'OVO JE ŠOK ZA SVE NAS, CRKVA NIJE BILA SPREMNA NA OVAKAV POTEZ!' Stručnjak za kanonsko poravo Dr. sc. Stanislav Vitković o ostavci Pape

Kada papa dođe do jasne spoznaje da psihički, fizički i duhovno više ne može izvršavati nalog svoje službe, tada ima pravo, a možda i obvezu, odstupiti”, rekao je papa Benedikt XVI. u razgovoru s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom.

U knjizi razgovora “Svjetlo svijeta”, koju je prije dvije godine kod nas objavio splitski nakladnik Verbum, Papa je, dakle, na određeni način najavio svoju jučerašnju odluku. O toj smo odluci razgovarali s dr. Stanislavom Vitkovićem, prebendarom Prvostolne crkve zagrebačke i stručnjakom za kanonsko pravo.

Kako komentirate povlačenje Benedikta XVI. iz papinske službe?

- Za sve nas je to bio svojevrstan šok, jer je Papin potez bio dosta neuobičajen i zadnji put se takvo što dogodilo prije puno stoljeća, tako da praktički nitko nije bio na to pripravan. S druge strane, ne može se reći ni da je to bilo sasvim neočekivano jer je Sveti Otac nekoliko puta, onako diskretno, najavio takvu mogućnost govoreći o svome zdravstvenom stanju. On je, realno govoreći, dao naslutiti da bi se nešto takvo moglo dogoditi. Ali, činjenica je da Crkva nije bila do kraja pripravna na to.

Presedan i za ubuduće

Znači li to da će u budućnosti zdravstveno stanje pape biti češći razlog za napuštanje službe?

- To bi se moglo dogoditi. Ovo je presedan koji se dogodio nakon toliko stoljeća i jedno pomalo šokantno rješenje. Ali, ono se dogodilo i sada je otvorena mogućnost da pape i u budućnosti procijene da je njihovo zdravstveno stanje takvo da više ne mogu vršiti svoju službu i da će se na njoj zahvaliti. Ne mogu reći da će to sada postati pravilo i u koliko slučajeva će se to dogoditi, ali vjerujem da će ovaj slučaj potaknuti neke Petrove nasljednike da razmišljaju u tom smjeru. Možemo čak reći da će se zbog ovoga pri izboru pape voditi više računa o dobi svakog pojedinog kandidata nego što je to prije bio slučaj.

Prije svega, sasvim je sigurno da se Papa konzultirao s liječnicima i da je od njih tražio realno mišljenje o svom zdravstvenom stanju. Ne nekakvo ‘uljepšavanje’ svoga zdravstvenog kartona, nego mišljenje na temelju kojega može donijeti tu važnu odluku.

Sigurno je da je u svemu tome procijenio i kako njegovo loše zdravlje čini da se neki događaji počinju događati mimo njega i da se pojedini, da ih tako nazovemo, ‘elementi’ oko njega sve više žele miješati u upravljanje Crkvom.

Stav Ivana Pavla II.

Međutim, Ivan Pavao II. također je bio jako lošeg zdravstvenog stanja, ali nije odstupio?

- To je pitanje procjene pojedinog pape. Nitko ne može papu natjerati da prihvati svoju službu, jer je on ima pravo odbiti čak i ako ga konklava izabere za nju, niti ga itko može natjerati da odstupi s nje. Ovo nije uobičajena praksa.

Možda je papa Ivan Pavao II. razmišljao o takvome činu, ali je iz raznih razloga procijenio kako je bolje da ostane papom sve dok ga Bog održi na životu.

Iako se to rijetko događalo, kanonski zakonik već dugo poznaje instituciju ostavke pape?

