Čini se da u Hrvatskoj nismo dobro utvrdili lekciju koja nas je podučila kako se lako može potrošiti od 4 do 4,5 milijarde eura, a da rezultat u 30 godina bude nula. Spomenuti golemi iznos izvučen je, naime, iz džepova poreznih obveznika za direktnu financijsku pomoć, jamstva za kredite, otpise dugova i subvencioniranje proizvodnje u hrvatskoj brodogradnji, a Vlada Andreja Plenkovića nedavno je uz čudno obrazloženje i mimo uobičajenih procedura plasirala Infobipu iz Vodnjana prvih 35 milijuna eura. Je li to početak jednog dugog, dobrog prijateljstva između države i hrvatskih high tech biznisa, nalik financijskom incestu koji smo motrili na hrvatskim škverovima?
Vlasnik vodnjanske kompanije koja je ovih dana dobila 35 milijuna eura je Infobip iz Londona, firma s 227,1 milijuna eura gubitka u 2023. (u prethodne tri godine imali su redom gubitke od -227, -209, -155 i -38 milijuna eura). Ne zvuči kao zdravi financijski rezultat, je li tako?
Ono što je u ovom trenutku stoga nejasno jest je li Plenkovićeva Vlada nakon osam godina solidnog rasta umislila da novcem poreznih obveznika može poput nekog vizionara intervenirati na globalnom ICT tržištu kako bi se hrvatska dičila da ima tzv. jednoroga (kompaniju s kapitalizacijom višom od milijardu dolara) među važnim globalnim high tech tvrtkama? U tom slučaju radi se o ekonomsko-financijskom analfabetizmu, utvaranju razumijevanja high tech biznisa.
Je li moguće da Plenković upravo radi sličnu elementarnu pogrešku kao Olaf Scholz kojem je Europska komisija, uz zdušno navijanje Ursule von der Leyen, odobrila da mimo zajedničkih pravila švedskom proizvođaču baterija, Northvoltu, donira oko milijardu eura njemačkih poreznih obveznika, sve kako bi sagradili prvu gigatvornicu baterija u Njemačkoj. Northvolt se upravo trudi izbjeći bankrot, a problem je ekspandirao jer je uz silnu verbalnu i financijsku podršku vodećih europskih etatista - von der Leyen i Scholza - prevelik broj velikih europskih kompanija poklonio partnersko povjerenje upravo Northvoltu. Na njega su se, naime, za razvoj i isporuke baterija oslonili veliki europski proizvođači kao što su VW, BMW, Scania…. I sad više kompanijskih strategija dobave u e-pogone visi u zraku. Veliki europski etatisti-intervencionisti još jednom su demonstrirali kako ruka države u pravilu radi pogreške kad prstom pokazuje gdje je pametno uložiti. Kad, recimo, treba pokazati jug, oni pokažu prema sjeveru jer misle da sve živo znaju bolje od svih ostalih te uopće ne cijene tržište kao mehanizam selekcije.
Rimac ovisan o javnom novcu
Nekako je čak pomalo sramota kako su Nijemci glorificirali Northvolt, pa će ga sad, valjda, godinama sanirati novcima poreznih obveznika, sve kako bi političari mogli reći da je vizija ipak upalila, pa Nijemci dobivaju prvu europsku gigatvornicu baterija. Kopira li Plenković istu "odgovornu" strategiju vjerojatno najneuspješnijeg kancelara Njemačke od Drugog svjetskog rata do danas ili ulaganje u gubitaša - Infobip - možda ipak ima nekog smisla? Teško i nezgodno pitanje.
Može li priča oko Infobipa prerasti u još jedan slučaj javne pomoći najvećim hrvatskim high tech igračima nakon što je prema Rimcu usmjereno oko 180 milijuna eura EU fondova za zagrebačke robotaksije, da bi se potom ispostavilo da Mate Rimac i njegovi partneri ne poštuju rokove, a da će značajni dio novca europskih poreznih obveznika zapravo otići za kupovinu ne-europskih tehnologija, kao što je rješenje izraelske kompanije Mobiley, koje će zapravo omogućiti da ZG taksiji dođu od točke A do točke B bez vozača. Kakav je tu interes hrvatskih ili europskih poreznih obveznika ako se tako velik novac povjeri grupici hrvatskih menadžera skrivenih iza Rimca, koji neće sami razviti sustav za vođenje taksija bez vozača, nego će novac transferirati Izraelcima?
