Da će pandemija koronavirusa imati dalekosežne posljedice na zdravlje ljudi diljem svijeta, ne samo zbog tog virusa već i zato što je značajno ugrožena dostupnost zdravstvene skrbi, potvrđuju i podaci Hrvatske udruge poslodavaca prema kojima je tijekom epidemije potrošnja bazičnih lijekova za rak pala za oko 30 posto.
To govori da je tijekom epidemije bilo značajno manje preventivnih pregleda, da su odgađani specijalistički pregledi, da je dijagnosticirano manje slučajeva, a onda je posljedično bilo i manje liječenja zloćudnih bolesti. No, predsjednik HUP-ULP-a Joško Jakšić kaže da se bilježi manja potrošnja lijekova i za neke druge bolesti, što znači da je liječenje drugih bolesti zbog korone očito palo u drugi plan.
Bolesti 'na čekanju'
Naime, istraživanja u zemljama EU pokazala su da je čak 73 posto građana Unije imalo problema s pristupom zdravstvenoj skrbi, poglavito onoj neposrednoj komunikaciji s liječnicima. Većina se komunikacije odvijala digitalno. Procjena je Europske organizacije za rak da u Europi nije odrađeno čak 100 milijuna pregleda za rano otkrivanje raka te da gotovo milijun novih slučajeva uopće nije dijagnosticirano, a onda nije ni liječeno. Drugim riječima, kad ti pacijenti konačno dođu do onkologa, njihova će bolest biti u uznapredovaloj fazi s minimalnim šansama za preživljenje.
Dostupnost zdravstvene zaštite bila je lošija i u Hrvatskoj, o čemu svjedoči podatak da je rad bolnica u prosjeku bio manji za tridesetak posto jer je tzv. hladni pogon dugo bio nedostupan građanima. Istina, maksimalno se nastojalo omogućiti onkološkim bolesnicima da dobiju potrebno liječenje, ali problema će biti s onima kojima zbog korone bolest nije dijagnosticirana. I ne samo rak nego i druge bolesti bile su 'na čekanju'.
Prema izjavama građana, tijekom pandemije njih 41,2 posto imalo je dogovorenu neku zdravstvenu uslugu, ali ih je samo 16,5 posto to uspjelo realizirati. Podatci govore i da su tijekom pandemije pregledi, terapije i lijekovi bili u potpunosti dostupni za samo 58,6 posto pacijenta, uglavnom dostupni za oko 32 posto, a nedostupni za gotovo 10 posto.
Nedostupnost lijekova
Situacija s opskrbom lijekovima u pandemiji također se pokazala kao problem Europske unije. S obzirom na to da je na Starom kontinentu zadnjih desetljeća ta industrija zanemarena, lijekovi građanima ili nisu uvijek dostupni ili nisu cjenovno pristupačni. Istraživanje je pokazalo da 84 posto građana želi da njihove zemlje podupru investicije u proizvodnji lijekova, njih 72 posto vjeruje da je sigurnost opskrbe najvažnija za pacijente, a 65 posto želi da se lijekovi proizvode u Europi. Hrvatska pak ima dugu tradiciju farmaceutske industrije. To je i dalje treća industrija po veličini u Hrvatskoj.
"Lani smo imali 7,42 milijarde kuna prihoda, od kojih je 5,5 milijardi ostvareno u izvozu, i to uglavnom u SAD i EU. Naime, 73 posto naše proizvodnje završi u izvozu. Imamo i 5984 zaposlenih, a njihov broj stalno raste. Primjerice, prije 10 godina u našoj je industriji bilo 3500 zaposlenih. Ponosni smo što zahvaljujući nama u Hrvatskoj tijekom pandemije nije bilo nestašica lijekova, a naši su pogoni radili bez dana zastoja", kaže Jakšić. Dodaje da je cilj hrvatske farmaceutske industrije razvoj i, dakako, povećanje tržišta i na domaćoj sceni te bolja suradnja sa zdravstvenom administracijom.