Ugledni hrvatski leksikograf, pisac, povjesničar književnosti i književni kritičar, urednik Enciklopedije Krležijane i hrvatske književne enciklopedije prvi put iznosi javno svoja sjećanja na razgovore s Franjom Tuđmanom 80-ih, kad mu je umirovljeni general i disident strastveno tumačio zašto je Josip Broz Tito jedna od najznačajnijih figura u hrvatskoj političkoj povijesti.
ZAGREB - Proteklih dana golemu pozornost medija izazvalo je uklanjanje biste maršala Tita iz Predsjedničkih dvora na Pantovčaku. U svojim predizbornim intervjuima aktualna predsjednica izbjegavala se eksplicitno izjasniti o Titu i njegovoj povijesnoj ulozi. Očito svjesna da veliki dio hrvatskih građana Josipa Broza čuva u afirmativnom sjećanju, na izravna pitanja o njegovoj povijesnoj ulozi odgovarala je evazivno, u stilu: “Tito je osoba koja je umrla prije 34 godine i koja sigurno neće riješiti naše današnje probleme”. U načelu, to je točno, ali je takav odgovor značio izbjegavanje odgovora o jednom važnom akteru novije povijesti, u krajnjoj liniji o u svijetu daleko najpoznatijem hrvatskom i jugoslavenskom političaru.
Tek nakon izbora, kad to više nije moglo utjecati na njihov ishod, nedvosmisleno je Tita proglasila “diktatorom” i pospremila u Kumrovec. Ako doista želi biti predsjednica svih hrvatskih državljana Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović je znatno umanjila svoje šanse da to i postane, jer ovaj čin zasigurno ima velik simbolički potencijal, koji se prije svega odnosi na pokazivanje stava prema antifašističkoj tradiciji.
Jest, na čelu partizanskog, antifašističkog pokreta u nas doista su bili komunisti. Organiziranoga pokreta otpora osim onog predvođenog komunistima nije bilo, osim ako se ne prihvati stav u zadnje vrijeme strastveno zagovaran u srbijanskoj javnosti, kako je četnički pokret bio antifašistički. Može nekima smetati što je antifašistički pokret u nas bio komunistički, ali komunisti i socijalisti su bili važna sastavnica pokreta otpora i u Francuskoj i Italiji, primjerice, pa im zbog toga nitko ne umanjuje važnost. Logično je da je jedan, nemali dio javnosti tu selidbu Brozove biste doživio kao poniženje antifašističke tradicije i implicitnu reviziju povijesti. Nije slučajno nedugo nakon toga čina u Zagrebu utemeljena Liga antifašista, a na društvenim mrežama su pokrenute grupe poput “Kolinda nije moja predsjednica”.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....