PREDSJEDNICA KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ ZA JUTARNJI 'Prozivaju me oni koji su osporavali moju pobjedu na izborima'

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dala je intervju Jutarnjem listu neposredno pred odlazak u službeni posjet Kini. Nekoliko sati prije nego što će napustiti zemlju u još jedan vanjskopolitički posjet, suočila se s optužbom iz SDP-a da sudjeluje u kampanji HDZ-a i da nije jasno dala odgovor kome će dati mandat za sastavljanje Vlade - relativnom pobjedniku izbora ili onome tko donese potpise da uživa potporu većine svih zastupnika u parlamentu. To je bilo i naše prvo pitanje.

- Apsolutno odbijam bilo kakav i bilo čiji pritisak. Mandat ću dati onome tko ispuni uvjete u skladu s Ustavom i izbornim rezultatima. A kad već neki govore o nepriznavanju volje građana nakon izbora, podsjetila bih na pokušaj osporavanja moje pobjede na predsjedničkim izborima, što zaista nije pridonijelo demokraciji u Hrvatskoj.

Sudjelujete li u kampanji?

- Ne sudjelujem i najodlučnije odbacujem takve insinuacije. Kao predsjednica imam odgovornost i obvezu prema građanima koji su me izabrali, istodobno vodeći brigu o stabilnosti naše države. Očite su namjere nekih da me, na raznorazne načine, uvuku u izbornu kampanju. U ovome je trenutku ipak najvažnije da političari kroz svoje kampanje ljudima pokažu što su radili protekle četiri godine i što imaju u planu raditi iduće četiri.

U poslanici na dan raspisivanja izbora posebno sam zamolila medije da ozbiljno shvate svoju ulogu u izborima na način da nepristrano izvještavaju.

U stalnom ste prijeporu s Vladom po pitanju izbjegličke krize. Posjetili ste Opatovac i postavljali pitanja izbjeglicama. Jeste li dobili odgovore koje ste očekivali?

- Moram vas ispraviti - radi se velikom većinom o migrantima. Vidim da su mi neki prigovarali zašto sam im postavljala pitanja koja su najnormalnija i koja nisu bila uvredljiva. Jednostavno me zanima koji je profil ljudi, zato što su države koje primaju izbjeglice jasno i glasno rekle da neće primati ekonomske migrante. Svi oni koji dolaze u toj kategoriji u te države, očito će prije ili poslije biti vraćeni. Znači, moramo znati što očekivati u budućnosti. A uostalom, zanima me ako netko bježi s područja zahvaćenog ratom ili sukobom, što je s njegovom obitelji i zašto je obitelj ostala iza njih. Jer, moj instinkt kao roditelja bio bi prvo spasiti djecu pa onda razmišljati o vlastitoj sudbini.

U kojem smjeru će se razvijati kriza s izbjeglicama? Kakve su vaše informacije i što očekujete?

