Razuman čovjek prihvatit će svakakve restrikcije i ograničenja, ali pod uvjetom da zna zašto je do njih došlo i koji se cilj njima želi postići. Ali ove zadnje koje nam je nametnula Vlada Andreja Plenkovića zatvaranjem kafića, restorana i sportskih objekata ne može prihvatiti nitko.
Jasno da je trebalo nešto učiniti. Liječnici više od mjesec dana upozoravaju da je zdravstveni sustav kolabirao i vape da se poduzmu mjere koje bi suzbile zarazu. Stožer i Vlada na to nisu ni uhom strignuli sve dok broj novozaraženih nije došao do 4000 dnevno, i dok nije naglo počeo skakati broj umrlih koji je u ponedjeljak dosegao 74 osobe u 24 sata, a pitanje je dana kada će broj mrtvih od covida-19 postati troznamenkast.
Tek je tada Vladi, koja je (u nešto promijenjenom stastavu) već petu godinu na Markovu trgu, postalo jasno da nešto treba učiniti. Nevjerojatno je, međutim, da i dalje nemaju nikakvu ideju što, pa su odokativnom metodom opalili po kafićima, restoranima i sportskim objektima stavljajući im ključ u bravu.
I nije posrijedi nostalgija za kafićima i dangubljenjem uz kavu. Ako su to mjesta rizična za zdravlje nacije, ako su kafići, restorani i teretane glavne točke preko kojih se širi koronavirus, onda ih treba sve pozatvarati.
Problem je što nitko nije dao baš nikakve argumente da su upravo to mjesta s kojih se najviše širi virus, te da ćemo njihovim zatvaranjem pridonijeti suzbijanju širenja zaraze. Načelnik Nacionalnog stožera civilne zaštite, ujedno potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar zdravstva Vili Beroš, ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak, niti bilo tko drugi tko ima veze sa Stožerom ili Vladom nije naveo ni jedan kafić iz kojega se proširila zaraza, ni jednu teretanu ili restoran koji su posijali virus. Nema apsolutno nikakvog pokazatelja koji bi opravdao ove mjere.
Logično je da će se virus širiti ako će u zatvorenim kafićima biti nagurani ljudi koji će tamo satima boraviti. Ali zašto ne mogu biti na otvorenim terasama? Zašto se ne može trenirati u teretanama koje imaju dovoljno prostora, u kojima se otvaraju prozori i dezinficiraju sprave nakon svakog vježbanja?
Isto tako, ako je bilo jasno kao dan da su svadbe događaji s kojih se virus nemilice širi (samo je rujanska svadba u Međimurju u deset dana "proizvela" 20 zaraženih i oko 200 ljudi u samoizolaciji), zašto se nije odmah reagiralo i zaustavilo takva slavlja? Nelogičnosti u koje spada i kolona sjećanja u Vukovaru (broj zaraženih u Vukovarsko-srijemskoj županiji najbolje govori da je njeno održavanje bilo politički motivirano, a na štetu zdravlja ljudi) mogle bi se nabrajati do prekosutra, no to nema smisla.
Jednako kao ni najnoviji lockdown. Nema jer se Vlada na njega odlučila zato što je stanje toliko očajno da se nešto moralo učiniti, a nije se znalo što. Nema i zato što je Vlada odlučila zatvoriti nekoliko uslužnih djelatnosti i zaprijetila sankcijama ako će se kršiti njena odluka, najavila kažnjavanje za kršenje ostalih mjera (poput nošenja maske ili nepoštivanja ograničenja za okupljanja) a da još ni danas ne zna kolike će kazne biti, niti tko će ih izricati.
Da ne govorimo o ugostiteljima i ljudima koji žive od sporta. Nakon što se mjesecima iz Vlade trubilo kako lockdown za Hrvatsku nije opcija, preko noći je donesena odluka o djelomičnom zatvaranju. Ljudima koji su pred blagdane ostali bez prihoda Vlada ne može odgovoriti kako će pomoći da prežive. Zna se jedino da za njih neće biti nižeg PDV-a, da im nitko neće otpisati najam za mjesec (a možda i više njih) u kojima ne rade, da im banke nisu obavezne odobriti moratorij na kredite... U Vladi će nešto smisliti i možda oni koji su dulje u poslu prežive i jednom kada sve prođe nastave poslovati.
No što je s onima koji su u zadnjih nekoliko mjeseci otvorili kafić ili teretanu jer su vjerovali Vladi i brojnim porukama Plenkovića, Božinovića i ostalih da Hrvatska neće u lockdown? Da nisu slane takve poruke, dio njih se sigurno ne bi upustio u avanturu pokretanja biznisa. Posebno da su znali kako baš njima nema spasa. A nema ga jer se još nisu uhodali u posao, jer se njihovo poslovanje ne može usporediti s prošlogodišnjim, što je kriterij za pomoć države, jer su u kreditima za pokretanje posla i ne mogu podizati nove za preživljavanje...
Povlači se sve više poteza koji imaju malo ili nikakve veze sa zdravljem nacije. Zadnji je testiranje djece antigenskim testovima u zagrebačkim školama. Osim što ovi testovi nisu pouzdani, najluđe je što će se u svakoj školi testirati samo 200 djece. Ako se ne obuhvati cijela škola, kako detektirati zaražene i išta poduzeti? Je li uopće razlog zdravlje ili treba potrošiti testove koje smo platili, a netko je bio uvoznik?
Isto je s uvozom lijeka remdesivira, na što je upozorio oporbenjak Grbin. Uvezli smo taj lijek i za njega iskeširali 40 milijuna kuna iako se pokazalo da je neučinkovit u borbi s koronom. Gdje nema logike, čini se da vrijedi ona - kad jednom smrkne, drugom svane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....