- U crkvenom zakoniku postoji mogućnost da papa podnese ostavku i tu ostavku nitko ne treba prihvatiti, nema tijela koje je potvrđuje ili odbija. Samim time što je objavio napuštanje svoje službe, on prestaje biti papom. Benedikt XVI. ponovno postaje Joseph Ratzinger i automatski se pokreće mehanizam izbora novoga pape, kao da je riječ o smrtnome slučaju. U tome smislu, Crkva je i za ovakvu situaciju potpuno spremna. Ona se dosad rijetko događala, ali postoji procedura kojom će se ona razriješiti. Recimo, puno se govori o tome kako je papa Pio XII., u vrijeme kada je postojala mogućnost da će ga nacisti zarobiti, već bio pripremio svoju ostavku i držao je u ladici. Da su ga nacisti zarobili, on bi tu ostavku objavio, prestao bi biti papa Pio XII., postao bi ponovno Eugenio Pacelli, a Crkva bi izabrala novoga poglavara.

Sada imamo situaciju da je papinsko prijestolje ispražnjeno, papinska služba neispunjena, što znači da trebaju uslijediti konklave i izbor novoga pape.

Odluka u korizmi

Koji su vremenski rokovi za sazivanje konklave?

- Taj rok određuje kardinal kamerlengo. Taj kardinal zadužen je i za to međurazdoblje dok je papinska stolica ispražnjena, jer on organizira konklave i predsjeda sjednicama kardinala koji su već u Rimu. On je u tom razdoblju najodgovornija ličnost, ali nipošto nije vršitelj dužnosti pape. Takva institucija ne postoji. Kardinal kamerlengo određuje rok koji je potreban da se u Rimu okupe svi kardinali mlađi od 80 godina.

Taj rok sigurno neće biti dugačak jer je, kao prvo, Papa najavio ostavku, a kao drugo današnje mogućnosti prometa omogućuju da se svi kardinali okupe u jako kratkom roku.

Vjerujem da će se sve to dogoditi u vrijeme korizme i da ćemo prije Uskrsa imati novoga papu.

Kako su neki primijetili, papa koji je inzistirao na ideji kontinuiteta unutar povijesti Crkve sada je povukao potez ‘diskontinuiteta’?

- Papa je veliki teolog i vrstan poznavatelj povijesti i tradicije Crkve. Papa je, također, čovjek velike odgovornosti i velike razboritosti i mislim da ga je na ovu odluku upravo potakla ta razboritost i osjećaj da Crkva ne smije trpjeti zato što on više nije sposoban obnašati svoju službu.

Što će se sada dogoditi s Papinim najbližim suradnicima?

- Svim Papinim suradnicima, osim u slučaju nekoliko njih najbližih, prestaje služba istoga trenutka kada prestaje i Papina služba. Novi papa može potvrditi ljude koji su već bili na službi za prijašnjeg pape, a može ih promijeniti.

Najčešće se događa da novi papa potvrdi ljude dok ne dobije uvid u situaciju, a potom bira ona najbliže suradnike koje on želi i u koje ima povjerenja. Tako je bilo i kada je papa Benedikt XVI. zamijenio papu Ivana Pavla II.

Čiji su kardinali?

Što predviđate, hoće li nakon odlaska iz papinske službe Ratzinger zadržati određeni utjecaj u Crkvi?

- Mislim da će se Ratzinger držati jako diskretno i po strani. Uvjeren sam da se više neće ‘miješati’ u tekuću politiku Crkve, osim naravno ako ga novi papa ne pita za mišljenje o nekom problemu. On će se povući i posvetiti, onoliko koliko mu zdravlje bude dopustilo, pisanju teoloških djela, onome za što je oduvijek govorio da je njegov najdraži poziv.

Potvrdilo se, dakle, ono što je Joseph Ratzinger uvijek tvrdio - da je nevoljko prihvatio službu pape?

- Mislim da je tako.

Idućih dana mediji će se baviti nadolazećim izborom novoga pape i analizama raznih ‘struja’ unutar Kardinalskog zbora. Vaš komentar?

- Jasno je da će pri izboru novoga pape najvažniju ulogu imati oni kardinali koje je imenovao Benedikt XVI. Kardinali iz prethodnih konklava ili više nisu među živima ili su prešli 80 godina. Međutim, ne treba iz te činjenice sada izvlačiti zaključak o nekakvoj idejnoj ‘uniformiranosti’ među kardinalima. Kada je riječ o Kardinalskom zboru, tu je teško govoriti o dominaciji neke ‘tradicionalne’ ili ‘liberalne’ struje.