Počelo suđenje za nestalo žito iz Đakovštine vrijedno 55,7 milijuna kuna

OSIJEK - Zbog štete od 55,7 milijuna kuna koja je nanesena državnom Ravnateljstvu za robne zalihe te tisućama pravnih i fizičkih osoba, na Županijskom sudu u Osijeku počelo je suđenje u poznatom slučaju nestalog žita iz nekadašnje tvrtke Đakovština.

Podsjetimo, riječ je o aferi koja je izbila početkom 2010. godine, kada je otkriveno da je iz silosa Đakovštine nestalo nekoliko desetaka tisuća tona žitarica i uljarica, čiji su stvarni vlasnici bili Ravnateljstvo za robne zalihe te brojni poljoprivrednici iz đakovačkog kraja i druge tvrtke.

No, tadašnji čelnici Đakovštine, danas pokojni bivši predsjednik Uprave Mijo Matić te Paško Gašpar, odlučili su sve te žitarice i uljarice preraditi u brašno, koje su potom prodali na tržištu i time podmirivali nagomilane obveze tvrtke, među ostalim, osiguravali novac i za isplatu plaća za više od 500 radnika. Matić je od posljedica srčanog udara preminuo u pritvoru u Osijeku, a optužnica je na kraju obuhvatila Gašpara, četvoricu bivših zaposlenika Đakovštine Ivana Vuksanovića, Željka Perića, Marijana Bakulu i Martina Župana te gospodarsku inspektoricu Anu Lasić i samu tvrtku Đakovština, koja je u međuvremenu nakon provedenog stečaja likvidirana.

Svi optuženi kazali su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Gašpar i Vuksanović, kao rukovoditelj skladišta, optuženi su zbog prerade žitarica u brašno i njegovu daljnju prodaju, čime je Đakovština stekla protupravnu imovinsku korist od 55,7 milijuna kuna.

Perić, Bakula i Župan se pak terete da su kao članovi inventurne komisije skupa s Vuksanovićem, a prema Gašparovom nalogu lažirali zapisnik o stanju žitarica na zalihama, o čemu je Lasić naknadno sastavila Zapisnik o inspekcijskom nadzoru potvrdivši ono što je inventurna komisija zapisala te takav zapisnik dostavila Ravnateljstvu za robne zalihe.

Naime, iako su znali da u skladištu ima samo tisuću pšenice, oni su potpisali da je uskladišteno 2.000 tona. U nastavku suđenja bit će zanimljivo vidjeti hoće li se otkriti jesu li pokojni Matić i Gašpar odluke donosili na svoju ruku ili su za to imali prešutno odobrenje iz nadležnog Ministarstva, odnosno same Vlade, budući da je država bila 36-postotni vlasnik Đakovštine. Nešto o tome može se naslutiti i iz izjave Gašparovog odvjetnika Marka Dumančića

- Najveći problem Đakovštine bio je prevelik broj zaposlenih, zbog čega su se gomilale obveze. Pokojni direktor nije želio da 2000 ljudi u Đakovu ostane na ulici i htio je sa državom dogovori da tvrtka i dalje radi i da ne ide u stečaj. Nije uspio naći novac da bi produžio proizvodnju i zato je došlo do meljave žita koje nije bilo njegovo vlasništvo, smatrajući da će mu to država, kao i prvi puta, nadoknaditi. Podsjećam da je država već ranije bila svoja potraživanja pretvorila u udjele i postala vlasnik 36 posto tvrtke, a o tome je bilo govora i u ovom slučaju. On je apsolutno bio dobročinitelj i htio je spasiti ljude. Da li je ili nije pokrao državu to ćemo vidjeti. Onoga dana kada je bila kontrola iz Ravnateljstva za robne zalihe u skladištu je bilo onoliko žita i kukuruza koliko je pisalo i u papirima, a mi ćemo to utvrditi - rekao je Dumančić.