- Ovaj migrantski val će tijekom zime malo usporiti, i to isključivo zbog vremenskih prilika. Međutim, suočavamo se s dugogodišnjom krizom. UNHCR procjenjuje da oko 60 milijuna ljudi diljem svijeta migrira iz raznih razloga. Neki od njih su izbjeglice od rata i ratnih sukoba, a neki su ekonomski migranti. Samo na prostoru Sjeverne Afrike i Bliskog istoka ima nekoliko milijuna ljudi, primjerice u Turskoj dva milijuna, koji su spremni migrirati uglavnom prema EU. Naravno, svatko ima pravo na bolji život, međutim ni mi kao Hrvatska ni EU ne možemo apsorbirati sve to siromaštvo. U nekim državama će trebati migranti kao radna snaga, ali Hrvatska je trenutno u takvoj poziciji da moramo razmišljati o našim mladima koji traže posao i o oko 17 posto ljudi koji su nezaposleni. Moramo razmišljati o tome kako stvoriti nova radna mjesta, kako nahraniti neku djecu koja su gladna u školama te kako bolje brinuti o našim umirovljenicima. Kroz česta putovanja Hrvatskom uvjerila sam se koliko težak život ima većina naših ljudi. I oni imaju pravo na bolji život, kao i migranti. To je kriza koju trebamo sagledati iz raznih kutova, prije svega humanitarnog, i kada vidite te ljude, jednostavno se sažalite nad njima, stoje na toj kiši i prolaze tisuće kilometara u potrazi za boljim životom... Ali treba na to gledati i s ekonomskog, socijalnog i društvenog gledišta. Kako ćemo mi iznaći sredstva za brigu o migrantima? Jedan dio troškova vjerojatno će pokriti EU, ali ostatak ćemo morati platiti sami. I zato ne želim da migrantska kriza bude distrakcija, ona jest problem koji treba rješavati odgovorno u suradnji sa susjednim državama, EU, ali i na globalnoj razini. Svoju odgovornost moraju preuzeti i SAD, UN i ostali. Međutim, mi se u Hrvatskoj, posebno sada, u vrijeme ove kampanje, moramo usredotočiti na to kako ćemo oblikovati život u našoj zemlji. Dakle ja, a vjerujem i hrvatski građani očekujemo čuti od političkih stranaka, sada neću dijeliti posebno Vladu i oporbu jer, de facto, u predizbornoj utrci svi su isti, bez obzira na to što Vlada još uvijek obnaša svoju tehničku ulogu - kako ostvariti bolji život u Hrvatskoj, kako osigurati bolji životni standard, zaposlenje, spriječiti egzodus mladih?

Što će se dogoditi ako se obistine najave da će Njemačka zatvoriti prihvat izbjeglica?

- Upravo je to pitanje koje od početka migrantske krize postavljam Vladi. Što će učiniti u slučaju ako Njemačka i Austrija, a nakon toga i Mađarska prestanu primati migrante. Kako namjeravaju zaštititi naše granice od nekontroliranog priljeva tisuća ljudi koji, u tom slučaju, neće imati gdje dalje ići? Moja dužnost je štititi stabilnost države i brinuti o nacionalnoj sigurnosti.

Bili ste na sastanku Višegradske skupine (Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska). Koje ste poruke dobili od svojih kolega s obzirom na to da se te zemlje protive bilo kakvoj raspodjeli izbjeglica? Mogu li oni shvatiti probleme s kojima se suočava Hrvatska?

- Posebno mi je bilo bitno sastati se s predsjednicima Višegradske skupine. Svi mi nemamo izvršnu vlast, ali imamo političku odgovornost za zaštitu nacionalnih interesa, oblikovanje javnog mnijenja, političkih procesa i, naravno, razgovora na razini UN-a. Hrvatska to ne može riješiti sama. Ponavljam, što će se dogoditi ako Njemačka kaže stop migrantima? I bez obzira na to koliko se ovih dana u Hrvatskoj, nažalost, kritizira Mađarsku zbog podizanja ograde na svojim granicama, ona nije jedina država koja ima ogradu. Neću sada imenovati neke europske države koje također imaju ogradu prema istoku, a imaju je i neke države u Sjevernoj Americi. Dakle, Mađarska nije jedina država koja na taj način štiti svoje granice jer štićenje granica jest pravo svake države. I ona retorika koju čujem ovih dana da je dolazak policajaca iz zemalja skupine V4 na granice Mađarske protivan europskim vrijednostima, to nije točno. Odluka je svake države tko će biti na njenim granicama i nije neprijateljski akt protiv Hrvatske. To je jednostavno štićenje sigurnosti i stabilnosti Mađarske i primjena schengenskih načela. Svidjelo se to nama ili ne, činjenica je da je to njihovo pravo. Ta ista Mađarska primila je sve do jednog migranta koji su prebačeni s hrvatsko-srbijanske granice na hrvatsko-mađarsku granicu. Razgovarali smo kako osigurati granicu između Turske i Grčke. To je ključno. Kao i rješavanje problema već u prvim zemljama prihvata. Znači, Turska, Libanon, Jordan, gradnja kampova u Turskoj i posebnih hot spotova gdje će se onda dijeliti stvarni izbjeglice kojima je potrebna pomoć i koji bježe od rata od ekonomskih migranata koji onda nemaju pravo ulaska. Bitno je isto tako ulagati i u kampove u tim dijelovima kako bi uvjeti života bili dostojni, pogotovo jer dolazi zima, dakle tu moraju imati i zdravstvenu zaštitu i školovanje za djecu. Na terenu se vidi da se čak i u tim kampovima u kojima ljudi ostaju po nekoliko sati preslikavaju ona neprijateljstva i netrpeljivosti kakvi postoje između etničkih ili religijskih skupina država iz kojih dolaze. To su, nažalost, uzroci ratova i moramo ih rješavati tamo na izvorištu.

