RTS POLA SATA POSVETIO ĆIRI 'On je jedan od rijetkih u regiji koji može spojiti Dodika i Sarajevo, Dinamo i Zvezdu, Antu Gotovinu i Dejana Jovića'

Hrvatski nogometni trener Miroslav Ćiro Blažević ovih je dana doživio vlastitu lažnu osmrtnicu zbog toga što je dao podršku SDSS-u u kampanji za EU izbore sudjelujući u njihovom predizbornom spotu. Nekad je bio veliki prijatelj prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a RTS u magazinu Oko posvećenom Ćiri kaže da je on 'jedan od rijetkih ljudi u regiji koji može spojiti Dodika i Sarajevo, Dinamo i Crvenu zvezdu, Antu Gotovinu i Dejana Jovića'.

Ćiro je Hrvatskoj donio jedan od najvećih sportskih uspjeha u povijesti - treće mjesto na svijetu, iako su neki pisali i da je osvojio broncu u ulizivanju Tuđmanu. Bio je i kandidat za predsjednika Republike 2005. i premda je uglavnom simpatizer HDZ-a, na ovim je europskim izborima 84-godišnji osebujni trener odlučio podržati Samostalnu demokratsku srpsku stranku. Tarik Filipović smatra da je time samo pokazao da je čovjek:

- I ja mislim da je pokrenuo jednu lavinu koja će se dobro odraziti na hrvatsko društvo jer on je rekao ukratko - to su moji sugrađani i jedna od stranaka na političkoj sceni - u čemu je problem? Onoliko si velik koliko manjina možeš štititi u životu i ja se potpuno slažem s njegovom gestom - rekao je Filipović za RTS.

Srpski novinar Ratko Dmitrović, koji je prije rata živio u Hrvatskoj, a kasnije se prometnuo u jednu od najutjecajnijih medijskih figura susjedne države, dodao je:

- Da su meni stavili deset Hrvata na popis i rekli: Pokaži jednog koji će sudjelovati u kampanji za srpsku stranku, bez razmišljanja bih pokazao Ćiru Blaževića. Ćiro je bio u HDZ-u, bio je kućni prijatelj Tuđmana, igrali su tenis, ali nikada nije ni dvosmisleno rekao ništa protiv Srba.

Ni književniku Muharemu Bazdulju, koji je rođen u Travniku baš kao i Blažević, ova odluka nije iznenađenje:

- Mada je bio nepredvidljiv. On je iz Bojne, to je jedno brdo danas skoro u centru Travnika, iz jedne prilično siromašne obitelji i on je uvijek govorio - da se u mojim uvjetima rodio Fabio Capello, on ne bi dobacio ni do Turbeta.

Svoj prepoznatljiv znak, bijeli šal, Ćiro je počeo nositi u Švicarskoj, navodno po uzoru na glumca Charlesa Boyera, partnera Grete Garbo.

- Dva najpoznatija šala u toj Jugoslaviji bili su njegov šal i šal Ibrahima Rugove, i ti modni detalji su iskakali od nekakve uštogljenosti po Jugoslaviji, kao što je [Vasil] Tupurkovski nosio onaj svoj džemper - ističe novinar lista Danas Zoran Panović.

Legenda će Ćiro postati kad će 1982. s Dinamom nakon 24 godine osvojiti titulu prvaka Jugoslavije, nakon čega je osvojio i kup.

- To je deset godina nakon Maspoka i Ćiro tada kanalizira taj razbijeni nacionalni val, na neki način ga skuplja i postavlja ga na tribine Maksimira. Ćiro Blažević na gospodski način oživljava nacionalni pokret s odijelom i bijelim šalom - rekao je Ratko Dmitrović.

RTS podsjeća da je još 80-ih godina pokojni Aleksandar Tijanić, bivši direktor RTS-a, napisao o Ćiri da ‘oko njega kruže mnoge priče koje rastu kao kvasac’. I doista, svašta su pripisivali Ćiri - od toga da je tjerao igrače da idu u crkvu do toga da je uveo molitve kao dio psihološke pripreme. Blažević je na takve provokacije uvijek imao spreman odgovor:

- Trojica u ekipi se krste s tri prsta, četvorica klanjaju Alahu, ostale odgajam u katoličkom duhu, zato na terenu imam tri boga uz sebe i ne mogu izgubiti.

Opisujući kakvu je atmosferu Ćiro znao stvoriti, Tarik Filipović se prisjetio jedne situacije:

- Jednom je uzeo original Rolex, koji znaš koliko košta, bacio ga, zgazio i rekao - ovako treba zgaziti i igrača. I oni se svi razlete po terenu.

Zvali su ga Atila Bič Božji, govorili su da ne trpi druge moćne osobe i da se zato svuda kratko zadržava. Kad je došao u FK Prištinu polovicom osamdesetih, svi su nosili bijele šalove.

