PIŠE DRAGO HEDL Branimir Glavaš sada želi preuzeti ulogu koju je svojevremeno mudro i odgovorno odbio Ante Gotovina

Pokušaj da se povratak odbjeglog Branimira Glavaša, nepravomoćno osuđenog na 10 godina zatvora za osječke ratne zločine, prikaže kao trijumfalistički doček, pretvorio se u nedjelju navečer u žalosni igrokaz s pjevanjem i pucanjem (vatrometom), priređen za njegove malobrojne, zbrda-zdola skupljene pristaše. Činjenica da Glavaš nije oslobođen krivnje, da i dalje - bez obzira na odluku Ustavnog suda koja je upozorila ne neke proceduralne propuste pravomoćne presude - nosi stigmu ratnog zločinca, nije smetala njegovim pristašama da mu prirede dernek u gradu u kojem su ljudi - dok je on bio zapovjednik obrane - bili prisiljavani piti akumulatorsku kiselinu ili ruku vezanih selotejpom završavali u Dravi, s metkom u potiljku.

Šator ispred DORH-a

Sam Glavaš, pak, taj je isforsirani dekor koji su, potegnuvši iz Savske, svojom nazočnošću željeli pojačati lideri braniteljskog prosvjeda, pokušao iskoristi kao priliku da najavi svoj povratak u politiku i da se odmah, dijeleći packe i lijevima (vladajućima) i desnima (oporbi), ponudi kao rješenje koje će spasiti naciju. Njegovo pozivanje na podizanje novog braniteljskog šatora, ovaj put pred zgradom Državnog odvjetništva (povod je optužnica protiv Željka Sačića), kao i zalaganje da se pripadnicima HVO-a, u njegovoj “drugoj dojmovni” (kako je nakon bijega iz Hrvatske nazivao BiH) osiguraju sva prava kakva uživaju hrvatski branitelji, jedino je što sadržava njegov ponuđeni program spasa.

Koliko god se, međutim, organizatori Glavaševa povratka trudili taj događaj prikazati spektakularnim, na maleni Trg slobode, u središtu Osijeka, unatoč plakatima i neprekidnim pozivima lokalnog radija i televizije na doček “hrvatskoga generala”', skupilo se neznatno više od tisuću ljudi. Najveći dio stigao je organiziranim autobusima iz slavonskih gradića i sela, pojačan stranačkim aktivistima i dijelom pripadnika braniteljskih udruga. Zvučna estradna imena i vatromet trebali su osigurati veću posjećenost, no sve se pretvorilo u još jednu epizodu sapunice, koja Glavaša prati već desetak godina, od samog početka istrage 2005., preko suđenja, do bijega u BiH i izdržavanja kazne.

Štrajk glađu

Od prvoga trenutka istrage Glavaš se s prijezirom odnosio prema institucijama hrvatske države. Javno je tražio da mu se sudi u Banjoj Luci, u Republici Srpskoj, tvrdeći da će ondje imati pravednije suđenje. Neprekidno je govorio da se protiv njega vodi montirani politički proces, da je žrtva Sanaderove osvete jer je, nakon što je izbačen iz HDZ-a, na lokalnim izborima pobijedio tu stranku, među čije se osnivače ubraja.

Njegovo pritvaranje proteklo je u višekratnim štrajkovima glađu, pa je veći dio pritvora proveo u bolnici. Kad se za vrijeme pritvora nalazio u osječkom KBC-u, bolesničku sobu pretvorio je u stranački ured gdje je snimao videospotove za izbornu kampanju, zbog čega je došlo do smjene u osječkom zatvoru. Na kraju, iz pritvora je pušten iz humanih razloga i pod pritiskom dijela javnosti (uključujući pojedine biskupe i akademike) koja je širila informacije da će štrajkati glađu do smrti. Vratio se u Hrvatski sabor, ponovno stekao imunitet i doslovce - iz parlamenta u kojem se donose zakoni - odlazio na Zrinjevac, na Županijski sud, gdje mu se sudilo za ratne zločine.

Presudu, kojom je 8. svibnja 2009. proglašen krivim i osuđen na 10 godina zatvora, dočekao je u BiH, kamo je pobjegao, poručivši na unaprijed snimljenom CD-u da će radije 10 godina nevin robijati u Zenici, nego jedan dan provesti u hrvatskim kazamatima. Ponovno se narugao institucijama hrvatske države, našavši utočište u drugoj zemlji, čije je državljanstvo pribavio tijekom suđenja u Hrvatskoj.

Povlastice u zatvoru

Brže nego što u šumi iznikne gljiva, u Drinovcima, u Hercegovini, sagrađena mu je vila u kojoj je dane provodio na slobodi, sve dok međudržavnim sporazumom Hrvatske i BiH nije morao na izdržavanje kazne. Kratko je bio u Zenici, a potom je na neobičan način, navodno iz sigurnosnih razloga, prebačen u Mostar, u zatvor poluotvorenog tipa u kojem je uživao povlastice nezamislive drugim zatvorenicima. Iz mostarskog zatvora dirigirao je radom zastupnika svoje stranke, a prostor kaznionice u Mostaru služio je za brojne sastanke predsjedništva HDSSB-a.

U vrijeme dok se Glavaševa žalba na presudu od 10 godina zatvora nalazila na Vrhovnom sudu, ljeti 2010., pukao je veliki skandal kada je tajnim prisluškivanjem otkriveno da je saborski zastupnik HDSSB-a Ivan Drmić bio umiješan u prikupljanje novca kojim su trebali biti podmićeni suci Vrhovnog suda. Taj slučaj nikada do kraja nije rasvijetljen, premda su njegovi glavni akteri pravomoćno kažnjeni. Vrhovni je sud ipak Glavašu smanjio kaznu, dosudivši mu osam umjesto deset godina zatvora. Tako je bilo sve do odluke Ustavnog suda kojem je trebalo gotovo četiri i pol godine da odluči jesu li Glavašu povrijeđena ljudska prava, ukine presudu Vrhovnog suda i naloži ponovno postupanje.

Povratak Glavaša u Hrvatsku od prve se sekunde pretvorio u neviđeni pritisak na sud. Njegov je pristaša izjavio da je nedjeljni doček tek uvertira, a prava će se fešta održati kad bude potpuno oslobođen.

Svojim povratkom i vremenom koje mu stoji na raspolaganju do odluke Vrhovnog suda Glavaš će sada nastojati pretvoriti se u vođu ljute desnice i preuzeti onu ulogu koju je mudro i s puno odgovornosti, svojedobno odbio general Gotovina. Iako se Gotovina iz Haaga vratio kao slobodan čovjek, lišen bilo kakve krivnje, dakle u sasvim drugačijim okolnostima od trenutačnih, Glavaševih, on se ponio krajnje razborito i odgovorno, što mu oni koji sada podržavaju Glavaša nikada nisu oprostili. I okrenuli su mu leđa, jer nije htio stati na njihovo čelo. Gotovina je, na dočeku u Zagrebu 16. studenoga 2012., odgovorno i mudro pozvao na poštivanje hrvatskih institucija, na okretanje budućnosti, jasno poručivši da je rat iza nas.

Kao i u svemu drugom, Branimir Glavaš se ponio posve suprotno.