ŠTO NAM JE DONIJELO PRISTUPANJE?

PRVIH 365 DANA U EUROPSKOJ UNIJI Živimo li bolje? Da, iako to nitko ne osjeća

 Neja Markičević/CROPIX

Prvog srpnja navršit će se godinu dana od formalnog pristupanja Hrvatske u Europsku uniju. Mišljenja što je time naša zemlja dobila, a što izgubila, i dalje su podvojena. Općeniti je dojam da je mogla bolje iskoristiti prvu godinu članstva, prije svega u poticanju stranih investicija, poboljšanju kreditnog rejtinga i provođenju odlučnih reformi potrebnih za to.

S jedne strane, previše je vremena i energije izgubljeno u sukobu s Europskom komisijom oko primjene Zakona o europskom uhidbenom nalogu (tzv. Lex Perković), a s druge strane Hrvatska je zaostajala u jačanju kapaciteta za privlačenje sredstava iz fondova EU.

Ali sve koristi koje donosi članstvo, kako pokazuju iskustva država što su prije Hrvatske ušle u EU, ne mogu se vidjeti u kratkom roku.

Svakako, ulazak u Uniju donio je mnoge pozitivne promjene u Hrvatskoj, iako se u svakidašnjem životu njezinih građana one nisu previše osjetile. Kako je Hrvatska i prije formalnoga članstva bila praktički vezana uz EU, i politički i gospodarski, a očekivanja od članstva nisu bila nerealna i prevelika, nema mjesta za razočaranje.

Hrvatska je, kao ravnopravna članica, dobila ulogu u procesu donošenja odluka koje se izravno provode i kod nas. Nakon primitka u NATO, ulaskom u EU prošle godine postala je dio čvrste geopolitičke, sigurnosne i trgovinske zajednice.

Hrvatska je u svim strukturama Europske unije - od sudjelovanja državnih dužnosnika u tijelima Vijeća i izbora naših zastupnika za Europski parlament do imenovanja naših predstavnika u Europskoj komisiji, Europskom sudu, Revizorskom sudu i svim drugim tijelima - popunila mjesta koja joj pripadaju. I političke stranke, od vladajućeg SDP-a do oporbenog HDZ-a, postale su ravnopravne članice političkih skupina kojima pripadaju na europskoj razini. Dakle, integracija je u proteklih godinu dana zaokružena na svim razinama

Koristi od članstva u EU građanima nisu vidljive na prvi pogled, ali one su i te kako stvarne. Lakše se može putovati u sve države članice, i to bez putovnice. U nekim od njih naši građani mogu tražiti i dobiti posao, što je u vrijeme velike nezaposlenosti vrlo važno. Lakše je studirati u EU, liječiti se u slučaju potrebe tijekom putovanja bez plaćanja troškova, manje su cijene telefoniranja.

Jačanje konkurencije na tržištu također je rezultat članstva u EU.

Povećani porezi

Da nisu povećani porezi, i cijene glavnih prehrambenih proizvoda značajnije bi se smanjile nakon ulaska u EU.

Naravno, članstvo donosi i obveze, a jedna je od njih da država članica ne može biti dio nekog zajedničkog slobodnog tržišta izvan zajedničkog tržišta Europske unije. Tako je Hrvatska morala izaći iz CEFTA-e, zone slobodne trgovine u regiji, čime je na početku izgubila mogućnost privilegiranog plasiranja robe na tim tržištima, gdje su naši proizvodi bili konkurentni. Vidjelo se da se proizvođači nisu na vrijeme pripremili da gubitak na tim tržištima nadoknade povećanjem izvoza u zemlje EU, čijem zajedničkom tržištu sad pripadamo. Taj se problem riješava postupno, a u naše ime Europska komisija pregovara i usklađuje postojeće sporazume kako bi se hrvatski proizvodi i dalje plasirali na tim tržištima regije bez većih nameta.