Mate Rimac sve svoje ranije veličanstvene uspjehe temeljio je na svojoj privatnoj inicijativi, navikao je na visoke rizike privatne inicijative, ali se u projektu ZG taksija, za koje su oni i partneri dobili velik javni novac, suočava s najvećim i sasvim opravdanim podozrenjem građana. Nije li sistemski zanimljivo da Rimac ima problem čim postane ovisan o javnom novcu?
Je li hrvatska strategija državne intervencije u high tech biznisima svedena na odluku da se pomogne najviše onima koji su najpoznatiji, Rimcu i Infobipu, ili je tako velik novac ipak bilo mudrije disperzirati na veći broj hrvatskih start-upova? Ima li uopće dileme oko ovog pitanja? Teško je vidjeti neki drugi kriterij za usmjeravanje javnog novca Infobipu i Rimcu osim izrazite javne popularnosti, a u biznisu je dobro poznato da trenutačna popularnost biznisa baš ništa ne govori o njihovim perspektivama. Političari jednim okom uvijek prate trenutačnu popularnost biznisa umjesto fundamentalnih pokazatelja te su stoga skloni pogreškama.
Nijemci i EK su ne tako davne 2022. opjevavali Northvolt kao veličanstven, siguran i najnapredniji tehnološki iskorak u proizvodnji baterija pa su odmah odlučili potrošiti oko milijardu eura poreznih obveznika na gradnju tri gigatvornice. Međutim, širenje proizvodnih kapaciteta Northvolta u velikim je problemima. Njihova tvornica u Skellfteau ima kapacitet od 16 gigavat sati, a proizvodi 1 gigavat. Već su previše investirali, a ne mogu privući dodatni kapital na tržištu kapitala. Tek su iskoračili u život, a u samom startu postali su ovisni o državnim potporama. Situacija je naročito problematična jer je Northvolt subvencijama favoriziran pa cijela priča financijski nije fer prema kompanijama s potencijalno boljim rješenjima ili boljim vještinama upravljanja samim biznisom. Ukratko, Northvolt je jedna od uobičajenih normativno-ideoloških blitzkrieg katastrofa iz radionice Ursule von der Leyen, gospođe koja ima odnos prema ekonomskim aktivnostima kao da je učila od državnika bivšeg istočnog bloka.
Što ako nešto zapne?
Je li moguće da će se high tech biznisi u Europi sukladno filozofiji tobožnjeg vizionara Marija Draghija razvijati prema dokazanom tragikomičnom modelu hiperstimuliranja ili možda nešto konzervativnijem konceptu spašavanja hrvatske brodogradnje, koji je zapravo omogućio hranjenje ogromne klijentelističko-koruptivne hobotnice?
Vlada Andreja Plenkovića opravdala je ulaganje ogromnih 35 milijuna eura u Infobip obrazloženjem da će vodnjanska kompanija "transformirati industriju komunikacija inovativnom upotrebom umjetne inteligencije, blockchaina i naprednih mrežnih tehnologija poput 5G/6G". Zvuči revolucionarno, ali otvara se pitanje hoće li hrvatski porezni obveznici od sad pa ubuduće potpomagati taj visoki cilj novim tranšama novca poreznih obveznika ili se radi o jednokratnoj transakciji? Za nešto tako revolucionarno, nekako 35 milijuna eura zvuči malo.
Što ako se dogodi da nešto zapne, pa se Vlada premijera Plenkovića prepadne javnih reakcija i odustane od daljnjih potpora? Hoće li to značiti da je ranije plasirani novac poreznih obveznika bačen u vjetar ili se može tumačiti da je ipak bilo neke, privremene koristi? Npr. netko je dobivao plaću u Infobipu, netko menadžerske nagrade, neki je pak novac odlazio u inozemstvo za kupovinu rješenja…
Drugim riječima, mogu li slavljeni hrvatski high biznisi preko noći postati "važni" kao što nam je nekoć bila brodogradnja; grana koja je zapošljavala desetke tisuća ljudi, industrija kojom smo se ponosili zbog financijskog značaja, ali i tehnologija koje je posjedovala? Sjeća li se itko nakon samo nekoliko godina da je skepticizam prema "vrhunskoj" hrvatskoj brodogradnji narastao toliko da je nakon desetljeća raznih sanacija vlastima bilo neugodno izdavati čak i suvisla državna jamstva restrukturiranim brodogradilištima pa i onima odgovorno vođenima?
