Pretpostavljam da je knez Branimir pismo pape Ivana Osmog objesio na svečanom mjestu, na zidu primaće sobe, kao što neki danas u okviru pod staklom drže diplomu inženjera prometne struke ili zahvalnicu za višedecenijski samoprijegoran trud u dobrovoljnom vatrogasnom društvu.
Svi gosti hrvatskog vladara, prije nego što bi sjeli za stol da iz drvenih zdjela blaguju ovčetinu s kupusom, bili su upozoreni na taj slavni papir s crvenim voštanim pečatom najvišeg crkvenog poglavara, koji je došao sve tamo iz Rima, galijom preko Jadrana ili čak okolo kopnom, kroz bespuća, u kurirskim bisagama. Kneginja Maruša ponosno je pokazivala papino pismo, a gosti su blenuli jer su, naravno, bili nepismeni, a ni latinski nisu...