Mislite li da će Hrvatska morati staviti ogradu na svoju granicu?

- Voljela bih da to izbjegnemo, međutim u budućnosti ja ne vidim kako se drugačije zaštititi. Protivnica sam zatvaranja službenih graničnih prijelaza. Od samoga početka govorim: apsolutna kontrola i nadzor granice, za što Oružane snage i policija imaju mogućnosti i opremu. Time bi se onemogućili ilegalni ulasci u državu i ljudi usmjerili na službene granične prijelaze. I onda taj protok ljudi mora teći onim tempom kojim oni izlaze iz zemlje. Mi se ne možemo brinuti o većem broju ljudi. Ne želim da se Hrvatska nađe u poziciji da uđe veći broj ljudi, a da se zatvore granica susjednih država. Mislim da će u budućnosti biti potrebna nekakva ograda ili fizička prepreka. Ali nemojte to zvati žicom. Nemojte to uspoređivati s jednom Srebrenicom ili s koncentracijskim logorima.

Vidjeli smo bodljikavu žicu na granici s Mađarskom.

- Budimo korektni prema svojim susjedima. Nemojmo s njima bespotrebno proizvoditi sukobe. Trenutno smo u nekoj vrsti verbalnog rata koji može dalekosežno naškoditi našim odnosima. Sjetite se kako je Mađarska tijekom Domovinskog rata primala tisuće ljudi iz Slavonije i Baranje koji su ulazili na njen teritorij bez ikakvih problema.

Protive li se zemlje iz Višegradske skupine kvotama i kakav je vaš stav o tome?

- Nitko od njih nikada nije rekao ništa protiv migranata. Štoviše, svi ističu da je to prije svega humanitarno pitanje, ali i da je to isto tako pitanje nacionalne sigurnosti. Ne slažu se sa sustavom kvota jer misle da taj sustav nije dobar te da države samostalno trebaju odlučiti koliko su u stanju primiti ljudi. Slažem se da kvote nisu rješenje. Kao što sam cijelo ljeto govorila, kvote mogu biti samo kratkoročno rješenje za raspodjelu onih migranata koji su trenutno na teritoriju EU, ali ovo je dugoročan problem. Ako nekoga od migranata koji je htio doći u Njemačku natjerate da ode u Poljsku i on tamo nije zadovoljan, vratit će se u Njemačku prije ili poslije. Jer mu to omogućava sloboda kretanja ljudi unutar Europske unije.

Vaš je boravak na Općoj skupštini UN-a imao pozitivan odjek. No, otvorilo se pitanje susreta sa srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Kojim je povodom došlo do susreta?

