GASTRONOMIJA

PRAVA ISTINA O VOJNIČKOM GRAHU Odakle dolaze sastojci i što doista jedu hrvatski vojnici?

Ne postoji obveza ni zakonska mogućnost da u vojničkim obrocima budu isključivo domaće namirnice. Ne znamo predviđaju li direktive EU mogućnost zaštite domaće proizvodnje, tvrdi Zlatko Vujić iz ‘Pletera’
 Ivo Ravlić/CROPIX

Nekoliko dana od objave osnivanja Proizvođačka organizacija “Dika” iz Osijeka zasuta je pozivima poljoprivrednih proizvođača koji se žele udružiti u taj novi klaster domaćih proizvođača voća i povrća. Najviše zasluga za iznimni interes slavonskih proizvođača hrane za udruživanjem u “Diku” izazvao je nedavni javni istup Stjepana Zorića, 54-godišnjeg inženjera poljoprivredne mehanizacije koji se u Erdutu bavi proizvodnjom voća i žitarica.

- Zar nije sramota da Ministarstvo obrane vojsci servira grah iz Kine, salatu iz Italije, kupus iz Austrije, mrkvu iz Nizozemske, a samo Slavonija ima kapacitet da hrani pola NATO-a. Zašto u našim bolnicama i hotelima nema domaćih proizvoda? Cilj naše proizvođačke organizacije nisu poticaji, nego aktivacija i razvoj tržišta. Ugledajmo se na postojeće primjere u Europi koji već funkcioniraju - kaže Zorić.

Koliko domaćih proizvoda ima u vojničkom grahu pokušali smo doznati u tvrtki “Pleter” koja, među ostalim, i dobavlja hranu za Hrvatsku vojsku i MORH. Zlatko Vujić, pomoćnik direktora za planiranje i nabavu kaže kako je istina da većina namirnica koja je potrebna za kuhanje običnog vojničkog graha uglavnom iz uvoza. Domaći su tek crveni luk, sol i peršin te eventualno suho meso ili kobasice.

Pitanje za Ministarstvo

- U ovome trenutku ne postoji obveza niti zakonska mogućnost da se u vojničkim obrocima nalaze isključivo domaće namirnice. Posljednji zakon koji je na neki način govorio o mogućnosti primjene nacionalne povlastice bio je Zakon o nabavi roba, usluga i ustupanju radova iz 1997., a on je predvidio mogućnost korištenja nabavu roba i radova u iznosu većem od 12,000.000,00 kuna, što je u našem slučaju daleko više od naših potreba za određene vrste prehrambenih roba. Ne znamo da li danas direktive EU predviđaju bilo kakvu mogućnost korištenja nacionalnih povlastica ili nekog drugog oblika zaštite domaće proizvodnje, pitanje bi trebalo uputiti mjerodavnom ministarstvu koji je ujedno i predlagatelj zakona.U protivnom ćemo i nadalje morati provoditi postupke nabave uz kriterij odabira najniža cijena za traženi opis i kvalitetu roba - rekao nam je Vujić.

Domaće paštete

Utješno je da konzerviranu hrana, gotova jela, mesne nareske i paštete te slastice Pleteru isporučuju domaći proizvođači, no to je posljedica potpune nezainteresiranosti inozemnih tvrtki koje se pomalo počinju javljati tek za nabavu jeftinog mesa.

-Kod nabave svježeg voća i povrća podijelili smo cjelokupno područje RH na pet regija s ciljem da omogućimo sudjelovanje lokalnim proizvođačima, tj. da izbjegnemo situaciju da npr. dobavljač iz Vinkovaca bude u obvezi isporučivati svježe voće i povrće u Benkovac ili obrnuto - tvrdi Vujić.

Lokalna tržišta

Tu je i prilika za proizvođače iz “Dike”. Za razliku od drugih proizvođača koji godinama očajavaju zbog loših uvjeta proizvodnje i prevelikog uvoza hrane Zorić je javnosti predstavio konkretan plan u kojem bi domaći proizvođači mogli profitirati preko Programa ruralnog razvoja koji uskoro treba odobriti EU. On se naime pozvao na zajednički poljoprivrednu politiku EU koja preporučuje zemljama članicama da razvijaju lokalna tržišta i potiče te kratke lance opskrbe hranom.

