POBUNA STANARA ZGRADE NA ATRAKTIVNOJ LOKACIJI 'Susjed nam je ustavni sudac, ali od 1993. živimo u nelegalnom objektu'

Nisam imao pojma da živim u nelegalno izgrađenom stanu. Imam vlasnički list, uredno plaćam sve režije, više od 20 godina nitko nije postavio nikakvo pitanje.... Nije mi bilo ni na kraj pameti da postoji bilo kakav problem sa zgradom. A sada bih morao izdvojiti ogroman novac da bi se pokrio nelegalni rad i zarada investitora, nečije koristoljublje, nemar i nezainteresiranost svih nadležnih službi Grada Zagreba, raznih komisija, inspekcija i svih drugih ureda i tijela koje mi građani plaćamo - ogorčen je Marijan Kladnički, umirovljenik koji već dvije godine vodi borbu s vjetrenjačama oko legalizacije svog stana u Tratinskoj ulici u Zagrebu.

Šok za kupce u 2013.

Da je zgrada koja ima 40 stanova, sedam poslovnih prostora i 36 garaža, sagrađena 1993., zapravo nelegalni objekt, Kladnički je saznao u svibnju 2013. Na oglasnoj ploči uočio je obavijest upravitelja “Obin upravljanje” vlasnicima zgrade Tratinska 66, 68 - Ogrizovićeva 44. U njoj je istaknuta potreba legalizacije i dovršetka etažiranja. Doznaje da zgrada ima samo lokacijsku dozvolu, a nema građevinsku ni uporabnu. Nakon šoka da je cijeli objekt sagrađen bez građevinske, slijedi novi u idućim rečenicama. Vlasnicima se priopćava da je prvi posao legalizacija, a “problem s legalizacijom je trošak naknade (kazna zbog nelegalne izgradnje) od 780.000 kuna, a tome treba pribrojiti i 15.000-20.000 kuna za pripremu dokumentacije. To je oko 266,00 kuna po metru četvornom vlasničke površine”. Kladničkom koji živi od mirovine za njegov stan od 34 kvadrata to ispada više od 9000 kuna!

Atraktivna lokacija

Investitor zgrade na vrlo atraktivnoj lokaciji na zagrebačkoj Trešnjevci, građevinsko poduzeće Novogradnja, nije Kladničkom izravno prodao stan. Njegova je obitelj stanovala nekoliko stotina metara dalje, u zgradi u kojoj je bio i SDK (današnja Fina). Kako se SDK odlučio proširiti na cijelu zgradu, obitelji Kladničkog su za njihov ponudili dva druga stana, a jedan od njih je spomenuti u zgradi koja se proteže Tratinskom i Ogrizovićevom ulicom. SDK je, govori naš sugovornik, njegove roditelje upisao u gruntovnici kao vlasnike i dao im vlasnički list.

- Kako su oni, ili ja kao nasljednik, mogli znati da je Novogradnja cijeli objekt izgradila nelegalno?! - pita se Kladnički koji ne pristaje na to da ni kriv ni dužan plaća kazne za nezakoniti rad investitora i snosi trošak pribavljanja dokumentacije koju je investitor bio dužan izraditi. Tim prije što je Novogradnja dobro zaradila na tim stanovima. No, u slučaju Novogradnje više se nema koga pozvati na red. Prema podacima iz Sudskog registra, 2007. je bila u stečaju, a 2010. je likvidirana. U zgradi su vlasnici stanova i bivši visoki HDZ-ovi dužnosnici, dugogodišnji zamjenik ministra unutarnjih poslova Zlatko Gledec i Vice Vukojević koji je početkom 90-ih obnašao više visokih funkcija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, a 1999. je postao sudac Ustavnog suda.

Marijan Kladnički ne pristaje plaćati kazne za nezakonit rad investitora (Foto: Ranko Šuvar / CROPIX)

Mailovi na sve adrese

- Na tisuće zgrada nema građevinsku dozvolu. Tako ni ova - rekao nam je Vukojević koji ima vrlo ležeran odnos prema problemu zbog kojega njegov susjed Kladnički već dvije godine obija vrata institucija i piše mailove na sve adrese.

- Ako treba nešto platiti, platit ćemo - dodao je Vukojević i rekao da se problemom legalizacije bavi supruga. Pitali smo ga što bi učinio da mu je kao ustavnom sucu došao na stol predmet poput Kladničkova koji mora plaćati kazne za nelegalni rad nekog drugog i sanirati propuste na kojima je netko drugi zaradio.

- Ne znam. Morao bih najprije proučiti spis - rekao je.

Zaposlen u Novogradnji

No, kad smo ga pitali je li točno da je Novogradnja bila njegova tvrtka, da je prije ulaska u HDZ 1990. i visoku politiku bio zaposlen u Novogradnji, Vukojević je pokazao da zna sve pojedinosti problema s kojim se suočavaju njegovi susjedi. Ispričao je da tvrtka nije mogla ishoditi građevinsku dozvolu jer se s bivšim vlasnikom kuće i zemljišta na kojemu je gradila sporila oko 15 kvadrata parcele.

Ishodili su lokacijsku dozvolu kojom su obuhvatili i tih 15 metara četvornih pa ispada da im se nije dalo mijenjati elaborate i raditi svu dokumentaciju iznova. Jednostavnije je bilo sagraditi bespravno, tim prije što je Grad Zagreb to tolerirao.U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja kažu da su svjesni kako su u slučaju velikih stambenih zgrada posrijedi ogromni troškovi, ali se proces legalizacije mora provesti, a gradovi pronalaze način kako pomoći građanima. U slučaju Kladničkog, Grad Zagreb, čini se, ne pomaže. Na njegove dopise i molbe da ga se oslobodi od izvedbi izrade određenih dokumenata i plaćanja naknada iz Gradskog ureda za prostorno uređenje i izgradnju grada redovito je stizao negativan odgovor.