- U New Yorku sam imala ukupno 34 različite aktivnosti u kojima sam aktivno sudjelovala ili predvodila skupove. Uz to sam se rukovala i kratko razgovarala s otprilike 150 državnika. Među njima su bili Barack Obama, s kojim sam više puta razgovarala na marginama, razgovarala sam i s Vladimirom Putinom, a jedan od njih je bio i Nikolić. Dakle, na prijemu koji je upriličila kancelarka Angela Merkel, dok sam razgovarala s njom, pristupio nam je i predsjednik Nikolić pa smo nakratko porazgovarali. U susretu ne vidim ništa sporno, naprotiv mislim da treba razgovarati. Što se međudržavnih posjeta tiče, ponavljam ono što sam uvijek govorila, oni moraju biti usmjereni na rješavanje konkretnih otvorenih pitanja. Ali da ćemo se u međuvremenu vidjeti na marginama međunarodnih događanja ili procesa Brdo - Brijuni, pa naravno da hoćemo. Kako s njim, gospodinom Vučićem, tako i s bilo kime drugim. Moramo razgovarati jer pravilo je ako nekoga tretirate kao neprijatelja, od njega ćete u konačnici i napraviti neprijatelja. I to nije dobro. Kad čujem neprimjerenu retoriku s druge strane granice, radi dobrosusjedskih odnosa uvijek nastojim odgovoriti u izravnom kontaktu, jer smatram da ono što najviše šteti jest slanje poruka preko medija. Onda je to isključivo usmjereno na to da netko od nas, oprostite na izrazu, ispadne frajer, a da zapravo radi na štetu međusobnih odnosa koje onda treba popravljati. Normalno je da u vrijeme kampanje postoji oštra retorika, ali čini mi se da se sada stvarno pretjeralo.

Prozvao vas je premijer da niste bili u Hrvatskoj na Dan neovisnosti. Kako to komentirate?

- Dan neovisnosti proslavila sam s hrvatskom zajednicom u Mađarskoj, a nakon proslave nastavila sa svojim državničkim dužnostima. Posjetila sam hrvatsku školu i ljude koji se izvan granica Lijepe naše trude očuvati hrvatski jezik, identitet, tradiciju i običaje. Niti jedan hrvatski državljanin koji na Dan neovisnosti nije u domovini nije manje vrijedan.

Kako komentirate izjavu premijera da se on druži s kancelarkom Merkel, kancelarom Wernerom Faymannom, premijerom Mirom Cerarom te da je to njegovo društvo, a vi ste tada bili u 'lošem' društvu.

- Za mene ne postoje 'mi ili oni', ni u međunarodnim odnosima niti unutar Hrvatske. Primjerice, pitanje vlaka riješeno je razgovorom i dogovorom. Nije bitno tko ga je riješio, bitno je da je vlak vraćen u Hrvatsku. Ljudi koje spominje premijer isto tako komuniciraju i surađuju s gospodinom Viktorom Orbánom i ostalima koje je premijer naveo kao 'loše društvo'. To nije u redu. Što bi se, uostalom, dogodilo da nekoga od nas netko iz međunarodne zajednice ignorira zato što im se ne sviđa naša politika na bilo koji način? Uostalom, ako je u tom društvu, onda bi bilo dobro i da riješi neka od pitanja kao što su arbitraža sa Slovenijom jer, ne zaboravite, taj postupak još nije gotov. Dakle, u tom istom društvu dobar dio tih političara ima primjedbe na to kako se njihovi ulagači i njihove kompanije koje ovdje posluju tretiraju u Hrvatskoj.

Što vam je Orbán rekao o Hrvatskoj i Milanoviću?

- Orbán je zabrinut zbog međudržavnih odnosa. On shvaća da to nije stav većine Hrvata i hrvatskoga naroda. Moram naglasiti da mi na našem sastanku nije rekao ni jednu jedinu ružnu riječ o premijeru Milanoviću.

Jeste li razgovarali i o drugim otvorenim pitanjima, prije svega o odazivanju čelnika MOL-a Zsolta Hernádija na suđenje u Hrvatskoj te o arbitraži Vlade i MOL-a oko Ine?

- Da, sama sam to spomenula, kao i to da se nadam da će nakon formiranja nove Vlade, koja god to bila, u Hrvatskoj doći do njihova rješavanja te da ne smijemo dopustiti da ta otvorena pitanja negativno oboje naše odnose. Međutim, ja nemam mandat za rješavanje tih pitanja, dakle ne mogu ulaziti u suštinu stvari. Što se tiče gospodina Hernádija, to je pravosudno pitanje. Jedino mogu ponoviti svoj stav što se tiče hrvatskoga pravosuđa da apsolutno bude neovisno, nepristrano te da nikada ne bude u službi politike.

