SISAK - Predsjednik Radničkog vijeća Ine Predrag Sekulić, koordinator Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak poslao je otvoreno pismo Zoltanu Aldottu, predsjedniku Uprave Ine, kao svoj odgovor na tri pisma koja je Aldott uputio njemu osobno.
„Poštovani gospodine Aldott, odlučio sam napisati otvoreno pismo Vama, a s njime upoznati Sindikate INA, ali i cjelokupnu hrvatsku javnost. Ne činim to s ciljem osobne promocije, kako ćete Vi vjerujem željeti protumačiti, nego sa jasnim ciljem upoznavanja svih građana RH sa stanjem u mojoj i njihovoj Ini - nacionalnoj naftnoj kompaniji!
Moji nastupi su javni i u cilju da se slabosti uklone, a Vi od mene tražite da budem diskretan, te prešutno u dogovoru s Vama, odobravam Vaše, po meni ubitačne poteze za kompaniju. Mojom šutnjom ja bi bio podržavatelj Vaših loših poteza“, piše Sekulić i nastavlja. „U ovom pismu ću Vam nabrojati činjenice koje smatram da hrvatska javnost mora znati. Ne zbog mene, ne zbog Vas, nego naprosto jer je INA Hrvatska nacionalna naftna kompanija, veliki čimbenik u energetskoj neovisnosti RH, a u dobrom dijelu u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno svih njenih građana. Godine 2003. ste se obvezali temeljnim ugovorom kao strateški partner Ine, proširiti maloprodajnu mrežu, proširiti tržišta na zemlje u okruženju, povećati istraživanje i proizvodnju nafte i plina, te modernizirati Rafinerije u Rijeci i Sisku (nepoštivanjem svega navedenog, kašnjenjem s izvršenjem obveza, propustili ste ubiranje koristi za kompaniju, Republiku Hrvatsku, sve njene građane, a isto tako i za cijelu MOL grupu). Znam naravno, odmah ćete mi odgovoriti kako ste Vi Predsjednik Uprave INA, d.d. i kako ne znate što se MOL obvezao i što planira, već Vi radite u najboljem interesu kompanije kojoj ste na čelu. Međutim i Vi i ja, kao i svi drugi, znamo da tome nije tako.
Evo što ste Vi do sada napravili od Ine: - istraživanje i proizvodnju nafte i plina je pala za 50 posto; - rafinerijska prerada u Hrvatskoj je pala za više od 50 posto, mada je u istom razdoblju u Europi u prosjeku potražnja pala za 10-ak posto; - izgubili ste gotovo u potpunosti tržište Srbije, a u dobrom dijelu Bosne i Hercegovine, Slovenije (sve su to tradicionalno bila tržišta INE), kao i veliki dio domaćih "velikih" kupaca; - smanjili ste broj radnika u zadnjih nekoliko godina za više od 5000, a i danas svakodnevno otpuštate radnike iz svih dijelova Ine (samo Vi to nazivate "analize", "reorganizacije", restrukturiranja" itd...)
To su samo u grubo činjenice koje su poznate svima u Ini, a koje nitko na ovome svijetu ne može pobiti. To ste Vi gospodine Aldott napravili mojoj Ini i nije Vam dosta, idete dalje. I još hrabro komunicirate prema javnosti kako bi radnici trebali biti sretni, jer dobivaju otpremnine, dobre otpremnine. Za starijeg radnika, koji je sve dao za ovu kompaniju, ta otpremnina je u visini Vaše mjesečne plaće. Ali zašto bi Vas to trebalo interesirati? Vi uđete na svoje radno mjesto iz podruma u Holjevcu i ravno do petog kata u ured. Ne susrećete se sa radnikom čiji ste život možda upropastili, koji je za Vas samo broj, matični broj kod poslodavca. Niste Vi u liftu sreli kolegicu sa prvog kata i nije Vas stisnula za zglob sa očajem u očima i pitala: "Zašto, Predrag zašto? Što mi rade?" Nije kod Vas u ured došao visokobrazovani kolega iz RNS, kome ste dali otkaz jer ste rođaku jednom od pouzdanika mora naći novo radno mjesto i rasplakao se. Znate li kako izgleda kada Vam čvrsti, poštovani, stručni (poznajem njegov rad), kao od stijene odvaljen čovjek sa 55 godina počne plakati kao malo dijete. Znate li kakav je osjećaj otići kod kolege, 40-godišnjaka sa dvoje djece i kao sindikalac biti prvi koji mu kaže da je dobio otkaz, jer Vaši vazali, ma koliko hrabri bili pri donošenju odluka stavljanja ljudi na "listu", nemaju hrabrosti to isto i reći čovjeku u oči? Znate li kako je to kad Vam čovjek kaže da će se ubiti?
Ne, ne znate. Jer ne poznajete ljude čijim sudbinama se svakodnevno igrate. To nisu ljudi, to su brojevi. A razloga za to nema, osim pohlepne želje za što većim profitom. Kada ćete, a vjerujem da hoćete, demantirati ove moje navode, molim Vas navedite koji od njih nije točan. Navedite molim Vas, koji od Vaših izvršnih direktora je unaprijedio koji segment poslovanja osnovnih djelatnosti? Po čemu zaslužujete bonuse? Gdje ste bili uspješni? Naravno, ne mislim na financijski dio u onom djelu gdje ste ostvarili uštede dajući otkaze radnicima ili pak ne odobravajući sredstva za održavanje, unapređenja, projekte. Zbog tih ušteda nam rafinerije i naftna crpilišta i jesu u stanju u kojem jesu“, stoji u pismu Predraga Sekulića predsjedniku Uprave INE Aldottu.
Sekulić nastavlja : „Danas su sve Europske naftne kompanije povećale svoju dobit na rafinerijskoj preradi (u prvom kvartalu 2015.g.) i na taj način iskoristile nisku cijenu nafte na svjetskom tržištu. Pa i Vaši kolege iz MOL-a su to uspjeli i objavljuju rezultate nikad zabilježene. I British Petrol i Poljski PK Orlen i Češki Unipetrol. Samo INA nije. Pitanje koje mi se logično nameće: zašto Inine rafinerije nisu radile i ostvarile veću zaradu, zašto nije kupljena nafta za njih? Odgovor koji mi se sam po sebi nameće: nemamo sposobne menadžere za upravljanje kompanijom u najboljem interesu (a to je što veći profit u primarnoj ulozi koju naftne kompanije imaju), ili to radite s namjerom kako bi što prije uništili Inu.
Kako ste i primijetili personalizirao sam u ovom pismu Inu. Imam na to pravo, svojatati je na ovaj način, kako si i Vi uzimate za pravo i kako je svojatate na svoj način. I baš zato što je moja, ne mogu šutke gledati kako trune i kako je netko uništava. Ne želim biti dio te priče i svom svojom energijom ću se i dalje truditi da do toga ne dođe. Tko ima pravo postaviti pitanje „tko je priskrbio štetu umjesto korist ovoj kompaniji?“. Smatram da ja, kao Predsjednik Radničkog vijeća INA, d.d. imam pravo, pa i obvezu, nakon svega naprijed iznesenog, postaviti to pitanje“, zaključuje Predrag Sekulić, predsjednik Radničkog vijeća INE u otvorenom pismu predsjedniku uprave Zoltanu Aldottu.