NAJBOLJI HRVATSKI OPG-OVI

PIROTEHNIČAR PRONAŠAO SPAS OD STRESA Stekao sve uvjete za odlazak u mirovinu, pa novu budućnost otkrio u pčelarstvu i uzgoju lješnjaka

Danijel Horvat iz Mece u Baranji već 16. godinu radi na razminiranju Hrvatske, a paralelno priprema utočište za mirovinu. U pčelarstvu je pronašao posao koji će ga ispunjavati
 Vlado Kos / HANZA MEDIA

Danijel Horvat iz mjesta Mece u Baranji školovao se za elektroničara, ali u struci nikad nije radio. Kao mladić je iskusio život u medijima kao radijski tehničar, potom je jedno vrijeme proveo u ugostiteljstvu, a kada mu je i to dosadilo, postao je deminer. I to je i danas. Već 16. godinu zaredom radi na razminiranju Hrvatske.

No, u posljednje tri godine paralelno s tim Horvat gradi i svoje utočište za bijeg od užurbane svakodnevice i stresnog posla kojim se bavi. Svoju novu budućnost i mir pronašao je u pčelarstvu i uzgoju lješnjaka na donedavno zapuštenoj plantaži, smještenoj u tišini baranjskih šuma. Sve je počelo kada je stekao sve uvjete za odlazak u mirovinu jer kao deminer ima beneficirani radni staž.

Vlado Kos / CROPIX

Priprema za mirovinu

Tražio je neki posao koji bi ga ispunjavao kada se odluči za umirovljenje, a budući da, kako nam je sam rekao, nije znao puno toga raditi ni odakle bi krenuo, rješenje mu se ponudilo tijekom jednog od druženja s njihovim obiteljskim prijateljem Janošem Mikeom.

- Riječ je o čovjeku koji se već 45 godina bavi pčelarstvom i ima veliko i bogato iskustvo. I tako razgovarajući s njim, pitao sam ga bi li mi htio biti mentor, uzeti me pod svoje i otkriti mi sve tajne toga zanata. Rekao mi je da je to težak posao i da su mnogi prije mene to pokušali, ali i brzo odustali. No, s obzirom na to da se znamo godinama, pristao je, naravno, uz uvjet da nisam alergičan na ubod pčele. Nevjerojatno, već pri prvom dolasku pred košnice doživio sam ubod, ali nije bilo nikakve negativne reakcije, i to je bio dobar predznak - smije se Danijel koji je pune dvije godine upijao sve što mu je mentor pokazivao, pričao i objašnjavao. Paralelno je i sam čitao knjige i brošure te pregledavao videozapise o pčelarstvu, no ono što ga je Mike naučio bilo je neprocjenjivo.

- Odao mi je hrpu tajni koje se ne mogu pronaći nigdje. Ni u knjigama, ni na internetu - istaknuo je Danijel, koji je u siječnju ove godine, nakon dvogodišnjih priprema, osnovao i OPG u kojem je on nositelj, a roditelji Gizela i Stjepan, oboje umirovljenici, članovi. Zanimljivo, njih dvoje nikada nisu radili na zemlji. Stjepan je mirovinu zaradio kao mesar u Belju, a Gizela je bila knjigovođa. Sada, u trećoj životnoj dobi, i sami otkrivaju nove svjetove pa je Stjepan glavni kada traktorom treba zaći među lijeske i usisati njihove plodove, dok Gizela mikroskopskom preciznošću svaki plod lješnjaka prije dostave kupcima osobno pregleda. To je, naravno, samo djelić onoga što ovi vrijedni ljudi svaki dan rade pomažući svome sinu.

- Počeo sam sa šest košnica i prvotna namjera bila je baviti se samo pčelarstvom, no kako to obično biva, planovi su se promijenili, odnosno, bolje rečeno, nadogradili. Zapravo, kad malo bolje razmislim, sve je to nekako bilo sudbinski određeno. Naime, kako sam morao naći lokaciju gdje ću stacionirati košnice, jer nisam želio biti seleći pčelar, obilazio sam baranjske šume sve dok nisam tu nedaleko od Meca našao idealan prostor koji će biti dovoljno udaljen od industrije i drugih zagađivača. Bila je to zapuštena plantaža lješnjaka veličine tri hektara, smještena pokraj dvije bagremove šume i uz stotine hektara plodnih oranica, a pokraj nje je i nekoliko kilometara dugačak nasip, na kojima u nezagađenoj prirodi raste mnogo medonosnih biljaka.

