Prohodati razvod nije lako. Treba se oporaviti, napiti sto puta i mrziti se zbog jedne želje...

Rastajali smo se devet godina - rekla mi je gošća dok smo zajedno prale posuđe na večeri kod mene u vrijeme zatišja među valovima. Večera nije bila za pet, nego za četrdeset plus, što je i letimično podizanje pogleda sa sudopera na blagovaonski stol dovelo do toga da karaktere promatram kao zrele za jednu ozbiljnu europsku filmsku komediju, u kojoj neki od njih upravo započinju novi krug zaljubljivanja, stvaranja obitelji i portage za srećom, neki nesmotreno i stidljivo izlaze iz prvog kruga, a neki su, poput neznajuće sveznajuće pripovjedačice, iskusni u započinjanju iznova, opet.

To je tema kojom se bave, istina, i dobri američki filmovi, nepravedno zaostali u sjeni blockbustera, ali nije to tema samo iz filmova i umova svjetskih scenarista koji više ne znaju...