- Godinama smo bili zasipani demagoškim floskulama kako treba raditi na spoju zelenog i plavog mora, kako bi bilo dobro da se hrana iz Slavonije plasira u hotelima i restoranima na moru. Osim pojedinačnih slučajeva, rijetko je tko uspio, a sada EU otvara tu mogućnost i čak nam nudi novac za razvijanje takvog načina gospodarenja. Želimo okretanje tržišta koje u Hrvatskoj ne funkcionira kao u drugim zemljama EU na način da se treba osigurati stabilnost i tržišta, i proizvodnje, i plasmana te, na kraju, iskoristi potencijal regije - kaže Zorić.

Modeli iz EU

Radeći u klasteru “Slavonska jabuka”, on je s proizvođačim obilazio voćare u Austriji, Madžarskoj, Italiji i zaključio da svaka od tih zemalja štiti svoje proizvođače tako što im daje prednost u javnoj nabavi. Suradnja s proizvođačima voća u talijanskoj pokrajini Friulia Venezia Giulia već je rezultirala konkretnom razmjenom znanja i iskustava koji će “Diki” pomoći u projektu Regionalnog distributivnog centra u slobodnoj zoni Osijek. Uz pomoć Osječko-baranjske županije i Regionalne razvojne agencije u centru bi se sagradilo skladište, hladnjača i sušara voća i povrća koja bi lokalnim farmerima pomogla u konkuretnosti.

Klaster menadžer Organizacijskog odbora PO-a “Dika” Domagoj Škobić, koji se od 2009. više bavi istraživanjem funkcioniranja proizvođačkih organizacija u EU, proučavao je modele Slovačke, Poljske, Madžarske i Italije i zaključio da naši pravilnici nejasno definiraju prava i obaveza udruženih proizvođača pa će preuzeti praksu iz europskih propisa.

Povlastica je 2001. izbačena iz Zakona

Trenutno je najveći problem u ostvarivanju planova “Dike” nepreferiranje domaćih proizvoda u javnoj nabavi. Taj problem, kaže Stjepan Zorić, europske zemlje rješavaju na suptilne načine.

-Dođite u bilo koje austrijsko skijalište i pogledajte što ćete dobiti za doručak, koliko je tu domaćih lokalnih proizvoda, a koliko uvoznih. Rade li oni nešto što je i nama zabranjeno? Ne, nego samo slijede smjernice EU o lokalnom tržištu i kratkim lancima opskrbe - zaključio je Zorić.

Hrvatska je imala u svom zakonodavstvu odredbu o nacionalnoj povlastici kojom se domaćim tvrtkama davala prednost pred stranim ponuditeljima.

Međutim, potkraj 2001. godine Sabor je izglasao novi Zakon o javnoj nabavi iz kojeg je izbačena ta odredba. Zbog protivljenja takvoj odredbi tadašnja oporba(HDZ) napustila je glasovanje, ali u svoja sljedeća dva mandata nacionalnu povlasticu nije vratila u zakon.

Sada imamo ugovor s tri dobavljača

Činjenica je da se vojnički grah trenutno priprema od graha iz uvoza, a za ostale namirnice (luk crveni i bijeli, paprika, mrkva peršin) ne možemo sa sigurnošću tvrditi o njihovu porijeklu jer odabrani ponuditelj u trenutku isporuke mora dokazati da isporučeni proizvodi odgovaraju važećim zakonskim propisima RH u pogledu zdravstvene ispravnosti i kvalitete roba te slijedivosti istih, ali ne i podrijetlu. Konkretno, za nabavu graha proveli smo postupak nabave s ciljem sklapanja okvirnih sporazuma na dvije godine. Za prvu godinu sklopili smo ugovor o isporuci po dostavljenim uvjetima iz ponude, a nakon protoka prve godine provodimo mini nadmetanje za nabavu graha s dobavljačima koji imaju sklopljene okvirne sporazume (trenutno imamo sklopljene okvirne sporazume s tri dobavljača), kaže Zlatko Vujić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. srpanj 2024 09:58