PIŠE ARIANA VELA

Pozadina rasprave o rebalansu proračuna: ‘Pozornost treba obratiti na dvije informacije...‘

Znajući da će se proračun značajno osloniti na prihode koji dolaze iz fondova EU-a, potrebno je zapitati se trošimo li prema planu

Ariana Vela, Zdravko Marić

 Cropix, Vlasništvo Avelant D.o.o./Cropix

U jučerašnjoj saborskoj raspravi o rebalansu proračuna za 2021. godinu svima su odzvonile dvije informacije. Prva je ona o smanjenju proračuna Ministarstva graditeljstva za 236 milijuna kuna zbog, kako je rečeno, spore obnove, a druga je premijerova izjava o traženju odgode trošenja sredstava iz Fonda solidarnosti EU-a. Znajući da će se Državni proračun za 2022. godinu značajno osloniti na prihode koji dolaze iz fondova EU-a, potrebno je zapitati se trošimo li mi prema planu ta uvjetno dobivena sredstva.

Hrvatska je, kako je više puta naglašeno, dobila povijesnu priliku kada su fondovi EU-a u pitanju. Od mizernih alokacija tijekom pretpristupnog razdoblja, došla je do respektabilne alokacije od gotovo 11 milijardi eura za programsko razdoblje 2014. – 2020., no prije samo nekoliko godina, nitko nije očekivao da će se u novom programskom razdoblju (op.a. 2021. – 2027.) domoći alokacije od gotovo 25 milijardi eura i to iz triju različitih izvora koje sve možemo tretirati kao EU fondove.

Vladajući političarima čelu s premijerom pripisivali su si zasluge za ovako veliki iznos EU sredstava, zaboravivši pritom napomenuti nekoliko važnih činjenica.

Postoje formule i pravila za izračun visine financijskih alokacija za države članice. Propisane su primarnim pravom EU-a, odnosno osnivačkim ugovorima, kao i sekundarnim pravom, odnosno primarno uredbama koje reguliraju kako novac dolazi u države članice i kako se on troši. Činjenica da je Hrvatska dobila veliku alokaciju proizlazi, između ostaloga, iz procjene da je jedna od država članica koja je najviše gospodarski stradala u krizi koja je pogodila EU kao posljedica pandemije, a što je djelomično potvrdio i ministar Marić, rekavši da je kriza Hrvatsku koštala 40 milijardi kuna.

Također, na nasreću je Hrvatska doživjela nekoliko razornih potresa zbog kojih je uspjela osigurati sredstva za obnovu iz Fonda solidarnosti EU-a pa je, zahvaljujući svemu navedenome, hrvatska alokacija u sljedećem razdoblju narasla do, usudit ću se reći, u provedbi nedohvatljivih iznosa.

Iako je prošlo programsko razdoblje moglo poslužiti kao odličan trening i poligon za ispravljanje svih dotad počinjenih grešaka kada su fondovi EU-a u pitanju, hrvatske institucije malo su toga naučile. Iako smo praktički došli do kraja programskog razdoblja 2014. – 2020., sredstva iz fondova EU-a još nisu u potpunosti isplaćena i sada se krpaju veće isplate kako bi se alokacija maksimalno iskoristila. To krpanje i manično traženje projekata koji bi mogli potrošiti alocirana sredstva trajat će do službenog kraja navedene perspektive, odnosno do 31. prosinca 2023. godine.

Međutim, tu hrvatskim mukama s EU fondovima neće doći kraj jer se, kao što je i prethodno rečeno, u proračunu značajno oslanja na ovaj novac, a uvjet za njegovo korištenje je da tijela konačno počnu raspisivati natječaje, dodjeljivati sredstva i da korisnici počnu provoditi projekte. Slabo ćemo se tu kruha najesti u 2022. godinu barem kada govorimo o isplati sredstava kroz same projekte jer natječaji još nisu objavljeni niti sredstva dodijeljena.

Pravi primjer za to kako Hrvatska samoj sebi komplicira život kada su EU sredstva u pitanju jest obnova od potresa i Fond solidarnosti EU. Sam Fond funkcionira tako da propisuje relativno kratke rokove za provedbu projekata i već je u samome startu, ako uzmemo u obzir postupke javnih nabava, teško doseći taj rok. Upravo zato je već u startu, posebice kada su započele komplikacije u vezi Zakona o obnovi, bilo jasno da će iskorištenje tog novca u cijelosti biti gotovo nemoguća misija.

Međutim, je li premijerov poziv u Europsku komisiju u takvoj situaciji loša stvar, kao što je to tumačila oporba. Odgovor je – i da i ne.

Hrvatskoj je, naime, taj novac zaista potreban. Činjenica jest i da su inicijalni rokovi koje je uredbama regulirala Komisija vrlo kratki i da je unutar tih rokova gotovo nemoguće provesti ozbiljnije projekte. U tom kontekstu je svaki zahtjev na političkoj razini potreban i opravdan čak i do razine da se zatraži izmjena uredbe.

S druge strane, potrošna novca iz Proračuna EU-a striktno je regulirana te se proračun štiti od zlouporaba na više instanci; od samih tijela EU-a do razine pojedinih projekata u državama članicama. Utoliko bi svako odstupanje od pravila s jedne strane bilo protivno regulativi i samim time nedopušteno, dok bi s druge strane svima onima koji se pravila drže moglo dati vjetar u leđa da i oni počnu pravila, uvjetno rečeno, savijati onako kako im odgovara, a to bi u konačnici bilo pogubno za iskorištenost alokacija u svm državama članicama pa tako i u Hrvatskoj.

U Proračunu za 2022. godinu bit će jako važno dobro procijeniti koliko se na prihodovnoj strani EU sredstava očekuje iz financijske perspektive 2014. – 2020. jer će ona biti najveći donositelj sredstava budući da će najveće isplate u velikim infrastrukturnim projektima dolaziti baš iz tog izvora.

S druge strane, predujmovi koje Hrvatska dobiva iz drugih izvora, kao što je na primjer, Instrument oporavka i otpornosti, uvjetan je novac za koji, da bi ga mogli zaista izvršiti unutar proračuna, moraju biti ostvarene pretpostavke, a te su: objava natječaja, obrada prijava, provedba postupaka nabave i samih projekata te plaćanja unutar projekata, što će u jednoj proračunskoj godini za Hrvatsku, s ovakvom državnom upravom, biti prevelik zalogaj.

Autorica Ariana Vela jedna je od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove, strateško planiranje i javnu nabavu, vlasnica konzultantske tvrtke AVELANT d.o.o. i predsjednica Upravnog vijeća Učilišta EU PROJEKTI – Ustanove za obrazovanje odraslih (www.uep.hr). U portfelju od preko 5 milijardi eura, ističe se angažman na više od 500 projekata, kao što su najveći hrvatski projekt financiran iz fondova EU-a (Cestovna povezanost s Južnom Dalmacijom tzv. Pelješki most), dovršetak izgradnje mosta kopno – Čiovo, izgradnja velikog broja tvornica, hotela i pogona za poduzetnike, nabava preko 200 autobusa za javni gradski prijevoz u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i Osijeku te brojni drugi projekti, kao i prva knjiga o pripremi i provedbi projekata financiranih iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova „Menadžment ESI fondova“ te portal o EU fondovima (www.eu-projekti.info). Jedina je konzultantica koja je radila na pripremi svih strateških dokumenata za programsko razdoblje 2021. – 2027., od Nacionalne razvojne strategije-Hrvatska 2030, preko Nacionalnog plana oporavka i otpornosti do opertivnih programa za Višegodišnji financijski okvir.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 07:02