Hrvatska 15. siječnja 2022. obilježava 30 obljetnicu međunarodnog priznanja.
U programu HTV-a gostovali su svjedoci i sudionici tih događaja: Mate Granić, potpredsjednik Vlade 1991. - 1992., Franjo Gregurić, predsjednik Vlade 1991. - 1992., Miroslav Ćiro Blažević, nogometni trener i bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije, Stojko Vranković, hrvatski košarkaški reprezentativac 1992., Miomir Žužul, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika RH 1992. - 1993. i zamjenik ministra vanjskih poslova 1992. - 1993., Božo Kovačević, saborski zastupnik 1992. - 1995. i Gordan Grlić Radman, aktualni ministar vanjskih i europskih poslov
- Taj dan kao i obično mi smo bili na svojim mjestima u Vladi. Rat je bio u punom tijeku. Međunarodno priznanje bilo je jako važno. Kad nas je priznao Vatikan to je bilo veliko zadovoljstvo, ali nije bilo vremena za opuštanje, istaknuo je Gregurić.
- Zamolio sam tadašnjeg predsjednika Milana Ramljaka, on je u emotivnom govoru iznio svu onu želju koju je hrvatski narod imao i rekao nama ništa nije poklonjeno. Stoljećima smo se borili za svoj jezik. To je postignuto krvlju naših branitelja i veliku zahvalu imamo i za iseljene Hrvate koji su se također uključili svojim djelovanje gdje žive i rade, rekao je Gregurić.
Glavni problem za Hrvatsku je bila povoljna predodžba o Jugoslaviji rekao je Božo Kovačević.
- Ne samo Hrvatskoj, nego i Sloveniji je bio problem uvjeriti svjetske lidere da je Jugoslavija zapravo zemlja u raspadu. To je bilo vrlo, vrlo nepovoljno primljeno. Ali općenito mogu reći da je HSLS imao prvi pristup međunarodnim političkim organizacijama, rekao je.
Ministar Gordan Grlić Radman kaže da je bio u Uredu za izbjeglice i u Stožeru saniteta, te naglasio da je HDZ pokrenuo cijeli niz razgovora sa svim važnjim dužnosnicima, kako u Njemačkoj, tako i u drugim zemljama.
Privilegija je imati priliku govoriti o ovako svečanoj situaciji, istaknuo je Miomir Žužul. Istaknuo je ulogu pokojnog kardinala Franje Kuharića i pape Ivana Pavla II. Nije Hrvatska dočekana s cvijećem, složio se sa izjavom Bože Kovačevića.
- Ono što se zaboravlja je da Jugoslavija ima razvijenu diplomaciju kojoj je cilj bio spriječiti priznanje Slovenije i Hrvatske i to nije išlo lako. U zadnji čas su Francuska i neke druge krenule s promišljanjem ići s priznanjem ili ne, rekao je Žužul.
- Nažalost interpretiran sam kod predsjednika Franje Tuđmana kao antipolitički talent, rekao je Miroslav Ćiro Blažević.
- Imao sam savršen uvid i razumio sam to, ali nisam imao mogućnosti da participiram u dijalogu. Kao sportaš mogu reći da je ovo bio jedan drugi duh i svaki Hrvat je imao svijest da je ovo najvažnije, jer 300, 400, koliko godina čekamo da imamo svoju Domovinu i logično da je to proslavljeno s najvećim emocijama.
Bilo je teško jer smo bili daleko od domovine, ali svima nama sportašima je Hrvatska bila u srcu.
- Priznanje nam je dalo još veći motiv i značilo je da ćemo nastupiti za hrvatsku reprezentaciju i 1992. je bilo to povijesno finale protiv Dream tima u Barceloni, rekao je Stojko Vranković za HTV.
1991. godine nakon referenduma, u šestom mjesecu kada je hrvatski Sabor donio Deklaraciju o suverenosti Imali smo podršku samo Svete stolice i Aloisa Mocka, rekao je Mate Granić.
- Predsjednik Tuđman je donio državničku odluku da se ide u proces donošenja Deklaracije i pokazao razboritost i vještinu da je prihvatio Brijunski memorandum da se odloži za tri mjeseca. Njemačka se sredinom kolovoza odlučila da je priznavanje Hrvatske i Slovenije rješenje problema, a ne problem. Bivša JNA i Slobodan Milošević su imali plan okupiranja Zagreba, likvidacije i postavljanje svog vodstva i nakon toga je sve bilo koncentrirano na Vukovar.
Grlić Radman je podsjetio i na ljude koji su tog dana bili teško zlostavljani u logorima diljem Srbije.
- Samo priznanje nije bilo dovoljno, trebalo je afirmirati Hrvatsku. Ono što je predsjednik Tuđman rekao - a sada je nama zasukati rukave i boriti se za Hrvatsku u svijetu, dodao je.
Ćiro je istaknuo kako je ponosan što je sa svojom ekipom napravio određenu afirmaciju Hrvatske.