Vozač jedne zagrebačke podružnice centra za socijalnu skrb, socijalna radnica, psihologinja i djevojčica od 6,5 godina s poremećajima iz spektra autizma i bez roditeljske skrbi doslovno su proteklih sati lutali od ustanove do ustanove za skrb o djeci ne bi li netko primio djevojčicu. Naime, u proteklih pet dana 31 ustanova i svi timovi za udomiteljstvo odbili su primiti djevojčicu, prije svega jer su puni preko svake mjere, a specijalizirana ustanova za smještaj djece s autizmom u Hrvatskoj, čini se, više ne postoji.
U Domu za djecu Zagreb uputili su ih u obližnji Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj, koji se bavi pružanjem usluga korisnicima oštećena sluha te korisnicima s komunikacijskim teškoćama iz spektra autizma, no tamo više nisu zatekli nikoga od vodstva i stručnih radnika koji bi mogli odobriti prijem djeteta: osim toga, kako doznajemo, Slava Raškaj djecu prima na smještaj samo tijekom radnih dana, ne i vikendom, pa to ne može biti trajnija solucija.
Stručni radnici s djetetom uputili su se prema ustanovi na zagrebačkom Prekrižju, koja je pak specijalizirana za brigu o osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj populaciji učenika s teškoćama u razvoju - ne i o predškolcima.
Na putu do Prekrižja presreo ih je poziv da se ipak vrate u Slavu Raškaj te da će oni primiti djevojčicu, a da će se za vikend, ako djevojčica ostane tamo, smjenjivati njihovi stručni radnici kako bi brinuli o djevojčici koja će tamo, čini se - biti jedino dijete.
Podsjetimo, psihologinja s višedesetljetnim iskustvom rada u centru za socijalnu skrb Valerija Kanđera objavila je prije oko sat vremena na Facebooku dramatičan apel: u njezinu uredu nalazi se djevojčica od 6,5 godina s teškoćama u razvoju, bez roditeljske skrbi, koju nadležni centar nema gdje smjestiti jer su njezin primitak odbile sve ustanove i svi timovi za udomiteljstvo u državi!
- Djevojčica 6 i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! Tridesetijedna ustanova u Republici Hrvatskoj ne želi je primiti na smještaj. Nijedan tim za udomiteljstvo u Republici Hrvatskoj nije dao pozitivan odgovor o smještaju. Ravnateljica jedine ustanove u Zagrebu koja je dužna primiti dijete kroz smještaj u kriznim situacijama, izrijekom odbija prihvatiti djevojčicu. Najradosnijih očiju.
Kada smo je preuzeli iz dječjeg vrtića specijaliziranog za djecu s razvojnim teškoćama, odgojiteljica je plakala u nemoći, a moja socka i ja suze smo gurale nazad da se vrate tamo odakle su krenule. Ta meni je to već tkoznakoje izdvajanje, spašavanje! Trebalo bi biti spašavanje djeteta iz nezdrave i disfunkcionalne obitelji, a briga o djetetovoj dobrobiti i opet je samo floskula.
Naša prekrasnica ima autizam. I najljepši osmijeh na svijetu! Odgojiteljica i rehabilitatorica u vrtiću kažu da je najbolje dijete s autizmom kojim se bave, neagresivna je, vedra, dostupna vođenju. I ima najnježniji pogled na svijetu!
Evo, sada se nalazi u mojem uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Koji je promijenio ime pa više nije Centar. Ali koji je centralizirao sve što se dalo centralizirati bez smisla i logike. To nam je dala reforma. I povećane koeficijente onima koji sjede u središnjoj službi, a ne rade izravno s korisnicima.
Evo, to je reformirano.
Ali nema smještaja za djevojčicu koja se upravo glasno smije u mojem uredu koji dijelim s još dva psihologa. Naša curka igra se svojim prstićima, razgledava okolo i glasno se smije negdje u svom svijetu u kojem je sigurno ljepše nego u našem - napisala je Kanđera.
Ustanove i udomiteljske obitelji za djecu pune su preko svake mjere, na to upozoravaju mjesecima, pa i godinama, a resorno Ministarstvo rada i socijalne skrbi - koje je, kako saznajemo, o svemu obaviješteno još prošlu srijedu - očigledno i dalje nema rješenje.
Majka djevojčice je navodno u ustanovi zatvorenog tipa, otac na nepoznatoj adresi, a šira rodbina je poručila da ne može brinuti o djevojčici. Nitko nije došao po nju u 12 sati u vrtić koji pohađa četiri sata na dan. Od tada je bila u prostorijama centra za socijalnu skrb.
- Imamo kapacitet za 61 dijete, a trenutačno ih imamo na smještaju 76. Nemamo stručne kapacitete za prijem djeteta s autizmom, osobito u situaciji ovakve prekapacitiranosti, kad se ionako suočavamo s ozbiljnim manjkom stručnjaka. Činjenica je da ustanova za manju djecu s autizmom, koliko mi je poznato ne postoji. Posljedica je to i tzv. transformacije ustanova, zbog čega je dio ustanova za djecu s teškoćama prestao pružati usluge smještaja, a da nije pronađena alternativa - kaže Jasna Kelava Ćurković, ravnateljica Doma za djecu Zagreb, koja na problem nemogućnosti smještaja djece, ogroman pritisak iz cijele države, pa čak i "liste čekanja" upozorava već jako dugo.
U tijeku je, kaže, priprema za otvaranje još jedne ustanove kapaciteta 25 djece na Jarunu, no to ne treba očekivati prije Nove godine: prostor treba urediti te treba naći stručne radnike, medicinske sestre i predškolske odgajatelje kojih na tržištu - nema.
U Ministarstvu kojem je na čelu Marin Piletić, kako doznajemo, užarili su se telefoni tražeći smještaj za dijete. O svemu se još uvijek nisu očitovali.