godine. Formalno bi to trebalo biti provedeno na Skupštini Društva 29. kolovoza.
Nepoznati argumenti
Nisu poznati argumenti ravnatelja CERP-a za taj prijedlog. Oni koji poznaju njezin rad tvrde kako se stječe dojam da nije osobito propitivala rad uprava ZTC-a i njegovo poslovanje. Kada je tvrtka izgubila posao s Makedonijom i Egiptom i kada su mediji dokazivali da je ruski remont helikoptera Mi-171Sh loše obavljen, a ugovor štetan za ZTC, nije se oglašavala.
A njezina, kao i uloga Nadzornog odbora jest da se upravo time bavi. Mnogi kažu da je njezina politika "ne talasati".
Ovaj slučaj jasno je razotkrio da se uloga Nadzornog odbora i mjesta njegova predsjednika smatra pukom formalnošću i samo je pitanje koliko je još takvih članova i predsjednika nadzornih odbora koji po principu "ne talasaj" primaju mjesečnu naknadu i ne stvaraju probleme, a tvrtke propadaju.