Zamjereno vam je kritiziranje vlastite Vlade izvan države. Je li to bilo ispravno?

- Diljem svijeta se pisalo da hrvatski sustav prihvata migranata nije funkcionirao te da smo bili zatečeni prvim migrantskim valom. Sam premijer je rekao da je plan A propao te da se ide na plan B. Drago mi je da je jedna novinarka na našoj televiziji pokazala naposljetku što se dogodilo jer na pitanje koje mi je postavila ja nisam htjela odgovoriti pred kamerama drugih država. Dovela bih se u poziciju da kritiziram vlastitu državu pred tuđim kamerama i to nisam željela. Zato sam pozvala naše novinare da samo njima u njihove kamere dam ostatak odgovora na pitanje koje sam dobila na konferenciji za novinare. Trudila sam se biti objektivna i priznati činjenicu da problem nije u Mađarskoj nego u nama. Mi ne možemo optuživati Mađarsku što brani svoje granice, mi moramo štititi svoje granice. Neke stvari morate objektivno priznati i to sam radila i kao ministrica. Uvijek jako dobro pazim što kažem u inozemstvu kako ne bih ni na koji način kritizirala vlastitu državu. Međutim, činjenica je da je sada u eri globaliziranih komunikacija vrlo teško izdvojiti sadržaj koji izgovorite kod kuće ili izvan zemlje. Najgore bi bilo lagati.

Komunicirate li s premijerom? Svojedobno je bilo objavljeno da ste ga zvali tijekom prosvjeda branitelja, ali da vam se nije javio.

- Javio mi se dan poslije.

Kakva vam je inače komunikacija?

- Postojala je, susretali smo se i razgovarali. Međutim, otkako je počela predizborna kampanja, ta komunikacija ne postoji.

Najavljujete li Vladi svoje vanjskopolitičke aktivnosti? Jeste li prijavili odlazak u Budimpeštu?

- Naravno da ne moram najavljivati svaki svoj korak. Oprostite, ali po hijerarhiji ide predsjednica države, pa predsjednik Sabora, pa tek onda premijer. On meni nikada ne najavljuje osobno svoje posjete niti se ikad konzultirao kada odlazi, primjerice, na Europsko vijeće zastupati stavove koji su u domeni mojih ustavnih ovlasti. Međutim, činjenica jest da moj savjetnik za vanjsku politiku redovito informira premijerova savjetnika za vanjsku politiku o svim našim aktivnostima iz vanjske politike i našim stavovima. Nije moj problem ako ne postoji komunikacija između premijera i njegovih suradnika. Uostalom, što se tiče sastanka V4, uvijek i za svako putovanje tražimo i pripremu Ministarstva vanjskih poslova. Na sastanku u Budimpešti bio je i izaslanik MVP-a, odnosno osoba koja se bavi državama iz skupine V4, a u cijeli je posjet bio uključen i hrvatski veleposlanik u Budimpešti, kao i mađarski veleposlanik u Hrvatskoj. Dakle, nije to bila nikakva tajna.

Slažete li se da Hrvatska trenutno ima dvije vanjske politike? Jedna je ona koju provodi Vlada, a druga ona koju vodite vi?

- Ne bih rekla da postoje dvije vanjske politike, nego jedna nekoherentna hrvatska vanjska politika. Naša vanjska politika nije ambiciozna, zatvorila se u vlastito dvorište. Naša diplomatska služba jest u zadnjih godinu dana zapravo upregnuta u politiku promicanja osobnih interesa ili ideoloških uvjerenja. Izgubila je prepoznatljivost državne politike temeljene na vrijednostima zaštite vlastitih interesa i savezništava. Naša diplomacija se, primjerice, u New Yorku zadnjih mjeseci umjesto arbitražnim postupkom sa Slovenijom koncentrirala na supredsjedanje skupinom za izmjenu pravila za izbor glavnog tajnika ili tajnice UN-a. I zadnjih godinu dana intenzivno se lobira za tako nešto. Dakle, sastanci i putovanja su postali instrument lobiranja za vlastite interese. I to nije dobro. Okosnica hrvatske vanjske politike moraju biti EU i NATO te naša puno snažnija uloga.

