Tata, oni će meni u bolnici pomoći. Ja ću za nekoliko mjeseci biti vani, ali neka mi dođe odvjetnik. I neću nikad više. To je, među ostalim, pisalo u posljednjem pismu koje je iz Bolnice za osobe lišene slobode u Zagrebu svojim roditeljima poslao 18-godišnji Kristijan Vukasović. Ljeto je 2019. godine.
- Tako je on to napisao. Ma mora biti tu negdje. Mora biti - prebire po ladicama Stipan.
Ljuti ga što ga ne može naći. Sve ostalo, novine, fascikl u kojem je u svaku plastičnu foliju umetnuto pismeno sve vezano uz još uvijek nerasvijetljenu smrt njihova jedinca uredno je složeno. Sjedimo u dnevnom boravku, na čijem zidu dominira fotografija Kristijana s roditeljima, snimljena na njegovoj krizmi. U hodniku, odmah do vrata, veliki je plišani...