PETAR ŠIMAC 'General sam i stopostotni invalid. Mirovina mi je 6200 kuna, sramio bih se da imam više'

Potaknut reakcijom Đure Glogoškog na javni izračun njegove mirovine od strane ministra branitelja Predraga Matića, general u mirovini Petar Šimac odlučio je javno progovoriti zato što, kaže, o braniteljima, ratnim stradalnicima i mirovinama ima što reći jer je danas i sam 100-postotni invalid u kolicima, dao je doprinos obrani Hrvatske puno više od mnogih, a po primanjima je oko braniteljskog prosjeka, piše Slobodna Dalmacija .

– Posebno me rastužila izjava gospodina Glogoškog da će tužiti ministra Matića zato što je javno iznio kolika su njegova primanja. Gospodin Glogoški, isto kao i ja, prima mirovinu od hrvatskih poreznih obveznika koji imaju pravo u svakom trenutku znati koliko komu daju. Ja svakog mjeseca primam mirovinu od 6200 kuna. Točnije, moja bruto mirovina je 6880,77 kuna. Od toga mi se na ime poreza oduzima 367,59 kuna, na prirez ide 36,76 kuna, na premiju osiguranja 70 kuna te za dodatni doprinos za zdravstveno osiguranje 206,42 kune. Ostatak od 6200 kuna je neto isplata koja mi stiže na račun.

Amputirana lijeva potkoljenica

U postojećoj gospodarskoj i socijalnoj situaciji ja ne plačem što mi je mirovina mala i što su primanja moje obitelji četiri puta manja od primanja gospodina Glogoškog. Plačem i pitam se je li moralno i pošteno da su među nama braniteljima i stradalnicima tolike razlike. Za mene je svaka mirovina veća od 10, 15, 20 ili više tisuća kuna sramotna i ja bih se stidio primati je kad znam da drugi umirovljenici, poslije 40 godina rada, imaju mirovinu od dvije ili dvije i pol tisuće kuna. To sigurno znade i gospodin Glogoški.

A ja mu poručujem da za ovakvo stanje i odnose nismo krivi ni ja ni gospodin Glogoški, već, kao i za sve drugo u našoj državi, politika. Kada su političari donosili ove zakone o pravima hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, dijelili su prava kapom i šakom da ih netko ne bi upitao gdje su oni bili, jer ih je malo bilo u braniteljskim redovima. Danas imamo to što imamo – veli Šimac.

Generala Šimca zatekli smo u njegovu sinjskom domu, u kolicima.

– U travnju prošle godine amputirana mi je lijeva potkoljenica, a od 24. studenoga, rješenjem Hrvatskog zavoda mirovinskog osiguranja, i formalno sam 100-postotni invalid. Ova moja invalidnost je posljedica Domovinskog rata, ali to nisam naplatio niti ću naplatiti – kaže Šimac.

Dodaje kako je demokratske promjene dočekao kao aktivni kapetan bojnog broda u JNA i kao član Organizacijskog odbora A90.

– Kada se u Hrvatskoj promijenila vlast, sve je oko organizacije Atletskog prvenstva Europe stalo. Ja sam s dokumentacijom otišao do tadašnjeg potpredsjednika Socijalističke Republike Hrvatske Antuna Vrdoljaka i podnio mu detaljni izvještaj.

‘Pitam se što oni u Savskoj traže’

Sutradan je Vrdoljak došao u Split, smijenio Organizacijski odbor od 450 članova na čelu s Azemom Vlasijem i formirao novi Organizacijski odbor od 21 člana, među kojima sam bio i ja. Već tada sam postao nepodoban za JNA, koju sam napustio. Ministar obrane Martin Špegelj 21. prosinca 1990. imenovao me je koordinatorom obrambenih priprema za Dalmaciju. Bio sam 28. travnja 1991. u vili Dalmaciji na formiranju 4. brigade ZNG-a.

Sredinom srpnja 1991. primio me je predsjednik dr. Franjo Tuđman, a 19. istog mjeseca imenovan sam za zapovjednika obrane srednje i sjeverne Dalmacije. Osmislio sam i operativno izveo akciju Zelena tabla – Mala bara, za koju su stratezi kazali da je značila prekretnicu u Domovinskom ratu. U siječnju 1993. u činu generala prestala je moja aktivna služba u HV-u. U rat sam ušao s 56 godina zdrav kao dren. Uz mirovinu iz rata sam ponio i dijabetes zarađen stresom. Posljedica toga je amputacija moje lijeve potkoljenice. Unatoč tomu ja se ne žalim – kaže on.

General Šimac veli kako je više puta javno isticao zasluge stradalnika Domovinskog rata i opravdanost rješavanja njihovih prava.

– Poznato mi je da ni SAD nisu riješile stradalnike svojih ratova kao naša država. Od prvog dana pratim prosvjed u Savskoj ulici. I pitam se što traže. Kao branitelja boli me zahtjev za smjenom Bojana Glavaševića. Jesu li se prosvjednici ikada upitali da li rušenjem toga mladića žele zapravo srušiti jedan od sinonima obrane Vukovara, Bojanova oca Sinišu. Također mi je nejasan zahtjev za smjenom ministra Matića. Osim ako ga ne žele maknuti jer više nije s njima, ali ne s njima kao braniteljima i stradalnicima, već kao političarima – kaže Šimac.

Na kraju se general Šimac i osobno obratio Đuri Glogoškom:

– Poštovani Đuro, molim te razmisli još jednom o svemu. Ni u primisli mi nije namjera suprotstavljati se 100-postotnim invalidima Domovinskog rata. Bilo bi mi drago kad bi mi bio gost i rado ću u svojem domu ugostiti tebe i suprugu. Da razgovaramo o svemu. Ravnopravno kao ljudi i stradalnici.