Eksplozija ‘zvončića‘, eksplozivnog punjenja zabranjenih kazetnih bombe kojima su 2.i 3. svibnja 1995. pobunjeni Srbi gađali središte Zagreba, novi je tužan i mučan podsjetnik na sumorne godine rata u Hrvatskoj u prvoj polovici davnih 90-ih godina prošlog stoljeća. Zvončić, koji je eksplodiralo na lokaciji koja je bila meta raketnih udara te 1995., vjerojatno je zaostalo smrtonosno kazetno streljivo iz 1995.
Naime, tih su dana prije 28 godina, zbog gubitaka što su ih pretrpjele u vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, srpske pobunjeničke snage 1995. izvele niz osvetničkih terorističkih napada na civile u hrvatskim gradovima - Zagreb je napadnut raketama s kasetnim punjenjem, stanovnici Karlovca i Siska topničkim projektilima, a napadnuto je i Jastrebarsko.
Drugog dana operacije Bljesak, u utorak 2. svibnja 1995. te 3. svibnja, srpski pobunjenici su s okupiranoga hrvatskog teritorija napali središte Zagreba raketnim sustavom "Orkan" s kasetnim punjenjem, tzv. "zvončićima", pri čemu je poginulo sedmero ljudi, a oko 200 ih je ranjeno.
Najveći udar pogodio je Vlašku i Draškovićevu ulicu gdje je poginulo pet građana. Nakon napada veliku opasnost za Zagrepčane predstavljali su neeksplodirani zvončići rasuti po gradu. Sljedećeg dana napad je ponovljen, a ovoga puta stradali su Hrvatsko narodno kazalište, Dječja bolnica u Klaićevoj, Akademija za kazališnu i filmsku umjetnost, Dom umirovljenika Centar te stambene zgrade uglavnom u središtu grada. Nekoliko je osoba ozlijeđeno i na području Kozari Boka i postrojenja Chromos.
Raketirana Dječja bolnica u Klaićevoj i HNK
U napadu na dječju bolnicu u Klaićevoj ozlijeđeno je dvoje djece, jedno od njih tromjesečna beba, dva djelatnika bolnice i troje roditelja. U dvorištu bolnice poginuo je tijekom deaktiviranja "zvončića" pirotehničar zagrebačke policijske uprave, a kasnije je teško ozlijeđen još jedan pirotehničar, razminiravajući "Chromos" na Žitnjaku.
Bolnicu su ubrzo obišli američki, ruski i francuski veleposlanik. Peter Galbraith je pritom izjavio kako je neshvatljivo da se 50 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata događa takav barbarizam i naglasio da se radi o čistom kršenje svih normi međunarodnog prava, a oružje koje se upotrebljavalo u napadima služi jedino i isključivo ubijanu što više ljudi. Ruski veleposlanik Leonid Kerestedžijanc napomenuo je da je samo dva dana ranije bio u toj bolnici s unukom te dodao kako se napad na civile i Dječju bolnicu jednostavno ne može oprostiti.
Zagrepčani, ali i cijela hrvatska i svjetska javnost, bili su zgroženi i napadom na Hrvatsko narodno kazalište, u kojem se upravo odvijao pokus međunarodnoga baletnog projekta "Donauballet". Ranjeno je 14 osoba, uključujući šest stranih državljana i to iz Ukrajine, Velike Britanije, Poljske i Slovenije.
Drugog dana raketiranja Zagreba ponovno je ozlijeđeno mnogo ljudi, u blizini Klaićeve – odnosno u Medulićevoj, Deželićevom prilazu, a ranjeno je i nekoliko umirovljenika u susjednom Domu umirovljenika. Zvončići su nakon pada projektila pali i na drugu stranu Mažuranićeva trga, kod Obrtničkog doma i na autobusnu postaju te je i ovdje ozlijeđeno nekoliko osoba, kao i desetak osoba u autobusu koji je kretao s postaje, uključujući i vozača.
Raketiranje Zagreba 3. svibnja odnijelo je dva života – osim pirotehničara koji je poginuo na zadatku u Klaićevoj bolnici, 6. lipnja preminuo je i teško ozlijeđeni student filmske režije prve godine.
U Zagrebu poginulo 7 osoba, Martić završio u Haagu
Među sedam osoba koje su poginule u napadima na Zagreb 2. i 3. svibnja 1995. su: Ivan Brodar, Damir Dračić, Stjepan Krhen, Ivanka Kovač, Ana Mutevelić, Ivan Markulin i Luka Skračić, a ranjeno je njih 204.
Tijekom napada prvoga dana na Zagreb prikupljeno je i deaktivirano 490 neeksplodiranih zvončića. U listopadu 2013., prigodom sanacije krova na Dječjoj bolnici, pronađen je zaostali "zvončić" koji je Protueksplozijska služba sigurno detonirala, ali tek nakon što je u operacijskoj dvorani ispod toga krova uspješno završen operativni zahvat.
Tadašnji vođa srpskih pobunjenika Milan Martić svoju je odgovornost javno priznao u Kninu, a još ranije, u veljači 1995., poručivao je kako ih nitko ne može spriječiti da udaraju po Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima. Drugog dana napada na TV-u je izjavio da je naredio granatiranje Zagreba.
Međunarodni sud u Haagu Martića je, uz ostalo, i zbog zapovijedi da se u svibnju 1995. raketama napadne Zagreb pravomoćno osudio za ratni zločin na 35 godina zatvora. Osuđen je i zbog progona, ubojstava, mučenja, deportiranja i ostalih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata počinjenih početkom ‘90-ih protiv Hrvata i ostalih nesrba u Hrvatskoj.
U spomen na žrtve napada, Zagreb je 2007. prostor na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995.