Na tridesetu godišnjicu zločina u Voćinu, prilikom kojeg su između 12. i 14. prosinca 1991. srpski vojnici i paravojne formacije Belih orlova mučili i na svirep način ubili pedesetak mještana, na Županijskom sudu u Zagrebu još uvijek traje proces optuženima, koji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, piše Slobodna Dalmacija.
U danima nakon zločina, kad su snage Zbora narodne garde oslobodile mjesto, stanovnici koji su se uspjeli spasiti ispričali su novinarima kako su odnosi sa Srbima u tom kraju bili dobri, no situacija se dramatično pogoršala kada su stigli 'Beli orlovi' koji su počeli terorizirati Hrvate i prisiljavali ih na robovski rad.
Proces na Županijskom sudu u Zagrebu obuhvatio je 29 pripadnika srpskih paravojnih postrojbi koji su samo u jednoj noći, s 13. na 14. prosinca 1991. prilikom povlačenja iz Zapadne Slavonije, ubili 31 osobu: dio mještana je strijeljan, dio zaklan, a njihova tijela nakon ubojstva spaljena. Neke od žrtava do smrti su udarane izudarane čeličnim lancima, nekima su zabodeni čavli u glavu ili su zatučeni sjekirama. Optuženike se tereti i za miniranje i rušenje župne crkve svete Marije Voćinske iz 15. stoljeća.
Tužiteljstvo RH traži da se za optuženike, predvođene Borivojem Radosavljevićem odredi istražni zatvor, no svi optuženici su u Srbiji. Kaznena prijava protiv optuženih podesena je još 15. lsitopada 1992., a optužnica je podignuta u prosincu 2016., no da bi se uopće moglo raspravljati o njoj morala je biti uručena optuženicima i svi su morali iznijeti obranu putem pred sudom u Srbiji. Prema optužnici kao zatvor je korišten podrum voćinske poslovnice 'Jugobanke' u iz koje su Hrvati odvođeni na lager Sekulinci gdje su neki i ubijeni.
O ubrani je Radosavljević iznio kako je za vojnu organizaciju bio zadužen Borivoj Lukić komandant 'Zvečevskog odreda', koji je bio je ranije obuhvaćen optužnicom, ali je u međuvremenu preminuo.
- Ne znam kako su ubijeni ljudi u Voćinu, jer sam u to vrijeme bio u Srbiji – tvrdio je Radosavljević.
Međutim, Rajko Bojčić, drugooptuženi, koji je prema tvrdnjama hrvatskog tužiteljstva bio zapovjednik vojnog štaba u Voćinu, u svojoj je obrani kazao je upravo Radosavljević bio zapovjednik Teritorijalne obrane Podravske Slatine.
Prema svjedočenjima žrtava masakr se dogodio sredinom prosinca kada su se pobunjeni Srbi povlačili iz Voćina prema kojem su počele nadirati snage ZNG.
U iskazu se Voćinac Ivan Đ., jedan od brojnih svjedoka, prisjetio:
- Bio je 12. prosinca kada su pobunjenici počeli paliti kuće po selu, bacati bombe, pljačkati i ubijati mještane. Upali su tako i u kuću mog oca Marijana. Bacili su bombu sa suzavcem na kuću i sve nas istjerali na dvorište. Čuo sam glas svog oca: ‘Vlado, molim te, nemoj me!’ Nakon toga sam čuo hitac. Očevo tijelo pronašli smo idući dan pred ulaznim vratima.'
Voćinski zločin dobro je dokumentiran jer su se inozemni medicinski stručnjaci na poziv Foreign Press Biroa brzo pojavili na prizorištu zločina, čim su hrvatske snage oslobodile selo. Prema forenzičarskom izvješću objavljenom 19. prosinca, pronađena su 43 leša: 15 je bilo žena od kojih je 12 imalo između 57 i 76 godina, a ostalo su bili muškarci, od kojih je 11 imalo između 60 i 84 godine. Jedna od žrtava bio je i S.N., 77-godišnji Srbin, koji je prema izvještaju preminuo od krvarenja, a mjesni svećenik je izjavio kako je poginuo u pokušaju da zaštiti svoje hrvatske susjede.
Srpsko narodno vijeće u izvještaju o zločinima nad Hrvatima u Voćinu navodi i kako je nakon ulaska hrvatskih snaga na tom području ubijeno dvadesetak srpskih civila iz okolnih sela, zbog čega nitko nije odgovarao, piše Slobodna Dalmacija.