Pogledajte što će sve i koliko poskupjeti ako kuna oslabi i krene inflacija!

1. Plaće rastu 10 posto - posljedica: inflacija

Poraste li tečaj sa 7,2 na 8 kuna za euro, izvoz će u prvom trenutku pojeftiniti za približno deset posto, a prosječna plaća od 5246 kuna vrijedit će 655 eura umjesto sadašnjih 724 eura. Hrvatski će radnik postati konkurentniji na svjetskom tržištu. Međutim, ako se sindikati nakon deprecijacije izbore za deset posto veće prosječne plaće (5792 kn) kako bi one zadržale eursku vrijednost od 724 eura, a troškovi netržišnog dijela ekonomije ostanu isti, kunska cijena izvoza povećat će se deset posto i anulirati pozitivan efekt deprecijacije na konkurentnost. U konačnici će inflacija biti jednaka deprecijaciji i cijena hrvatskog izvoza će u kunama biti veća zbog inflacije, a u eurima ista pa se konkurentnost neće promijeniti. Inflacija će biti jedina posljedica deprecijacije.

2. Plaće ne rastu - posljedica: padaju potrošnja i BDP

Iz toga proizlazi kako deprecijacija pozitivno djeluje na konkurentnost samo kada plaće u kunama ostanu iste i nakon što tečaj deprecira npr. za deset posto. Međutim, čak i u tom slučaju ne postoji garancija da će to značiti kraj recesije. Osim pozitivnog efekta deprecijacije na BDP preko efekta konkurentnosti, postoji i negativni efekt deprecijacije na BDP preko osobne potrošnje i investicija. Negativan efekt deprecijacije na BDP djeluje preko prezaduženog stanovništva i poduzeća s kreditima s deviznom klauzulom.

Porast tečaja značio bi rast rata za otplatu kredita pa bi nakon otplate veće rate kućanstvima i poduzećima ostalo manje novca za osobnu potrošnju i investicije. Dakle, čak i kada bi deprecijacija u kombinaciji s nepromijenjenim kunskim plaćama poboljšala konkurentnost, nejasno je na koji način djeluje na BDP, zaposlenost i tekući račun platne bilance. Razlog je u činjenici što osobna potrošnja i investicije zbog devizne klauzule mogu pasti više nego što poraste neto izvoz i tako smanjiti BDP i zaposlenost.

Također, svi dobici od deprecijacije u trgovinskoj bilanci mogu biti poništeni na stavki transfera dohotka zbog većeg kunskog iznosa potrebnog za otplatu kredita i na taj način povećati deficit tekućeg računa platne bilance. Npr. prema podacima HNB-a, u 2010. država, građani, poduzeća i banke trebaju otplatiti 10,6 milijardi eura vanjskog duga. U kunama prema sadašnjem tečaju to iznosi 76,4 milijarde kuna, a nakon deprecijacije od deset posto, sa 7,2 na 8 kuna za euro, otplata vanjskog duga iznosila bi 84,8 milijardi kuna, odnosno 8,4 milijarde kuna više. U skladu s tim, kako bi BDP porastao, neto izvoz bi trebao porasti za više od 8,4 milijarde kuna, odnosno s deficita iz 2009. od 12,7 milijardi kuna trebali bismo doći na 4,2 milijarde kuna. Naravno, za rast BDP-a potrebno je veće smanjenje deficita roba i usluga.

3. Ukida se valutna klauzula - posljedica: banke dižu kamate na kredite

Moguć je scenarij u kojem bi devizna klauzula bila proglašena nelegalnom s obzirom na to da je kuna zakonsko sredstvo plaćanja u Hrvatskoj. U tom bi slučaju poslovne banke gubitak pokušale nadoknaditi višim kamatnim stopama, a kako većina stanovništva ima ugovore s promjenjivom kamatnom stopom, efekt na potrošnju bio bi također negativan. U tom scenariju poslovne bi banke bile suočene s dva sukobljena cilja. S jedne strane višim kamatnim stopama kompenzirale bi tečajne gubitke, a s druge strane s rastom kamatnih stopa rastao bi broj nenaplativih (loših) kredita. Negativni efekt na potrošnju bio bi umjereniji od scenarija s deviznom klauzulom, no rast kamata također smanjuje investicije i potrošnju, pa je upitno što bi se dogodilo s BDP-om.