KOMENTAR

Sad kad je objavljena na internetu, imovinu hrvatskih sudaca i tužitelja treba provjeriti

Objava imovine nositelja bilo koje od javnih vlasti nije svemoguća, ali se pokazala kao vrlo dobar alat u otkrivanju korupcije
Marin Mrčela i Đuro Sessa
 Ronald Goršić/Cropix

Objava imovinskih kartica pravosudnih dužnosnika, dakle sudaca i tužitelja, na internetu veliki je korak u preveniranju korupcije u pravosuđu.

Budući da se imovinske kartice sudaca i tužitelja objavljuju sa zakašnjenjem od tri i pol godine, uz veliki otpor sudaca i doslovce zadnjeg dana zakonskog roka, moglo bi se sumnjati u razloge tako negativnog pristupa predstavnika sudbene vlasti i pitati što se u protekle tri i pol godine događalo s imovinom koja je eventualno sumnjivog podrijetla. Je li u međuvremenu uklonjena ili možda "oprana"?

Premda građani imaju vrlo loše mišljenje o sudstvu i smatraju ga korumpiranim, sigurno je istina da velika većina sudaca pošteno radi svoj posao. A objava imovinskih kartica upravo njima ide u prilog. Naime, već na prvu, kada se listaju imovinske kartice, vidljivo je da suci imaju imovinu kakvu bi stekao i svaki drugi prosječni čovjek s njihovim primanjima.

Iskustvo koje imamo s imovinskim karticama dužnosnika izvršne i zakonodavne vlasti govori da velika većina njih uopće nije sporna, ali kod onih koji su skloni muljanju upravo su imovinske kartice polazišna točka od koje se kreće u otkrivanju malverzacija.

Tako je, recimo, bilo slučajeva da se imovina nije prijavila u imovinske kartice, a kada bi se ona otkrila, s time bi na površinu u pravilu isplivale i sporne situacije u kojima je stečena. Može se očekivati da će se isto događati i nakon objave imovinskih kartica sudaca i tužitelja.

Neke već na prvu otvaraju ozbiljna pitanja. Recimo kod sudaca Vrhovnog suda. I to ne u odnosu na imovinu koju posjeduju, nego u odnosu na prihode koje ostvaruju uz redovnu plaću. Kod nekih su sudaca ti prihodi, a oni se ubiru od članaka, sudjelovanja u ispitnim komisijama te različitih ugovora o autorskom djelu, vrlo izdašni. To ne bi bilo ni na koji način problem kada bi sudovi bili ažurni i kada ne bi bilo zaostataka.

No, kako netko na Vrhovnom sudu može uz redovnu plaću zaraditi još 100.000, 150.000 kuna ili više godišnje svojim dodatnim radom, a formirao se novi žalbeni sud koji će od prvog mjeseca ove godine odlučivati po žalbama umjesto Vrhovnog suda koji je trebalo rasteretiti?

Nakon što imovinske kartice budu duže vrijeme izložene pogledima i preispitivanjima javnosti, zasigurno će se dogoditi i situacije u kojima će netko tko poznaje pravosudnog dužnosnika i prilike u kojima je živio uočiti nesrazmjere u imovini i nagle skokove ako se oni dogode. Objava imovine nositelja bilo koje od javnih vlasti nije svemoguća, ali se pokazala kao vrlo dobar alat u preveniranju i otkrivanju korupcije.

Takav je alat posebno važan i kod pripadnika sudbene vlasti jer su to ljudi koji odlučuju o našim sudbinama, o slobodi, kao i mnogim drugim pravima, a ne možemo utjecati na njihovo imenovanje, na tijek njihova mandata niti ih pozvati na odgovornost. Suce bira jedanaest ljudi koji su članovi Državnog sudbenog vijeća, odmah ih izaberu na doživotnu dužnost, uživaju imunitet za svoj rad, a iz prakse znamo da za svoje propuste ili nerad odgovaraju vrlo rijetko, i to samo u ekstremnim slučajevima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 01:00