Pobjednik ovog kratkotrajnog igrokaza oko HGK je HDZ, nitko zbog ideala ne napušta udobnu vlast...

Završio je kratkotrajni igrokaz oko Hrvatske gospodarske komore. Kao što smo znali, a sada isto javljaju "izvori iz Vlade", vladajuća većina postigla je dogovor oko HGK zbog koje je prošli tjedan u Saboru oporba napustila sabornicu i srušila kvorum, a zbog pitanja obvezne članarine i liberalni partneri HDZ-a su negodovali, pa je zadnji sastanak koalicije bio poprilično buran te su se spominjali čak i prijevremeni izbori.

Naravno da je to bila besmislica. Zar stvarno u Hrvatskoj ima netko tko je povjerovao da će izvjesni Dario Hrebak, čelnik HSLS-a, stranke koja postoji isključivo na papiru, zbog nekakvih principa krenuti u rušenje Vlade? Na stranu to što ionako ne bi uspio jer bi HDZ u Saboru aktivirao nekoliko zastupnika žetončića i bez puno poteškoća nadomjestio dvojicu HSLS-ovaca. Onoga trena kada je pristao na izbore ići na HDZ-ovoj listi, gospodin Hrebak je političku sudbinu vezao uz vladajuću stranku jer inače HSLS ne bi vidio niti S od Sabora. Utoliko bi javnost bila zahvalna ako je se ubuduće ne bi maltretiralo izmišljotinama kojima beznačajne strančice prijete rušenjem vladajuće koalicije.

Problem je to što se igrokaz nastavlja pa sada stiže "vijest" da će parlamentarna većina odbiti prijedlog Mosta, koji je tražio izmjenu Zakona u samo jednom članku da se ukine obvezna članarina HGK, te će svojim zaključkom obvezati Vladu da u roku od nekoliko mjeseci, ne više od pola godine, izradi svoj prijedlog zakona koji bi išao u smjeru postupnog ukidanja obvezne članarine za HGK. Sada će se "obvezati Vladu da u idućih nekoliko mjeseci, ne duže od šest mjeseci, pripremi prijedlog Zakona o sveobuhvatnoj reformi HGK jer se taj Zakon nije mijenjao od 1991., čime će se Komora približiti tržištu".

Bilo bi zabavno pitati koliko će se tada HGK "približiti tržištu", no nekako sumnjamo da bismo dobili odgovor. Najzadovoljniji može biti Luka Burilović, koji ostaje šef Gospodarske komore, ali to ionako nije dolazilo u pitanje.

Drugi koji iz ove galame izlazi kao pobjednik je premijer Andrej Plenković. Njemu je prošli tjedan prošao klasični spin kada je probleme u vladajućoj koaliciji iskoristio za napad na oporbu, koju je optužio da je sebično izišla iz parlamenta i tako spriječila izglasavanje Zakona o obnovi opustošene Banije.

Iako je to netočno (a nemoralno kada je u optužbe upetljao tada smrtno bolesnog Miroslava Tuđmana), prisilio je opoziciju da se idućih nekoliko dana opravdava, kao da su oni odgovorni za loše reakcije države u tjednima nakon potresa.

Osim toga, Plenković je zauzdao sitnež unutar vladajuće koalicije, koja je zadnjih dana preglasno kukuriknula. Stižu lokalni izbori i razumljivo je da se svi vole predstavljati kao lideri koji sudbinski utječu na događaje, ali predsjednik najjače stranke ipak ne može dozvoliti da neki HSLS nastupa kao faktor o kojemu ovisi Vlada.

I tako su zadnji događaji još učvrstili položaj vladajuće koalicije, iako ona i dalje raspolaže sa 76 zastupnika ili tek jednim glasom više od opozicije. To može biti čudno jedino za one koji ne znaju na koji način djeluje hrvatska politička scena. Nitko ovdje zbog ideala ne napušta udobnu vlast.