"Nisam ekspert za financije, ali mislim da je predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) Krešimir Luetić krivo rekao da je prosječna plaća u Zagrebu veća od liječničke. Mislim da je prosječna plaća u Zagrebu 6500 kuna, možda griješim, a plaća liječnika oko 9000 kuna", rekao je ministar zdravstva Milan Kujundžić.
Ubrzo su stigle i žestoke reakcije, poglavito mladih liječnika koji svojim platnim listama dokazuju da ministar nije u pravu i pitaju se kako on koji ne zna važne podatke uopće može pregovarati o njihovim primanjima. Naime, činjenica je da je prosječna plaća u Zagrebu za lipanj iznosila 7512 kuna, ne 6500 kuna, a plaća liječnika specijalizanata (ne pripravnika) za kolovoz 7427 kuna. Liječnici kažu da je to znatno manje od 9000 kuna, koliko ministar tvrdi da primaju svakog mjeseca. Ako ne zna kolike su liječničke plaće, kako onda može braniti liječničke interese pred Vladom tijekom višemjesečnih pregovora, pitaju se liječnici s kojima smo razgovarali.
Valja podsjetiti da se od ožujka pokušavalo ishoditi povećanje plaća svih zdravstvenih djelatnika, uključujući i liječnike, da bi se na kraju usuglasili na 7 posto. Od toga je povećanje za uvjete rada 3 posto, a za odgovornost 4 posto, što znači da "liječnici koji ispravljaju krivi navod ministra" neće dobiti više od dvjestotinjak kuna veću plaću i upozoravaju da su plaće liječnika u nekim zemljama EU, poput Rumunjske, nedavno značajno povećane ne bi li se spriječio njihov odlazak.
No, priča s plaćama liječnika i općenito u zdravstvu pokrene i niz drugih problema koji se kronično ne rješavaju godinama. Naime, i najnovija statistika pokazuje da je oko 1000 liječnika i oko 3000 medicinskih sestara sve više u sustavu, ali to ne samo da se ne vidi nego ih i dalje nedostaje jer se u organizaciji hrvatskog zdravstva godinama ništa nije pomaknulo. Dapače, u međuvremenu je smanjen i broj osiguranika, ali to nije smanjilo čak ni liste čekanja za dijagnostiku i zahvate. Ministar najavljuje da će uskoro oni koji rade više dobivati veću plaću, ali i ako se taj naum realizira, to neće smanjiti problem koji generira činjenicu da je dostupnost i kvaliteta zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i dalje neravnomjerna, a to znači da su nezadovoljni i pacijenti i zdravstveni djelatnici.