Ne dirajte narančaste kabele, upozoravaju nas odmah na ulazu u pogon Rimac automobila na zagrebačkom Jankomiru, kompleksu gdje je nekada poslovao trgovački lanac Pevec, a sada se sklapaju dva milijuna eura vrijedne Rimčeve Nevere.
Na pitanje što bi se dogodilo da provučemo ruku kroz skelet šasije Nevere, Rimčeva superautomobila, i zgrabimo jedan narančasti kabel, spojen na 700 kilograma tešku bateriju, Rimčevi zaposlenici viču: "Nemoj ni pokušavati!". Jedna baterija, usporedbe radi, ima dovoljno snage da pogoni 20 kućanstava.
Hrvatski su mediji prvi put dobili pristup halama domaćeg poduzetnika Mate Rimca na Jankomiru. Uz još jedan dio u Svetoj Nedelji, tu se na 25.000 četvornih metara nalazi gotovo cijela proizvodna linija njegova električnog hiperautomobila Nevere - od proizvodnje, montažne linije, kontrole kvalitete, prostora za sklapanje i testiranje baterija pa do, kako vidimo, gotovih parkiranih primjeraka koji čekaju isporuku kupcima u ostakljenom tunelu.
Godišnje cijela tvrtka Bugatti Rimac može napraviti oko 150 automobila. Od toga trećinu Nevera, jednog od najbržih električnih automobila na svijetu (412 km/h maksimalna brzina). Zasad ih je isporučeno nekoliko, posljednji bivšem vozaču F1 Nicu Rosbergu lani. Voditeljica komunikacija u Rimcu Marta Longin kaže da do kraja godine planiraju isporučiti do 40 naručenih i plaćenih Nevera. Gruba je procjena Jutarnjeg da bi, računajući na najmanje 2 milijuna eura po automobilu, Rimčeva tvrtka - koja je 2009. krenula iz garaže, dosad ostvarila 820 milijuna eura investicija, kupila francuski Bugatti, ali se još bori s profitabilnošću - od toga mogla ostvariti oko 100 milijuna eura prihoda. Rimac, usput, još nije predao financijski izvještaj za 2021., ali prema nerevidiranom, bilježe 540 milijuna kuna minusa.
Glavni razlog zašto su hrvatski mediji tek sada ušli u Rimčevu proizvodnju, kako je to objasnila Longin, jest svojevrsni oproštaj od Zagreba prije selidbe u kampus u Svetoj Nedelji. Najavljivani kompleks od 200.000 kvadrata u Kerestincu, s proizvodnom halom površine centra Dubrovnika, stajat će na kraju više od 200 milijuna eura, a proizvodna hala bi se trebala dovršiti krajem ove godine. Tamo će se smjestiti više od 2000 Rimčevih zaposlenika.
"Ovaj ćemo prostor na Jankomiru zadržati i nakon što se preselimo, ali za neke druge projekte", potvrdio je Marko Brkljačić, šef ureda izvršnog direktora, dodajući da su u prostor bivšeg Peveca dosad uložili ukupno sedam milijuna eura.
Na prvi pogled hale u kojima se slaže Nevera ne izgledaju kao proizvodni pogoni. Čisti, otvoreni prostor od nekoliko desetaka tisuća kvadrata, bijelih uglancanih podova, pedantno složene opreme na policama s posebnim utorom za svaki ključ i odvijač, podsjećaju prije na ljekarnu nego na mjesto gdje se "šarafe" automobili. Traže nas da stavimo navlake na cipele i obučemo bijele plastične kute prije ulaska u proizvodnju. Pazi se na svaku sitnicu, koliko vidimo. Svih petstotinjak radnika u proizvodnji, naime, ima posebne čiste cipele za posao (s uzemljenjem zbog struje), obučeni su u iste plave majice ili radničke kute s Rimčevim logotipom (pa je nemoguće razlikovati inženjera od radnika), svi su čistih ruku, a neće se naći ni mrlja na podu. Razlog je očigledan.
Električni su automobili čista industrija, barem u sklapanju. Nema benzina, ulja, podmazivanja, unutarnjeg izgaranja, ispušnih plinova. Cijela Nevera je sastavljena od nekoliko glavnih dijelova, doznajemo od Ivana Fumića, voditelja Odjela hypercar proizvodnje. Karbonske šasije napravljene iz jednog komada, 25 kilometara žice, 6960 baterijskih ćelija, dva pogonska sklopa za četiri kotača, 30 panela, 12 senzora, 13 kamera i ostale opreme (prozori, volan, kotači).
"Treba nam otprilike pet tjedana da cijelu Neveru složimo od nule ako imamo sve potrebne dijelove", kaže Fumić.
Na liniji za sastavljanje Nevere, 25 metara dužine od prve do posljednje postaje, radi nekoliko desetaka radnika. Ukupno je tu sedam Nevera u različitim fazama dovršenosti. Na prvim postajama stoji samo šasija sa žicama.
"Moramo provjeriti ispravnost svake žičice prije instalacije u automobil", kaže Boris Habulin, voditelj Odjela ožičenja. U svakoj je Neveri pet metara dugački sklop, nalik živčanom sustavu, sastavljen od ukupno 25 kilometara žice i 10.000 završetaka. Spaja se na svjetla, uređaje u kabini, pogon, razne senzore.
Na drugoj postaji ugrađuje se pogonski sklop, metalni blok težine 192 kilograma, zapravo motor Nevere, a zatim baterija snage 1,4 megavata. Baterije su, uostalom, Rimčeva zlatna koka. Jer, osim za Neveru, razne baterije rade za druge proizvođače: Porsche, Aston Martin... Iako se detalji baterije skrivaju od konkurencije, doznajemo da je baterijski sustav za Neveru sastavljen od 21 modula, 6960 ćelija i ukupno teži 720 kilograma, trećinu ukupne mase automobila. Jednim punjenjem Nevera prelazi 490 kilometara.
A nakon što se ugrade sjedala, vrata i branici, automobil stiže u ruke inženjera Aleksandra Pavlova, Makedonca, zaduženog za kontrolu kvalitete. "Provjeravamo ovjes, geometriju kotača, kočenje, softver, a mora se provjeriti i svaka od 500 funkcija i gumbića u kabini", objašnjava Makedonac koji je u Rimac došao prije dvije i pol godine.
Na kraju najvažniji test, onaj na cesti. Svaki automobil, ističe Pavlov, isprobavaju na različitim cestama, oko 300 kilometara ukupno. Na pitanje na kojim cestama testiraju Neveru, nepovjerljivo kaže: "Bolje da ne govorim javno". Ionako svaka Nevera na cesti izazove dovoljno pomutnje.