Inicijativa #odšutnjedopromjene, koja okuplja gotovo 900 stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, napravila je rezime stanja u devet točaka, pod naslovom ‘Svi debakli Piletićeva Ministarstva‘.
Debakl 1.: egzodus stručnih radnika. Iz sustava je u godinu i pol otišlo više od 600 ljudi "zbog shizofrene odgovornosti koju je na teret stručnjaka stavilo Ministarstvo, koje je više nego spremno izricati kazne stručnjacima koji rade u praksi jer nisu dobro zbrinuli korisnike, osobito djecu, iako oni to nisu učinili jer taj isti poslodavac već godinama ignorira činjenicu da smještaja nema". Dio stručnjaka, kažu, odlazi raditi u ugostiteljstvo, realni sektor, domove za starije, bilo kamo samo da ne ostanu u socijali.
Debakl 2.: dramatičan nedostatak smještaja u domovima i udomiteljskim obiteljima. Kako je moguće da se još uvijek ne radi intenzivno i brzo na uređivanju i opremanju što više smještajnih kapaciteta, pitaju se. Debakl i sramota ovog sustava su tim veći što na potrebu organiziranja više smještaja za djecu upozorava opetovano i pravobraniteljica za djecu koju naš socijalni sustav - iako jedan od onih koji su odgovorniji za zaštitu djece - uredno ignorira. Bez posljedica. I uz užasno susramlje stručnih radnika, koji moraju gledati toj djeci koja propadaju u oči i improvizirati neku sigurnost za njih.
Debakl 3.: inkluzivni dodatak. U nekadašnjim centrima za socijalnu skrb, a današnjim područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), dnevno imaju, kako kažu, 50 novih zahtjeva te je navodno 50 posto više novih korisnika nego što ih je bilo predviđeno - a tek je počelo.
Debakl 4.: socijalno mentorstvo. Riječ je o ideji koja je, kako tvrde, neslavno propala. Educirano je puno stručnjaka, no kad su se entuzijastično htjeli primiti posla i raditi pravi socijalni rad - dakle s korisnicima, a ne papirima - shvatili su da je za socijalnog mentora bila predviđena niža plaća nego za "pravog" socijalnog radnika koji radi na odobravanju materijalnih pomoći.
Debakl 5.: broj stručnih radnika u odnosu na korisnike. Kad se uočilo da stručni radnici neće stići odraditi sve inkluzivne dodatke, ravnateljica Zavoda Tatjana Štritof je, tvrde, naredila prekovremeni rad. Sindikat je, nastavljaju, ovdje duboko dreknuo te je ravnateljica reterirala, uz riječi da je krivo shvaćena. Poslovi oko inkluzivnog dodatka doveli su do dodatnih otkaza i odlazaka stručnjaka iz sustava te velikog broja bolovanja i sve većih rizika u lokalnim zajednicama u kojima ljudi kojima treba bilo koja vrsta socijalne pomoći "čekaju u svojim nevoljama dok se njihov socijalni radnik bavi papirima".
Debakl 6.: osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR). Riječ je o nikad objašnjenoj centralizaciji sustava i osnivanju mastodonta koji je asimilirao nekadašnje centre za socijalnu skrb u lokalnim zajednicama. Ne samo što je organizacijski užasno skup jer je stvorio potrebu za brojnim radnim mjestima u središnjoj službi, nego je ovaj organizacijski oblik, kako tvrde, najveću štetu nanio lokalnim zajednicama koje više nemaju nikakav utjecaj. Zavod odlučuje o svemu - od tipa metle kojom će mesti pa nadalje.
Debakl 7.: prijetnje i opomene pred otkaz svim zaposlenicima koji javno progovore kako je u sustavu. Tvrde da je došlo do toga da se stručni radnici ne smiju obraćati nadležnima ni unutar sustava (Ministarstvu ili ravnateljici HZSR-a) direktno, nego samo preko predstojnika Ureda. A ako se o to ogluše - bit će, kažu, kažnjeni.
Debakl 8.: osnivanje centara za pružanje usluga u zajednici. Iza ovog iritantnog naziva, navode, koji bi mogao podrazumijevati sve - od masaže do servisa za automobile - kriju se i bivši domovi za smještaj djece, mladih, djece i mladih s teškoćama.
Debakl 9.: posvojenje djece. Posvojenje je, smatraju, vulgarizirano do krajnjih granica kao da je to zadovoljavanje potreba posvojitelja pa, tvrde, posvojitelji biraju djecu umjesto da je obrnuto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....