Pronašao sam vlasnika i pitao ga smijem li tamo staviti košnice, što mi je on dopustio, a onda nam je nakon godinu i nešto dana ponudio da otkupimo posjed, što smo i učinili, pa smo se počeli baviti i lješnjacima. Bio je to potpuno zapušten posjed i trebalo nam je puno posla i vremena da ga dovedemo u red, iako posao još nije završen - priča nam Horvat. Danas ima 1100 grmova lijeske i 40 košnica, od kojih je 20 proizvodnih. Dogodine će, pak, nasad lješnjaka povećati za još 500 grmova na zemljištu koje su u međuvremenu kupili, a kad je riječ o pčelarstvu, cilj mu je 200 košnica.

Pogreške

- Neki misle da je to preambiciozno, no ja smatram da mogu sam o tome brinuti. Sljedeće godine, naime, planiram aktivirati mirovinu i potpuno se posvetiti OPG-u na kojem sada provodim praktički svaki trenutak slobodnog vremena i godišnjeg odmora - rekao je Horvat koji se ne srami svojih početaka i pogrešaka koje je učinio u prvoj godini bavljenja pčelarstvom.

- Napravio sam pogrešku jer sam htio raditi sa što više košnica, pa sam u zimu ušao s 15 košnica, a na proljeće me dočekalo šest. Košnice su bile preslabe i nisu preživjele zimu. Sljedeću zimu bio sam pametniji, ostavio sam dovoljno hrane, zazimio jaka društva i praktički sva su preživjela. Što se tiče ishrane pčela, primjenjujem metodu kojoj me poučio moj mentor, a što mnogi pčelari ne rade, a to je da pčelama ne dajem šećer i pogaču, nego ih hranim medom.

Moje pčele u ove tri godine nisu vidjele ni zrno šećera i pogače. U svakoj košnici ostavim i više nego što treba meda, koji je u biti prava pčelinja hrana. Nije mi žao meda. Prošle zime, kada sam vidio da su loši vremenski uvjeti, dao sam im dodatno 50 kilograma meda. Inače po svakoj košnici ostavim 15 do 20 kilograma meda - pojasnio je Danijel koji je odlučio da se neće raspršiti s brojnim vrstama meda, nego se prilagodio podneblju.

- Prvi med koji dolazi je repica, a ja sam ga nazvao proljetni med jer nije čista repica. Ima puno godina kada nema repice, ali ima različitih voćaka, maslačka... To je u biti proljetni med, voćnog okusa, nije žestok. Nakon toga u svibnju dolazi bagrem, koji dijelim na dva dijela. Vadim klasični bagrem, ali se trudim i određene košnice odvojiti tako da u medični dio, odakle vadimo med, stavljam čisto djevičansko saće, gdje su pčele izradile kompletne satne osnove, znači samo pčelinji vosak u koji su stavile bagremov med.

To je svojevrsni premium proizvod i nema ga puno. Treća paša mi je krajem srpnja, i to je klasična livada: lipa, zlatošiba, amorfa... Tada pčele rade i dosta propolisa pa u tom medu ima i propolisa. Zadnje za vrcanje ostavljam zlatošibu, koja ne medi svake godine, ali kad je ima, med je jako kvalitetan. Ima voćni okus, ali teško je raspoznati koji. Inače ga ima jako malo, a ja to nazivam livada kasna - ispričao nam je Danijel o svojim proizvodima.

Budući da ima 20 proizvodnih košnica, godišnja proizvodnja meda mu je oko 800 kilograma, ali već sljedeće godine to planira udvostručiti.

- Najviše je posla oko vrcanja, a tu je pomoć roditelja neprocjenjiva - priznaje Danijel koji je vrlo brzo uvidio sve prednosti i nove mogućnosti koje može donijeti paralelno bavljenje pčelarstvom i uzgojem lješnjaka. No, da bi došli do prvih njegovih plodova, prvo su morali puno vremena i energije potrošiti na uređenje zapuštene plantaže. Prošle godine plodove su još ručno skupljali i tako sakupili 500 kilograma, a sada su nabavili usisavač što im je uvelike olakšalo posao.

