Ministar financija Slavko Linić ponovno je dobio novu “packu” od Zorana Milanovića. Premijer ga je iz Wellingtona na Novom Zelandu javno upozorio da bi svojeg prijatelja Jozu Kalema, riječkog tajkuna kojega je državno odvjetništvo ovih dana optužilo da se nezakonito okoristio sa 103 milijuna kuna, trebao “itekako pogledati u oči i pitati ga je li to istina”, piše Slobodna Dalmacija.
Milanović, prema informacijama kojima raspolaže “Slobodna Dalmacija”, neće smijeniti Linića zbog Kalema. Ipak, poslao mu je jasnu poruku da je njihovo primirje privremeno, te da više neće opraštati greške u koracima. Pogotovo ne one koje se odnose na razgranatu Linićevu poslovno-političku mrežu u kojoj nitko, pa ni sam premijer, ne može kontrolirati tko je, kome i što dužan.
- Milanović više ne bi stavio ruku u vatru za Slavka. I to je nama svima jasno – tvrdi jedan Milanovićev ministar, uvjeren da je premijer otvorio frontu prema vlastitom ministru financija tek kad je počeo uviđati razmjere mreže ljudi koji su, što iz privatnih, što iz poslovnih razloga, vezani uz Linića.
Jedan dugogodišnji SDP-ovac, koji je izbliza pratio Linićev politički uspon, tvrdi pak da je aktualni ministar finacija uvijek imao svoj krug poduzetnika koje je protežirao.
- Nisu to uvijek bili ljudi iz SDP-a. Za Branka Šegona nitko u stranci nije čuo sve dok nije postao njegov pomoćnik.
Znalo se da je Robert Ježić uvijek bio naslonjen na HDZ, no Linić mu je uvijek izlazio u susret. Gradio je mrežu kompanjona koja nije bila vezana samo uz SDP, nego i uz pojedince bliske HNS-u, pa i HDZ-u - kaže nekadašnji ministar u Vladi Ivice Račana, uvjeren da je bivši SDP-ov premijer, svjestan te poslovno-političke hobotnice, namjerno udaljio Linića iz procesa privatizacije INE i taj posao prepustio Ljubi Jurčiću.
Jedan SDP-ov dužnosnik sklon Liniću tvrdi pak da je Milanović “nagazio” Linića zbog krivih informacija koje mu je servirao bankarski lobby.
-Bankarima je Linić stao na žulj i oni mu se žele osvetiti. Linić je uvijek radio u interesu građana, i dok je bio riječki gradonačelnik, i kad je prešao u Vladu. Pa HDZ bi mu već našao nešto da je radio nepošteno – tvrdi ovaj SDP-ovac, koji ne vidi ništa sporno u tome da Linić brani svojeg prijatelja Kalema.
Bez obzira što Porezna uprava od njegove tvrtke potražuje 7,7 milijuna kuna: 6,1 milijuna kuna neplaćenog poreza na promet nekretnina, 1,5 milijuna kuna PDV-a i 180.000 kuna poreza na dobit vezanih uz kamenolom u Tuonju. I što je, prema tvrdnjama Državnog odvjetništva iz Karlovca, nezakonito prisvojio 103 milijun kuna, piše Slobodna Dalmacija.
Svi Slavkovi prijatelji
GORAN ŠTROK – bivši automobilski as 1995. je kupio hotel Grand hotel Bonavia u Rijeci, a 2000. hotel Excelsior u Dubrovniku. U vrijeme prve transakcije Slavko Linić bio je gradonačelnik Rijeke, u vrijeme druge potpredsjednik Račanove Vlade zadužen za gospodarstvo. Excelsior je prodan za 1,2 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, unaoč protivljenju tadašnje ministruce turizma Pave Župan Rusković, koja je tvrdila da je ponuda tvrtke Anabella Sheratona “neusporedivo bolja”. Štok je pak uvijek tvrdio da mu prijatelj Linić nije pomogao u hotelskom biznisu.
DAMIR VRHOVNIK – za predsjednika uprave riječkog brodogradilišta “Viktor Lenac” i svojeg kuma Linić je lobirao kod Ivice Račana da mu izda državna jamstva uvrijednosti od osamdesetak milijuna dolara. Jamstvma se protivio Ljubo Jurčić, a Linić se pravdao da njih ne traži zbog prijatelja Vrhovnika, nego zbog radnika “Viktora Lenca”.
JOZO KALEM - inženjer strojarstva i bivši zastavnik JNA Linićev je obiteljski prijatelj. Njihove supruge su školske kolegice. Prošloga ljeta ugostio je Linića na sedmodnevnom krstarenju Jadranom, a Novu godinu 2013. dočekali su zajedno u Dubaiju. Bio je u skupini poduzetnika koji su, po Linićevu nalogu, 2011. željeli kupiti riječki Novi list.
BRANKO ŠEGON – pune dvije godine bio je glavni Linićev operativac u Vladi. Morao je odstupiti nakon što je otkriveno da je njegova tvrtka Facta Vera dobila kredit povlaštni HBOR-a s 3 posto kamatom i četverogodišnjim počekom.
IVAN FRANOLIĆ – Linić je ovom poduzetniku dao u koncesiju riječke „Tržnice“, a on je na zaradi dobivenoj od njih kasnije postao vlasnikom velikog dijela riječkih hotela.
ANTE MARAS – vasnik Marplova, tvrtke kojoj je u vrijeme Račanove Vlade prodan Inin pomorski servis koji je imao koncesiju na prijevoz nafte na Jadranu. Maraseva tajnica poslije je tvrdila da je Linić 2002. dobio mito za pogodovanje u privatizaciji.
ROBERT JEŽIĆ – riječki tajkun je kupio Dioki u vrijeme dok je Linić bio šef Nadzornog odbora Ine. Linić je od njega kupio 12-metarski brod. Ježić se kasnije “proslavio” kao posrednik u primanju mita između Ive Sanadera i mađarskog MOL-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....