Richter se oglasio nakon povučene kandidature, raspalio po Možemo!: ‘To su komunističke metode‘

Darko Richter, koji je početkom tjedna izabran za ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak, povukao je svoju kandidaturu. Ostavku je podnijelo i Upravno vijeće bolnice, kako je danas izvijestio gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Ranije je poručio da nije želio praviti probleme niti biti teret članovima Upravnog vijeća, a u poslijepodnevnim satima putem Facebooka iznio je u 17 točaka, među ostalim, okolnosti koje su dovele do njegove ostavke.

Prenosimo ih u cijelosti:

1. Dječja bolnica Srebrnjak nalazi se na dan 31. 12. 2020. u obvezama od 45.000.000 kn, a koliko ih je tijekom tekuće godine još nadodano, za sada ne znam, ali mogu procijeniti da je to barem još 10-ak milijuna više. Ukupni godišnji prihodi Bolnice su manji od ovih obveza, o od kojih je 1/3-1/2 i formalno prešla valutu svojega plaćanja.

2. Kažu, pa sve su bolnice u dugovima. Da, ali, da su sve bolnice u dugovima koji su ravni njihovim godišnjim proračunima, bolnica više ne bi bilo, čak niti u ovako socijalnoj državi kao što je Hrvatska.

3. U Dječjoj bolnici Srebrnjak ima 80-ak postelja i više od tuceta stručno-medicinskih ustrojstvenih jedinica, koje se po broju mogu ravnati s Klinikom za pedijatriju KBC Zagreb od 188 kreveta. Ne zna se tko nije šef nečega.

4. Dječja bolnica Srebrnjak uzela je na sebe golem zalogaj od skoro 60 milijuna eura projekta CCTM (dječji centar za translacijsku medicinu), koji je sada u toj fazi, da je EU već investirala novac, i, ako se projekt ne dovrši onako kako je ugovoren, slijede visoki penali.

5. Gradska uprava, koja god da se našla s ovim problemom, ne može si priuštiti financijsku rupu u kakvu se pretvorio Srebrnjak, a pogotovo ne eventualni fijasko CCTM projekta.

6. Upravno vijeće, koje je imenovala nova gradska vlast, bez pomoći tadašnjeg ravnatelja koji je na to dao ostavku, preuzelo je vodstvo Bolnice u srpnju 2021.

7. U toj situaciji traži se novi ravnatelj. Nitko ne pita da li je kandidat vjernik, član ove ili one stranke, umirovljenik, je li mu prabaka pravoslavka, što je ona govorila, što misli o umjetnoj oplodnji, ili o Bleiburgu, Istanbulskoj konvenciji itd., itd.

8. Upravno vijeće izabire mene između šestero kandidata.

9. Kada je to objavljeno, počinje se preispitivati sve, samo ne moj program i problemi koji stoje preda mnom kao novim ravnateljem.

10. Stranka „Možemo!“ uvažava izbor Upravnog vijeća, ali se distancira od mojih uvjerenja i to stalno naglašava.

11. Međutim, koliko se ja sjećam, „Možemo!“ je dobio demokratsku verifikaciju sa svojim programom u kojem se ideologija nije mnogo spominjala. Na raznim sam stranama rekao da mogu potpisati brojne Tomaševićeve analize o problemima Grada i potrebi da se makne stara gradska uprava.

12. Nakon prvih osporavanja meni se preko gradskih članova Upravnog vijeće sugeriralo da sada ne reagiram, ali da tako ostane i kada stupim na funkciju ravnatelja, i da komunikaciju s javnosti koordiniram s gradskim glasnogovornikom.

13. Darko Richter je vjernik, ima katolička moralna uvjerenja. Problem je kada on to javno kaže, isto kao i prije 40 ili 50 godina, samo ga se zbog toga više ne može strpati u zatvor. Darko Richter potječe iz obitelji koja ja udaljeno povezana s feldmaršalom Boroevićem. Njegova sinovica, Milka Boroević, bila mu je prabaka. Bila je po nacionalnom uvjerenju Hrvatica, ali radi toga nije mijenjala svoje pravoslavne vjere. I rekla je što je rekla. To je, očito, nekima previše.

14. Stranka „Možemo!“ mogla je računati s Darkom Richterom na zajedničkom poslu sanacije Srebrnjaka kao bolnice, kolektiva, stručne, nastavne i znanstvene baze. I ja sam, kao i oni, imao svoju skupinu ljudi koji su se zapitali kako i zašto sam se odlučio da surađujem sa svojim „ideološkim antipodima“. Razmišljam kako je potrebno da ljudi različitih svjetonazora porade na istim problemima, koji, sa svjetonazorima, jednostavno nemaju ništa zajedničko. Srediti jednu bolnicu, srediti financije, struku, osigurati odvijanje krupnog znanstvenog projekta, pomoći novoj gradskoj vlasti u tom nastojanju … ali, ne tako da zaniječem sebe, i da, dok sam u stolici ravnatelja, nisam ono što jesam. Pa to su komunističke metode: odrekni se vjere, odrekni se obitelji, odrekni se svojih moralnih načela. Ali, čemu uopće na to stavljati akcente? Nije li problematika Srebrnjaka daleko, daleko prozaičnija?

15. Prvu sumnju ubacio mi je slučaj Vuković-Samodol. Pa onda sugestija da ne istupam. Pa na kraju to unisono ponavljanje „mi poštujemo odluku Upravnog vijeća, ali smo dijametralno oprečnih vrijednosnih stavova“, čime su mirili svoju sljedbu, i sebi ostavljali odstupnicu da me u zgodnom trenutku maknu. Da budem samo ona polovica ili onaj dio mene, koji njima treba da počepe financijske rupe. Prateći slučaj Vuković-Samodol vidio sam kako se, kada netko u Gradu pomisli da je dovoljno pohvatao konce, može brzo izletjeti.

16. Želim Gradskoj upravi da riješi sve te probleme s nekim tko je njima bliskih ideoloških nazora. Neka ga miluju. A ako i nije, bit će to poslušniji. Samo, pitanje jest da li poslušnost u odrasloj dobi odgaja kompetentnost za rješavanje problema.

17. Želim pozdraviti sve članove Upravnog vijeća i zahvaliti im na pristojnosti, konstruktivnosti i otvorenosti. Mogao je to biti jedan dobar tim.