Petina osoba u Hrvatskoj tijekom epidmije imalo jaku razinu depresivnosti

Istraživanje o životu u Hrvatskoj u doba koronavirusa pokazalo je kako je jaku razinu depresivnosti imalo 20 posto ispitanika, a njih 18 posto visoku razinu tjeskobe, istaknuto je u četvrtak na predstavljanju rezultata tog istraživanja na Filozofskom fakultetu.

Istraživanje "Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone" proveo je tim od 12 psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i jedne sa Zdravstvenog veleučilišta Zagreb, kolokvijalno nazvan "Covidovih 13". Provedeno je putem online ankete na više od 3570 osoba u dobi od 18 do 95 godina te 780 učenika osnovnih i srednjih škola, s tim da je istraživanju pristupilo 83 posto žena, odnosno 54 posto djevojčica.

Radi se o jednom od najvećih istraživanja te vrste u Hrvatskoj, rekla je pročelnica Odsjeka za psihologiju FFZG-a Gordana Kuterovac Jagodić na konferenciji za novinare.

Sačuvali smo fizičko, ali ne i psihičko zdravlje

Istraživanje je pokazalo da su sudionici u uvjetima epidemije doživjeli prosječno pet stresnih događaja - potres, uvjete rada od kuće, razdvojenost od članova obitelji, život u okolnostima karantene i nemogućnost dobivanja redovite zdravstvene zaštite.
Bez simptoma depresivnosti, anksioznosti ili stresa bilo je 55 do 60 posto ispitanika. "To znači da je gotovo polovica sudionika imala izražene razine depresivnosti i/ili ansioznosti, odnosno stresa", kaže Kuterovac Jagodić.

Također, 29 posto osoba imalo je blagu ili umjerenu razinu depresivnosti, a gotovo svaka peta osoba se tijekom krize nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnošću. Kod svake pete osobe bila je prisutna umjerena ili blaga tjeskoba, a 18 posto imalo je visoke razine tjeskobe.

Razine stresa, anskioznosti i depresivnosti, dodala je, u Hrvatskoj su bile na razini onih u Španjolskoj, koja je bila daleko više pogođena epidemijom nego u Hrvatskoj.

"Izgleda da smo izvrsno sačuvali fizičko zdravlje, ali smo propustili sačuvati psihičko zdravlje", zaključila je Kuterovac Jagodić.
Među onima koji prije epidemije nisu imale smetnje, 25 posto ispitanika procijenilo je da se osjeća gore nego prije pandemije, a kod 37 posto ispitanika koji su otprije imali psihičke smetnje stanje se pogoršalo.

Također, 16 posto dječaka i 25 posto djevojčica imali su izražene psihičke teškoće, a ti su simptomi bili učestaliji kod starijih učenika. Najviše je djece bilo zabrinuto zbog mogućnost da se koronavirusom zarazi njima bliska osoba.

Djeci je za vrijeme epidemije najviše nedostajalo druženje s prijateljima i vršnjacima, a zatim s djedovima i bakama te članovima šire obitelji, izlazak iz kuće i bavljenje sportskim aktivnostima.

Čak 82 posto umirovljenika bilo je zabrinuto da će epidemija loše utjecati na kvalitetu njihova života, njih 70 posto bilo je zabrinuto zbog moguće ugroženosti isplate mirovina, a na trećem mjestu na ljestvici briga bilo je pogoršanje zdravstvenog stanja i bolesti uslijed nedostupnosti zdravstvene skrbi.

Najmanje umirovljenika, njih 48 posto, brinula je mogućnost zaraze zbog kontakta s drugim članovima obitelji.

Rad od kuće nije rasteretio zaposlenike

Profesorica na Odsjeku za psihologiju Željka Kamenov kaže kako je istraživanje među zaposlenim osobama pokazalo da su najveću radnu opterećenost iskazale osobe koje su cijelo vrijeme radile od kuće i one kojima je zbog epidemije promijenjen raspored odlazaka na posao.

Također, doživljaj opće nesigurnosti posla porastao je u odnosu na razdoblje prije epidemije, a pokazalo se i da je siromaštvo robustan faktor narušenog psihičkog zdravlja.

"Siromašniji su više doživljavali da su njihovo radno mjesto i sigurnost posla ugroženi, imali su veće radno opterećenje na poslu, osjećali su se i manje sigurnima oko mogućnosti zaraze", rekla je Kamenov.
U slučaju drugog vala epidemije koronavirusa među savjete građanima treba uključiti i preporuke o brizi za psihičko, a ne samo fizičko zdravlje.

"Trebalo bi potaknuti poslodavce na prilagodbu posla i radnog vremena uvjetima života zaposlenika, razraditi smjernice za izvedbu nastave na daljinu, a roditeljima male i školske djece pružiti dodatnu obiteljsku i stručnu pomoć", kazala je.
Smatra da bi bliskim osobama trebalo omogućiti da budu zajedno tijekom pandemije, treba poticati otvoreni razgovor među bliskim osobama o teškoćama i osjećajima te uključiti psihologe u stručna savjetodavna i operativna tijela za upravljanje kriznim situacijama.