PRAVA ISTINA O FINANCIJSKOM STANJU NACIJE 'Čak 50 posto radnika ima manje od 3700 kuna mjesečno'

Kad god se, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, spomene prosječna plaća, koja sada iznosi 5558 kuna neto, krene lavina komentara. Bez obzira na matematiku, javnost ne vjeruje tom iznosu. Mr. Vedrana Pribičević sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta nedavno je zato iznijela podatak o tzv. medijalnoj ili “graničnoj plaći” koja se kreće oko 3700 kuna neto, a realnije odražava financijsko stanje nacije, piše Slobodna Dalmacija .

Mali poduzetnici

Prema mr. Pribičević, to znači da 50 posto zaposlenih u Hrvatskoj prima 3700 kuna neto ili manje, a ostali više. Je li moguće da smo baš toliko siromašni, pitali smo ekonomskog stručnjaka dr. Ljubu Jurčića.

– Prosječna plaća od preko pet tisuća kuna nije pravo mjerilo jer, da bismo dobili realniju sliku o primanjima naših građana, trebalo bi iz te računice isključiti Grad Zagreb koji, zbog strukture ekonomije, puno strši iznad ostatka Hrvatske. U glavnom gradu su sjedišta svih javnih poduzeća, banaka, predstavništva velikih stranih tvrtki, pa se prosječna plaća u Zagrebu kreće između osam i deset tisuća kuna, a, realno gledajući, prije će iznositi deset tisuća kuna nego osam – kaže Jurčić, uz napomenu da u metropoli ima i puno radnika s niskim primanjima, koji vrlo teško žive.

Jurčić ističe da Zagreb čini gotovo trećinu naše ukupne ekonomije, a da su nešto iznad prosjeka plaćeni i Riječani, pa i Splićani, s obzirom da su u većim gradovima i primanja viša nego u sredinama s manjom gospodarskom aktivnošću.

Kriju li se među građanima s primanjima do 3700 kuna mali poduzetnici koji se, zbog visokih doprinosa, prijavljuju na najniži osobni dohodak?

– Da, samo onda oni to mahom nadoknađuju kroz dnevnice – objašnjava Jurčić i zaključuje da je realna hrvatska prosječna plaća sigurno niža od 4500 kuna.

Neven Kačić Bartulović, predsjednik Udruženja obrtnika Splita, na našu tvrdnju da se među gotovo 700 tisuća zaposlenih s primanjima manjim od 3700 kuna nalazi najviše malih poduzetnika i njihovih zaposlenika, kaže da je ona tek djelomično točna.

Pobrkani lončići

– Bojim se da je tu riječ o pobrkanim lončićima. Obrtnik, recimo, nije sebi dužan isplatiti plaću, nego on samo predujmljuje dohodak, tako da je teško govoriti o njegovoj prosječnoj plaći, ali ako on prijavi, primjerice, 120 tisuća kuna prihoda godišnje, onda bi statistički značilo da je njegova plaća deset tisuća kuna mjesečno. E, sad, osnovica njegovih primanja jest nekakav prosjek posložen, ako se ne varam, u devet kategorija, pa ako obrtnik osobno ne zatraži da ga se svrsta u višu poreznu kategoriju, porezna ga uprava automatski pozicionira na 5700 kuna bruto – kaže Kačić Bartulović.

Predsjednik Udruženja obrtnika Splita ne krije da debela većina obrtnika bira baš taj najniži porezni razred.

– Iskreno, takvih je devedeset, a ako ne i devedeset i devet posto – veli Kačić Bartulović, a na pametovanje da ih onda čekaju i mizerne mirovine, tek se gorko nasmijao, pa odgovorio u stihovima:

– Mirovina je obrtniku nužno zlo, u utrci s njom je samo hladni grob. Obrtnici vam rade dok mogu stajati na nogama, a na mirovinicu ne računaju, već nastoje za radnog vijeka steći nekakvu imovinu koja bi im bila jamac pristojne starosti. To je naša realnost – kaže Kačić Bartulović.