Smeta mi kada čujem od ministara u hrvatskoj Vladi ili od naših veleposlanika da je Hrvatska mala zemlja i da nema nikakvog utjecaja i da ne može predlagati rješenja. To je potpuno netočno. Luksemburg je puno manji od Hrvatske pa se njihov utjecaj u EU puno više osjeća. Zato što ima inicijative. Mi se još uvijek ponašamo kao da nismo ušli u EU, kao da trebamo slijediti nečiju politiku, a ne aktivno u njoj sudjelovati i oblikovati je. Isto tako, držim da Inicijativa Jadran-Baltik-Crno more treba biti prirodno okruženje za Hrvatsku u svakom pogledu. Moramo se povezivati prometno, energetski, poticati suradnju među ljudima. Moramo isto tako međusobno izlaziti s inicijativama u EU. Ako netko misli da je Hrvatska premala da bi u Bruxellesu nešto predstavljala, zašto onda ne razgovarati s bliskim državama koje su nam slične u mnogim aspektima, od lingvističkih i povijesnih do činjenice da dijelimo istu budućnost. U aspektu povezivanja energetske politike vidim sjajnu šansu i tu bismo mogli biti predvodnici i u jugoistočnoj Europi i na cijelom prostoru od Jadrana do Baltika i Crnog mora. I to prije svega izgradnjom LNG terminala te njegovim povezivanjem. Nije mi jasno zašto LNG terminal nismo već davno sagradili, zašto je netko stavio po strani gradnju nizinske pruge od Rijeka do Budimpešte, povezivanje Istre i željeznicom i cestom te gradnju druge cijevi tunela Učka. To su strateški projekt. U New Yorku sam razgovarala s mnogima koji su na stol stavili vrlo konkretne gospodarske projekte i ponudili investicije u Hrvatsku. I sada je na nama, odnosno na budućoj Vladi, da omogući realizaciju tih investicija.

Kakav je vaš stav o kandidaturi ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić za mjesto glavne tajnice UN-a?

- Ne volim ljude komentirati u javnosti, ali moram reći da je puno stranih diplomata izrazilo čuđenje kako ta gospođa koja se kandidira za glavnu tajnicu UN-a i ministrica je u hrvatskoj Vladi može kritizirati predsjednicu na način na koji to radi. Dakle, čisto stranački. I kako osoba koja je toliko isključiva i odbija dijalog s oporbom u Hrvatskoj misli biti glavna tajnica UN-a, gdje morate razgovarati i s 'crnim vragom' da biste riješili probleme.

Tijekom krize s izbjeglicama imali ste polemiku i s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem.

- Riječ je o istom ministru koji me ismijavao kad sam rekla da će u Hrvatsku u nekoliko dana ući 40 tisuća migranata, u međuvremenu ih je ušlo četiri puta više. Taj isti ministar najavio je i prihvatni centar za migranate na Prevlaci pa ga je vrlo brzo demantirao sam premijer. Najavio je i povratak vlaka iz Mađarske u mjesto gdje nema pruge. Od ministra Ostojića i dalje očekujem da izvijesti hrvatsku javnost dokle je došla istraga o svastici na Poljudu i zašto još uvijek nisu pronađeni počinitelji.

Što očekujete od posjeta Kini?

- Temeljni razlog mog posjeta Kini je gospodarska suradnja. Činjenica je da je Kina velika i snažna zemlja, svjetska velesila i da je zainteresirana za suradnju s Hrvatskom. Smatram da se s njima može puno više surađivati, istovremeno poštujući europske propise. Znakovito je što je posjet uslijedio već u prvoj godini mandata i što je riječ o državnom posjetu na najvišoj razini. To govori o tome koliko je Kini stalo do odnosa s Hrvatskom.