Ribarska družina koju čine Paulo Lazaneo, Ivica Matić i Tome Lazaneo iz Jelse vanka Mine je u ranu zoru u barakudi "ćapala" neobičan ulov – gnjurca i goluba teškog 42 kilograma, piše Slobodna Dalmacija.
Vrsni ribari nisu se tome nadali, a Tome, najstariji među njima, odmah je prepoznao da bi se moglo raditi o ćukanu koji voli toplija mora, tako da se češće lovi na južnom nego na srednjem Jadranu.
Posljednji, moguće još i teži primjerak takvog goluba orijaša je, kako kroničari događanja na otoku Hvaru pamte, također u studenome 2006. godine ulovio danas pokojni Nikša Caratan iz Zavale u akvatoriju otočića Šćedro, da bi ga potom vratio u more, njegovo prirodno ukruženje.
– I ova vrsta goluba je iz reda pravih raža. Tijelo mu je spljošteno s izduljenim bočnim perajama, kao krilima koja završavaju oštro. Ima ravnu i izduljenu njušku, koja podsjeća na pačji kljun. Svjetlo smeđe je boje, s desetak sivo plavih pruga po leđima. Zanimljivo je da smo ga ulovili zajedno s gnjurcem, na svega pet i pol metara dubine, a stručnjaci tvrde da živi i do 150 metara u tropskim i toplijim morima.
Najčešće je samac koji se hrani pridnenim školjkašima i rakovima. Uz sam početak repa kod njega uočavamo i dobro razvijenu bodlju, što mu očito služi za obranu – govori Tome.
Naš sugovornik zna da je ćukan cijenjen u prehrani, premda su neke njegove kolege ranije tvrdili da nije za jelo. Najprije ga je u karijoli dobro provozao po kaleti da se susjedima pohvali lovinom, a onda će mu očistiti kožu, pa će isječeno meso "molat" da stoji dva dana u soli i pod lukom.
Bit će ga otprilike pola od njegove prirodne težine i najbolje je lešo ili na gregadu. No, bilo je i onih koji su ga kuhali na brujet, pa čak i pekli.
Mačka od susjeda Iva i Ivete Lazaneo ovaj put se nije osladila, ali zato hoće kala ove družine, hoće i prijatelji, a Tome kaže da će meso ulovljenog ćukana sasvim sigurno degustirati i njegovi najmiliji u hrvatskoj metropoli, ali i oni Varaždinu, dakle, na sjeverozapadu Lijepe naše, , piše Slobodna Dalmacija.