Pozicija ministra financija ni u vremenima konjunkture nije jednostavna sinekura, no kakva je tek u okolnostima recesije? Zanimljivo svjedočanstvo o tome možda će jednoga dana u sklopu svojih memoara ispisati Zdravko Marić prisjećajući se 2020. godine, pandemije koronavirusa i teških pritisaka posebnih interesa kojima je bio izložen. Gotovo da ne prođe dan a da se ne jave predstavnici neke društvene skupine ili sektora gospodarstva tražeći neku formu pomoći, bilo kroz preferencijalni porezni tretman, bilo kroz direktne subvencije svom poslovanju.
Mnogi od tih zahtjeva su opravdani, no sva gladna usta bilo bi nemoguće nahraniti i čovjeku koji bi raspolagao bitno dubljim džepovima od hrvatskog financ-ministra. Utoliko, Marić je prisiljen birati bitke, a radi se o odlukama koje nisu lake. Jedan od medijski eksponiranijih zahtjeva koji je stigao pred Vladu bio je onaj formuliran u iskazu nezadovoljstva British American Tobaccoa, velike međunarodne korporacije koja je prije nešto više od pet godina preuzela Tvornicu duhana Rovinj, a s njom i de facto cjelokupni proizvodni duhanski biznis u Hrvatskoj.
Tijekom ovoga ljeta mediji su poprilično izvještavali o navodnim BAT-ovim razmatranjima da zbog neadekvatne politike trošarina na duhanske proizvode u Hrvatskoj ugasi tvornicu u Kanfanaru. Bio bi to ozbiljan udarac za domaću ekonomiju, a pogotovo Istru, pa ne treba čuditi što je u jeku predizborne kampanje premijer Plenković posjetio Kanfanar i u stilu Marija Draghija poručio da će učiniti "što god treba" za spašavanje tvornice. Ipak, pokazalo se da "što god treba" nije baš lako ostvariti, pogotovo s obzirom na to da su se BAT-ovi zahtjevi uvelike temeljili na ideji da se tržišna konkurentnost njihovih cigareta - kategorije u kojoj su tržišni lideri - potakne povećanjem trošarina na inovativne proizvode "grijanih duhana", gdje dominantnu poziciju ima konkurentski Philip Morris.
Na taj prijedlog u Vladi su reagirali relativno oprezno, s obzirom na činjenicu da je niže oporezivanje grijanog duhana u odnosu na cigarete logično iz javnozdravstvene perspektive, a i da je - kako je i sam Marić izjavio - upitno koliko lokalni trošarinski sustav uopće utječe na proizvodnu konkurentnost postrojenja koje ionako između 85 i 90 posto svoje proizvodnje izvozi u druge zemlje, pa se stoga hrvatske trošarine na taj dio proizvodnje i ne primjenjuju. Ipak, razgovori su se vodili, a Ministarstvo financija na koncu je otvorilo i konzultacije oko formiranja tzv. trošarinskog kalendara - formiranja srednjoročnog stabilnog i predvidljivog sustava trošarina.
Uvođenje takve novosti koja povećava predvidljivost i sigurnost poslovanja može se samo pozdraviti, no moguće je da će i prije zaključenja razgovora o kalendaru rješenje problema s trošarinama u Hrvatsku stići s briselske razine. Naime, Europska komisija još je u veljači ove godine objavila svoju procjenu učinka Direktive o strukturi i visini trošarina na duhanske proizvode koja je na snazi od 2011. godine. U tom dokumentu zaključuje se kako su učinci te direktive bili vrlo ograničeni i u javnozdravstvenom i u tržišnom smislu, te se sugerira da je potrebno razviti novi "obimniji i holistički pristup" u tom polju, koji bi objedinjavao sve aspekte kontrole konzumacije duhana, od zdravstvenih, preko poreznih do okolišnih, kao i ciljeve borbe protive nelegalne trgovine duhanom.
Ukratko, kad se ti zaključci prevedu sa briselskog metajezika, može se očekivati skoro donošenje nove direktive kojom će se odrediti paneuropska pravila za oporezivanje duhanskih proizvoda, a oko koje se već na paneuropskoj razini vode konzultacije. Utoliko, može se očekivati da će Vlada prije uvođenja nekakvih intervencija u vlastiti trošarinski sustav pričekati donošenje sveobuhvatnog okvira na razini Unije. Ipak, koliko god takav pristup bio razuman, ostaje pitanje tvornice u Kanfanaru...
Iako su realni dometi intervencije političke vlasti u tom kontekstu ipak ograničeni, u percepciji javnosti na Vladu je stavljena odgovornost za očuvanje proizvodnje cigareta u Hrvatskoj. U političkom i ekonomskom kontekstu logično je da Vlada odgovori, ali kroz određene reforme u generalnom sustavu poreznih i neporeznih opterećenja poslovanja. Određeno rasterećenje, a pogotovo s obzirom na to da je u duhanskoj industriji razina plaća relativno visoka, stići će već 1. siječnja kroz najavljeno smanjenje poreza na dohodak, a vjerojatno bi se njegovi učinci dodatno mogli pojačati kroz smanjenje pojedinih parafiskalnih nameta ili možda omogućavanje ciljanog sufinanciranja određenih razvojnih projekata iz europskog Plana za oporavak.
Već u 2022. Vlada bi mogla proširiti primjenu mjere smanjenja stope poreza na dobit sa 12 na 10 posto i na velika poduzeća. Konačno rješenje problema konkurentnosti hrvatske duhanske industrije teško će se naći jednim potezom pera, zahtijevat će fleksibilnost i dijalog, no bitka je to u kojoj ne mora biti poraženih.