Ovo im je trebala biti prva prava berba, no zbog mraza, koji je proljetos udario po istočnoj Hrvatskoj, prinos će biti slabiji od očekivanog. Računaju da će imati čak i manje nego prošle godine, ali su plodovi veliki i kvalitetni. No, osim što lješnjak prodaju u rinfuzi, kao plod, Danijel se odlučio od njega raditi i dodatne proizvode u kombinaciji s medom. Iz toga se izrodila i Zlatna kap, što je sam osmislio kao naziv brenda pod kojim se prodaju svi proizvodi s njegova OPG-a, a jednom je proizvodu dao i ime Zlatne kapi.

Vlado Kos / CROPIX

Domaći proizvodi

- Riječ je o prirodnoj mješavini svih vrsta medova koji su vrcani tijekom medonosne godine bez dodataka šećera. Cvjetovi repice, kupine, maline, bagrema, lipe, maslačka, amfore, trešnje, višnje, suncokreta, zlatošibe i ostalih medonosnih biljaka iz Baranje daju ovaj med. Što se tiče ostalih dodatnih proizvoda, radimo različite kombinacije, pa u med stavljamo jezgre lješnjaka, oraha i badema, imamo i kandirane suhe brusnice i marelice s medom te kombinaciju meda i domaće dalmatinske smokve sušene na tradicionalni način.

Nju kupujem uDalmaciji s jednog OPG-a, a i za sve ostale plodove gledam da su domaća proizvodnja. Jako sam se zainteresirao i za čokomed, pri čemu sam puno isprobavao, pa sam napravio 10-15 uzoraka s raznim vrstama čokolada i sve mi je to bilo jako loše dok nisam naišao na jednu iznimno dobru, ali skupu belgijsku čokoladu s 80 posto udjela kakaa i njom sam napravio prvi čokomed koji mi se osobno svidio, a i povratne informacije su odlične. Od iste čokolade radimo i tamnu čokoladu u medu. To uglavnom ide po narudžbi zbog kristalizacije meda - objasnio je Horvat.

Fondovi EU

Kaže da je čokomed izvrstan za djecu “jer ih je puno koja ne vole okus meda, pa im ovo dobro dođe da ih ‘prevari’. Tu je 80 posto meda, a imaju osjećaj da jedu čokoladu”. Najviše ga prodaje u Austriju i Njemačku. Uskoro planira na tržište izbaciti i karamelizirane lješnjake, kao i ulje od propolisa te kremni namaz na bazi meda.

- Imam u pripremi već 20-30 novih recepata s kojima se nisam stigao poigrati, ali doći će i to na red. Sve, naravno, prvo osobno kušam - smije se simpatični Baranjac, koji je dosad u posao uložio oko 300.000 kuna vlastitog novca, a da zaokruži priču i planove, trebat će mu još toliko.

- Htio sam se ove godine javiti na natječaj za novac iz fondova EU, ali mi je rečeno da već u startu nemam šanse jer ne ispunjavam osnovni uvjet, a to je da mi je OPG star godinu dana. Mislim da to i nije najpošteniji uvjet. U redu, vjerujem da ima onih koji žele samo izvući novac, ali smatram da bi se to trebalo odlučivati od slučaja do slučaja. Možda bi trebalo osobno doći na OPG i vidjeti radi li se tu nešto ili ne, jesu li ljudi uložili svoj novac, pa na temelju toga odlučiti. Ovako mi se ne čini najpoštenije, ali dobro, što mogu.

Dogodine ću valjda moći u igru, ali i bez toga ja imam svoj plan i put kojim želim ići kada se već tako zakotrljalo - istaknuo je Danijel, koji s obzirom na posao koji radi, ali i činjenicu da mu je puno prijatelja i rodbine otišlo u inozemstvo, najviše robe prodaje preko interneta, odnosno društvenih mreža te na kućnom pragu zahvaljujući usmenoj predaji o kvaliteti njegovih proizvoda. Sada je tu i internet trgovina Hrvatske pošte Žuti klik.

- Zadovoljan sam Žutim klikom. Počeci su se pokazali jako dobri i sve funkcionira kako treba. Šaljem robu po cijeloj Hrvatskoj, puno nosim u Zagreb i Dalmaciju, tako da sam stvarno zadovoljan ovom platformom - zaključio je naš sugovornik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 10:57