Spore reforme

U Hrvatskoj se često čuje da smo članstvom u EU izgubili značajan dio suvereniteta, i političkog i financijskog. To nije točno jer se više radi o prijenosu dijela suvereniteta kao cijeni sudjelovanja u donošenju odluka u zajedničkom interesu. I dalje vođenje države, ekonomije, socijalne politike i porezne politike, pa i donošenje proračuna, ostaje u nadležnosti nacionalne vlade.

Hrvatska je, kako neslužbeno kažu dužnosnici Europske komisije (službeno oni rijetko komentiraju stanje u nekoj državi članici), svakako propustila priliku da se bolje pozicionira kao vjerodostojna nova država članica te da iskoristi iskustvo drugih država u iskorištavanju fondova. Upravo zbog dugotrajnog procesa pristupanja Europskoj uniji (put od aplikacije do članstva trajao je deset godina) očekivalo se da će Hrvatska biti puno bolje pripremljena.

Europska komisija, ali i druge međunarodne institucije, predviđale su da ćemo već u prvoj godini članstva izaći iz recesije i imati barem simboličan rast BDP-a te da ćemo smajniti nezaposlenost. To se nije dogodilo prije svega zbog sporosti u provedbi reformi, no bez članstva u EU problem bi bio još veći. Hrvatska je u ciklus negativnog kretanja u gospodarstvu ušla još od 2008. i znalo se da će nakon pristupanja Uniji ući i u tzv. postupak prekomjernog deficita. Sad se od Hrvatske očekuje da provede mjere koje je prihvatila nakon konzultacija s Europskom komisijom, kako bi za dvije do tri godine izašla iz prekomjernog deficita. Međutim, bit će veliki izazov primijeniti te mjere a u isto vrijeme osigurati gospodarski rast i poticati zapošljavanje. Hrvatska se našla u situciji u kojoj su se prije našle i druge države EU: s jedne strane mora štedjeti, a s druge ulagati na područjima koja su bitna za održiv razvoj i stvaranje radnih mjesta.

Simboličan rast

Europska komisija predviđa da će Hrvatska ove godine još ostati u minusu, a da će 2015. imati simboličan rast, što bi značilo početak izlaska iz recesije. Uz Cipar, Hrvatska je jedina država članica kojoj se i za ovu godinu predviđa pad BDP-a.

Od Hrvatske se očekuje da potpuno primijeni proračunske mjere koje je donijela ove godine, pojača proračunsku strategiju daljom specifikacijom mjera najavljenih za 2015. i 2016. godinu i razmotri dodatne stalne mjere, koje pomažu rastu, kako bi se osigurao održiv izlazak iz prekomjernog deficita. Potrebno je učvrstiti nadzor nad djelotvornom primjenom pravila o javnoj nabavi, uzimajući u obzir i dodjelu sredstava EU idućih godina.

Bruxelles je upozorio Hrvatsku i na to da gospodarstvu veoma štete predugi sudski procesi, i u građanskim i i trgovačkim predmetima, te velik broj neriješenih predmeta. Komisija traži da Hrvatska do ožujka 2015. ubrza planirano usklađivanje zakonski određene dobi za umirovljenje za žene i muškarce te zakonski određene dobi za umirovljenje na 67 godina. Valja smanjiti mogućnosti za rano umirovljenje, osigurati provedbu strožih procjena i kontrola invalidskih mirovina te ubrzati integraciju mirovina po posebnim propisima u opći mirovinski sustav. Treba ojačati troškovnu učinkovitost zdravstva, ponajprije u bolnicama.

Te je mjere sama Hrvatska donijela, i to prije članstva u EU, i one su nužne kako bi mirovinski sustav bio održiv. Ne nameće to Bruxelles, kako se često čuje u hrvatskoj javnosti.

Zakon o radu također je, po mišljenju stručnjaka EU, negativno utjecao na strane i privatne investicije u Hrvatskoj. EU očekuje da do ožujka 2015. Hrvatska provede drugu fazu reforme zakona o radu, uz savjetovanje sa socijalnim partnerima, osobito u pogledu uvjeta otpuštanja i radnog vremena.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U MAGAZINU JUTARNJEG LISTA!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 00:27