Može li se kroz Infobip ili ZG taksije ponoviti "grandiozan" uspjeh Uljanika koji je na razne načine - sanacije, subvencije, intervencije… - primio oko 900 milijuna eura?
Činjenica je da je prema primadonama hrvatskog high techa - Rimcu i Infobipu - usmjerena rijeka novca poreznih obveznika s tim da se u Infobipovom slučaju radi isključivo o hrvatskim poreznim obveznicima. Jesmo li na početku 30-godišnje sapunice u kojoj će sjajni hrvatski ministri dijeliti novac najpametnijima među nama - divnim predstavnicima high techa - dok će se porezni obveznici naprezati da shvate kako će im to životi biti bolji, sretniji, uspješniji…, uz high tech revoluciju Rimca ili Infobipa. Šanse da u high tech biznisu uzviknemo "oba su uspjela" vrlo su niske.
Rijetko prežive duže od 20 godina
Narativ koji nam je plasiran zašto Plenkovićeva Vlada podupire baš Rimca, odnosno Infobip, a ne veći broj malih ili srednjih poduzetnika koji hodaju čvrsto po zemlji te tako predstavljaju daleko manji investicijski rizik, doista su impresivni i revolucionarni. Ako Infobip isporuči obećano za 35 milijuna eura, to znači da u RH više nećemo imati samo jednoroga, nego kompaniju koja puca prema visinama Mete, Googlea, Alphabeta… Je li to realno? Ne.
Jednorog kompanije (privatna start-up poduzeća vrednovana na 1 milijardu dolara ili više) rijetko prežive duže od 20 godina, pogotovo u svojoj originalnoj formi. Mnogi faktori utječu na njihov dugoročni opstanak, uključujući tržišne promjene, konkurenciju, tehnološki razvoj te odluke o akvizicijama ili izlasku na burzu. Većina unicorn kompanija za opstanak često koristi dvije opcije koje nemaju veza s državnim subvencijama; u pravilu izlaze na burzu unutar 5 do 10 godina te tad postaju javno listane tvrtke. Rast im je, naravno, moguć kroz akvizicije. Unicorn kompanije često bivaju kupljene od strane većih korporacija, mijenjajući time svoju strukturu i identitet. Broj unicorn tvrtki koje su uspjele ostati relevantne i aktivne dulje od 20 godina vrlo je malen. Čak i ako kompanija preživi, obično prolazi kroz značajne promjene u poslovnom modelu, vlasničkoj strukturi ili tržišnom fokusu. Drugim riječima, otvoreno je pitanje znaju li ministri u Plenkovićevoj Vladi da je natpis jednorog ili unicorn na vratima Infobipa nešto poput upozorenja: "Visok rizik ulaganja!". Znaju ili ne znaju?
Možda bi na hrvatske jednoroge trebalo postavljati znakove upozorenja da je ulaganje u high tech jednoroga često kao stavljanje novca na stol nekog istarskog casina, a ne jamstvo sigurno povrata. Primjer naprednog švedskog Nortvolta samo je jedan od dokaza da zapadni političari nisu talentirani za ulaganje u high tech biznise, upravo suprotno. Nejasno je zašto naši balkanski političari misle da jesu. I europske i balkanske političare plaćamo eurima poreznih obveznika. Porezni obveznici ne preferiraju nošenje nikakvih rogova ili jednorogova, niti na leđima niti na čelu.
Donosimo popis samo nekih od slavnih zapadnih jednoroga koji su propali u zadnjih 20-ak godina, što domaći političari nisu primijetili jer nisu dobro pratili školska predavanja niti čitali novine pa su plemenito požurili investirati naš novac u doista sjajan Infobip. Popis: Theranos, Quibi, Jawbone, Better Place, Argo AI, Solyndra, Flywheel, Powa Technologies, Fab.com… Stat ćemo na samo deset primjera. Sve te milijarde, pardon unicorni, propali su iz više ili manje nepredvidljivih razloga, ali možemo biti sigurni da su ministri koji vode gospodarske resore u hrvatskoj Vladi ipak vizionari jači od svih zajedno u Sjedinjenim Državama, Britaniji, Švicarskoj, Singapuru, Južnoj Koreji, Tajvanu pa čak i Kini.
Švedska ne namjerava spašavati Northvolt.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....