Kad su Davora Filipovića bili isticali za gradonačelničkog kandidata HDZ-a u Zagrebu, samo je jedan Plenkovićev motiv bio logičan: trebalo je iznova potiho pripomoći Bandićevu rezultatu, ističući kandidata nezamjetnijeg od gotovo svih koji su se natjecali. Da kojim slučajem ta velika stranka i u tom času prilično uvjerljiv premijer nisu glasno stali iza Filipovića, i pokazivali ga kao neshvaćenog genija, prošao bi sigurno slabije od Vesne Škare Ožbolt. U međuvremenu se puno toga promijenilo, recimo Milan Bandić je preminuo, Tomašević je dobio izbore, HDZ više nema utjecaj na izvršnu politiku u Zagrebu, no s političkim erosom i mišlju vijećnika Filipovića stvari su kao i prije.
Nije da...