- To je jedna čudna situacija. Prištinu su tada vodili kratko jedan Miroslav i jedan Milovan. Prvo je Miroslav Ćiro Blažević došao iz Švicarske, digao Prištinu i spasio je od ispadanja iz lige, a onda je Milovan Đorić nastavio voditi Prištinu. A Priština je tada imala najviše gledatelja u prosjeku na terenima bivše Jugoslavije - kaže Zoran Panović. Na pitanje hoće li doći u Zvezdu, jednom prilikom je rekao:

- Ne daju mi jer sam Hrvat iz Travnika.

Osamdesetih je govorio da je dinamovac, ali da je Zvezda najveći jugoslavenski klub i jedina za koju u Europi znaju. Nije krio da je još od osamdesetih imao veliku želju doći na Marakanu. Ali Zvezda ga nije htjela.

- Da mi predsjednik kaže - sruši sebi katedralu na glavu, ja bih to napravio. Iako sam 13 godina mlađi, daj bože da živim još samo toliko godina koliko će proživjeti i moj predsjednik - tako je Blažević opisivao svoj odnos prema Franji Tuđmanu. Govorio je da su svi beznačajni u odnosu na njega. Pamti se i da je lopove koji su mu opljačkali sef molio da mu vrate samo Tuđmanovo pismo. Možda ga je baš zbog svega toga splitski Feral Tribune nazvao ‘Ronaldom među udvaračima, podrepašima, karijeristima i sličnom bratijom’.

- Njegov odnos s Tuđmanom je bio kao odnos Bate Živojinovića prema Miloševiću. Veliki čovjek u svom poslu koji je bio fasciniran jednim političarem tog tipa - rekao je Zoran Panović za RTS. Muharem Bazdulj istaknuo je da Blažević nakon proglašenja neovisnosti Hrvatske, na nivou izjava izrazito podržava Tuđmana, ali zapravo nikad nije išao neprijateljski i šovinistički prema drugima.

- On slavi ono što smatra svojim, ali nikada ne ide đonom na neprijatelja - rekao je Bazdulj.

Franjo Tuđman je Blaževića ponovo doveo u Dinamo, u vrijeme kad se klub zvao Croatia. Ne zna se je li tada ili ranije Ćiro zaradio uvredu koju će kasnije pretvoriti u marketinški trik.

- On kaže, meni je, sine, žao što su meni vikali - Ćiro, pederu! Ja pobjeđujem, a oni meni - Ćiro, pederu, ja treći na svijetu, a oni meni - Mi smo pederi, Ćiro je naš. Meni je žao, sine, što sam pokazao tribini da me to boli, a tribina je kao motor, ne radi na benzin nego na tuđu krv - prisjetio se glumac Tarik Filipović.

1998. s Hrvatskom je osvojio treće mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Za njega je to bilo ‘kao da je vidio papu’.

Navodno je nakon tog uspjeha imao još jednu veliku želju - pobijediti Jugoslaviju, no ta mu se nije ostvarila. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2000. prvo je bilo neriješeno, bez golova u Beogradu, a onda je na Maksimiru bilo 2-2. Hrvatska nije prošla, dalje su otišle Jugoslavija i Irska.

Godine 2005. odlučio se kandidirati za predsjednika države, samo kako bi pobijedio Mesića, piše RTS. No, osvojio je samo 0,80 posto glasova. 2008. vodio je reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a nekoliko godina kasnije je rekao:

- Što je loše u tome što želim biti izbornik Republike Srpske?

Govorio je da ne bi mogao odbiti ako bi ga pozvao njegov prijatelj Milorad Dodik, da bi vodio Srpsku protiv Srbije na prijateljskoj utakmici u Banjoj Luci. I sve to govorio je dok je bio trener Slobode iz Tuzle.

Za Blaževića je veliki korak ka pomirenju Srba i Hrvata bio dolazak Roberta Prosinečkog u Zvezdu prije nekoliko godina. Govorio je da su Srbija i Hrvatska u najboljim odnosima u posljednja dva desetljeća, da su za to najzaslužniji predsjednici Boris Tadić i Ivo Josipović, ali da sada dio tereta preuzima i Prosinečki. Kada je Haag oslobodio Antu Gotovinu i Mladena Markača, Blažević je rekao da je to najveća stvar koja se dogodila Hrvatskoj. Kao jedina javna osoba potpisao je peticiju protiv ćirilice u Vukovaru. Tada je rekao:

- Ja ćirilicu čitam jednako kao i latinicu, ali zbog reakcije stanovnika Vukovara, trebalo bi ćirilicu odložiti.

- Ali da mu je netko od državnika rekao - mi mislimo da bi bilo dobro da na vratima uglednih Hrvata stoji prezime na ćirilici, Blažević bi rekao: Sine, to je sjajno, neka stoji kod mene na ćirilici - kaže Ratko Dmitrović.

Danas, Ćiro Blažević je odlučio na izborima za Europski parlament podržati Milorada Pupovca. Nakon toga, na društvenim mrežama osvanule su bizarne osmrtnice na kojima je pisalo - 15. svibnja nas je napustio trener svih trenera, Miroslav Ćiro Blažević. Njegov komentar na to, bio je:

- Nema mnogo ljudi koji imaju taj privilegij čitati svoju osmrtnicu. Tko god da je to napisao, napiši da sam mu zahvalan.