Osmogodišnjeg Petra je 22. ožujka 2020. u 6.24 sati probudio potres. Njegova se soba, na petom katu zgrade u istočnom dijelu Zagreba, žestoko tresla. Polica s knjigama, naslonjena na suprotan zid od njegova uzglavlja, srušila se na laminatni pod. Činilo mu se da pada ravno na njega. Udarac je bio bučan. Bili su to najstrašniji trenuci u tadašnjih Petrovih šest godina života, osobito mu je zvuk, koji ga je podsjećao na oluju, bio jeziv. Imao je osjećaj da se zemlja neće prestati tresti. Kad je ipak prestala, bilo ga je strah kad će početi ponovno. Sljedeću je noć prespavao kod bake, u prizemnici na Trešnjevci. I sljedećih pet, da se njega pita, na peti se kat ne bi vraćao.
Nakon razornog zagrebačkog potresa još se barem pola godine treslo, a...