Ruše se mitovi o dugovječnosti: Grintavi radoholičari najdulje žive, brak produljuje život muškarcima, ali ne i ženama

ZAGREB - Tko živi dulje - veseljaci ili grintavci? Oni koji uvijek mogu raditi “još malo manje” ili radoholičari? Vječne neženje ili razvedeni muškarci?

Odgovori su sasvim drukčiji od onoga što većini ljudi govori intuicija: ozbiljno lice, težak rad i usredotočenost recept su za one koji žele doživjeti stotu!

Počeli s nadarenima

U svojoj knjizi “The Longevity Project” (Projekt dugovječnost) tako tvrde dr. Howard S. Friedman i dr. Leslie R. Martin sa Sveučilišta Riverside u Kaliforniji. Znanstveni je dvojac analizom studije na 1500 ispitanika, koja se protegnula na čak osam desetljeća, izazvao pravu senzaciju u SAD-u jer pobija niz teza o dugovječnosti - poput onih da aktivan društveni život i brak, moto “sve će biti dobro”, laganica na poslu, antistresna terapija ili obožavani kućni ljubimci imaju veliku ulogu u trajanju naših života.

Sve je počelo 1921., kada je Lewis Terman, šef Odsjeka psihologije na Sveučilištu Stanford, počeo proučavati 1500 nadarenih 10-godišnjaka pokušavajući utvrditi koje to osobine - društvene, psihološke i tjelesne - odlikuju buduće vođe. Djeca su tada odgovarala na pitanja o obitelji, prijateljima, navikama, kućnim ljubimcima...

Tim od 100 suradnika

Kad je Terman 1956. umro, kolege su nastavile prikupljati podatke o njegovim - kako su ih od milja nazvali - “termitima”, koji su tada već vodili različite živote kao poslovni ljudi, odvjetnici, inženjeri, policajci, domaćice...

Friedman i Martin započeli su istraživanje 1991. godine i planirali utrošiti šest mjeseci da iz dragocjenih podataka o “termitima” (od kojih su danas rijetki živi) utvrde koje su osobine i životne navike bitne za zdravlje i dugovječnost. No, njihov je projekt nastavljen u sljedeća dva desetljeća, a tim je na kraju povećan na više od 100 suradnika koji su analizirali desetke tisuća stranica podataka.

One najzanimljivije objedinili su u knjizi koja se prije nekoliko dana pojavila u knjižarama i u prvih nekoliko dana zbog neočekivanih (i sxmjelih) teza stvorila pravu medijsku buru.

- Bilo je mnogo iznenađenja. Neki od stavova ispitanika iz mladosti mogli su se povezati s kasnijim načinom života i njegovim trajanjem, no mnogo je teorija palo u vodu - rekao je dr. Friedman u jednom televizijskom intervjuu i objasnio kako je istraživanje promijenilo i njegove stavove.

- Ja sam radoholičar i uvijek sam mislio da mi to šteti. To su mi govorili i roditelji. No, danas se zbog toga više ne brinem. Usto, uvijek sam cijenio svoje prijatelje, a sada ih cijenim i više jer znam koliko su bitni za moju dobrobit, za moju sreću i, vjerojatno, duljinu života.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA