Željko Sabo, bivši vukovarski gradonačelnik, bivši saborski zastupnik i bivši član Predsjedništva SDP-a u četvrtak 28. svibnja počet će izdržavati osmomjesečnu zatvorsku kaznu zbog pokušaja podmićivanja HDZ-ove vijećnice Marije Budimir. Tog dana Sabo se mora javiti u Remetinec gdje će mu, nakon procedure koju prolaze svi zatvorenici, biti određen zatvor u kojem će izdržavati kaznu.
Županijski sud u Osijeku Sabi je u rujnu 2014. dosudio 16 mjeseci zatvora, a Vrhovni sud u ožujku ove godine tu je kaznu potvrdio, ali na način da polovicu kazne odsluži, a da osam mjeseci bude uvjetno, ako u tom razdoblju ne počini isto kazneno djelo.
Zanima nas s kakvim osjećajima odlazi u zatvor s obzirom na tvrdnju da je njegov slučaj, kako kaže, bio “politički atentat” učinjen s namjerom da ga se ukloni s mjesta gradonačelnika jer je na tom mjestu - smetao. Političara koji se preko noći s tri važne funkcije strmoglavi do zatvorskog ponora zato pitamo prevladava li u njemu osjećaj krivnje, gorčine ili nepravde.
- Nisam gotovo nikada nikome govorio da sam zaslužan za ostvarenje našeg hrvatskog sna, hrvatske države - kaže bivši vukovarski gradonačelnik.
- Činio sam ono što i mnogi, spreman dati i život. Sada, osjećam se povrijeđeno, povrijeđen sam od svoje države. Moja pravna bitka u dokazivanju nedužnosti, međutim, nastavlja se. Moj odvjetnik Ante Nobilo podnio je tužbu Ustavnom sudu, koja ne odgađa odlazak na izdržavanje kazne. Bude li potrebno, ta će se bitka nastaviti i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Tvrdite da je presuda koja vam je izrečena presedan. Kome ste se zamjerili?
- Svi pravni stručnjaci s kojima sam se susreo tvrde da je moj slučaj presedan u hrvatskom pravosuđu. Neki su mi rekli da se zbog tog slučaja unosi nesigurnost u buduće funkcioniranje pravosuđa. Posebno zbog priznavanja nezakonite snimke kao zakonite. Nikada dosad tajno urađene snimke na sudu nisu uzimane kao dokaz. U mom slučaju jesu.
Kažu da su zatvorski dani dugi. Što namjeravate raditi u zatvoru?
- Ne znam, jednostavno ne znam kako je tamo. Mislim da ću imati dovoljno vremena za obnovu svoje duhovne snage i vjere. Možda nešto i napišem. Ono što je u ovom trenutku najvažnije jest da ne mrzim i da odlazim miran, bez stida. Miran, jer imam neizmjernu podršku obitelji, brojnih prijatelja i mojih Vukovaraca.
Što ćete, od onoga što smijete, ponijeti u zatvor? Nosite li knjige i koje?
- Da, dobio sam popis stvari koje je dopušteno ponijeti u zatvor. Tri knjige, po uputama, su dopuštene, te sam pripremio Bibliju, novoizišlu knjigu ‘Crni kaput’ moje sugrađanke, Vukovarke Tanje Belobrajdić. Ponijet ću još jednu, ali nisam odlučio koju.
Što namjeravate nakon odsluženja kazne? Vidite li se ponovno na političkoj sceni ili je politika za vas završena priča?
- Siguran da će Bog dati snage mojoj obitelji i meni za sve ovo, a nakon toga - vidjet ćemo. Sve ovisi o zdravlju. Najvažnija je potpora obitelji. U dosadašnjem životu nikad nisam bio nezainteresirani promatrač, koji je kritizirao one koji rade. Nadam se da ću u okviru svojih mogućnosti moći dati svoj doprinos u razvoju mog Vukovara i moje Hrvatske.
‘Postoje pritisci na moju obitelj, ali i prijatelje’
Iskustva sa zatvorom već imate: pada li vam zatvor u Hrvatskoj teže od onoga što ste prošli u srbijanskim logorima kao zarobljeni vukovarski branitelj?
- U oba sam slučaja smatrao da sam nevin, nedužan. Iz logora sam razmijenjen s polomljenim rebrima, slomljenom ključnom kosti i drugim povredama. Pretpostavljam da je logor neusporediv s ovim što me od četvrtka čeka, ali ovo više boli, mnogo više. Posebno boli kada vidim kako se oni koji su sudjelovali u ovom postupku kao svjedoci rekao bih nagrađuju, a neki kažnjavaju. Direktor Hrvatskog radio Vukovara je smijenjen. Nedavno je gospođa Marija Budimir dobila gradski stan od oko 80 četvornih metara. Po kojim kriterijima i zašto? I neki drugi svjedoci koji su ‘zadovoljili’ kao protuuslugu dobili su određene nagrade. S druge strane, pak, čini se odmazda prema svima koji su sudjelovali u mom timu. Žao mi je tih ljudi iz Gradske uprave koji su, kao nestranačke osobe, odlično radili svoj posao, a sada su neki dobili otkaz, neki su gurnuti na marginu, a neke se želi smijeniti. Ima pritisaka i na članove moje obitelji. U Gradskoj upravi, otkako sam otišao, zaposleno je dvadesetak novih djelatnika. To znači oko pet milijuna kuna više iz proračuna za plaće, odnosno manje za projekte. Za gotovo svako od tih radnih mjesta se znalo tko će biti primljen. I vjerujte - nije se falilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....