OVO JE PET KLJUČNIH IZAZOVA S KOJIMA ĆE SE SUOČITI RAMLJAK U AKCIJI SPAŠAVANJA Lex Agrokor pokazao da može smiriti paniku, ali pravi posao tek počinje

Nakon što je Ivica Todorić zatražio aktiviranje lex Agrokora, a Vlada RH imenovala Antu Ramljaka za povjerenika, dojam je da su ključni hrvatski dionici krize u Agrokoru – zaposlenici, dobavljači i bankari malo odahnuli, ako ni zbog čega drugog, onda zato što je oslobođeno dnevno korištenje likvidnosti Agrokora za plaćanje novonastalih obveza isključivo prema dobavljačima. Taj očigledni osjećaj olakšanja, koji se naročito mogao iščitati s lica pojedinih predstavnika hrvatskih tvrtki, ključni je dokaz da je lex Agrokor bio nužni akt pravne zaštite države od potencijalnog sistemskog rizika. No, još je nejasno kakvi će sve pravni i financijski rizici proizaći iz lex Agrokora odnosno proaktivnog pristupa države. Kako bi se smanjila zona neizvjesnosti i nesigurnosti, što prije bi trebali dobiti odgovore na pet pitanja.

1. Prvo i ključno pitanje je koliku će dodatnu likvidnost osigurati glavni kreditori Agrokora te kad će uplatiti taj svježi novac? Grupa od šest ključnih kreditora dogovorila se da u prvoj fazi uplate 150 milijuna eura, a s povjerenikom trebaju dogovoriti kada će se točno to dogoditi. Za početak, i taj iznos, iako manji nego se najavljivalo, trebao bi biti dovoljan za stabilizaciju Agrokorova poslovanja. Iz rekonstrukcije priopćenja grupe kreditora, koji trenutačno raspolažu najboljim podacima o stvarnom stanju Agrokorova biznisa i, što je posebno važno, cash flowa, može se zaključiti da su koncernovi dnevni prihodi toliki da iz njih može plaćati zaposlene te dobavljače prema ugovorenim rokovima plaćanja, a jedan dio trebao bi preostati i za smanjivanje starih dugova prema dobavljačima. Iako prihod, očigledno, nije toliki da bi riješio sve dugove prema dobavljačima, a kamoli osigurao otplatu kredita, ipak bi uz spomenutih 150 milijuna eura trebao biti dostatan za prvu fazu normalizacije poslovanja. Kasnije će se već krenuti prema ozbiljnijem poslovnom, financijskom i vlasničkom restrukturiranju, pa će i manevarski prostor konsolidacije dužničkih obveza biti nešto veći. Valja reći da se još jučer ujutro pričalo kako se ruska Sberbanka počela nećkati o svojoj ulozi u novom financiranju Agrokora, ali su prema drugom dijelu dana ipak popustili i ostali u igri.

2. Drugo ključno pitanje je rješavanje otvorenih pitanja koje opasno dižu animozitet među ključnim dionicima. Najteži problem jest pitanje tzv. regresnih dužnika odnosno dobavljača koji su realizirali naplatu svojih mjenica za robe i usluge kroz faktoring. Premijer je danas poručio da će se sve te obveze prebaciti na Agrokor, ali nije jasno što će na to reći bankari i u kojoj mjeri će to Hrvatsku dovesti u koliziju s općom europskom pravnom praksom te je izložiti vrlo ozbiljnim tužbama. U paketu ove priče trebat će razmotriti sudbinu faktoring društava, kao i nekih manjih banaka. Vjerojatno nam tek predstoji osjetljivi dijalog između dobavljača i bankara, a u vrlo delikatnoj poziciji bit će Vladin povjerenik koji će morati moderirati dogovor oko otpisa odnosno reprograma obveza regresnih dužnika. S obzirom na pravu osjetljivost ovog pitanja, Ante Ramljak imat će vrlo delikatan posao. Posebni dio ove problematike su i suspektne mjenice iza kojih nije bila isporuka stvarnih roba i usluga već kvazikreditiranje Agrokora preko dobavljača.

3. Treće: Koliko će daleko ići hrvatski državni intervencionizam u spašavanju Agrokora i njegovih dobavljača? Sada kad je potpuno jasno da je Vlada morala lansirati lex Agrokor bez osvrtanja, kako je u intervjuu Jutarnjem rekla potpredsjednica Dalić, na pravne purizme, i ipak je i dalje vrlo diskutabilno koliko daleko treba otići u korištenju svih raspoloživih pologa državne intervencije. Trenutačno se iz raznih krugova gura više inicijativa. Jedni govore da se treba iskoristiti HNB za pritisak na banke i olakšavanje financiranja, drugi predlažu aktiviranje HBOR-u radi osiguravanja likvidnosti poljoprivrednicima i malim dobavljačima, treći spominju reprogram poreznih obveza Agrokora i njegovih dobavljača. Ukratko, ideje o epskim intervencijama države oživljene zbog Agrokorove krize vrlo su sklizak teren, a sva iskustva ovih prostora govore kako u takvim pričama najvišu cijenu plaćaju porezni obveznici.

4. Četvrto, Agrokorova kriza ima vrlo ozbiljnu međunarodnu dimenziju. Vlasnici obveznica, kreditori, dionici PIK togglea i dobavljači dolaze iz više zemalja i imaju različite razine poslovnog pa i političkog utjecaja. Nedvojbeno je da je situacija u Agrokoru Hrvatskoj otvorila neuralgične političko-poslovne točke u Sloveniji, BiH i Srbiji, dok su trenutačni odnosi s Rusijom i povratni utjecaj na krizu koncerna pomalo misteriozni. Tu će povjerenik trebati svu moguću pomoć državnih institucija (MVEP, MINGO, HGK…) jer jedan čovjek teško može u istoj osobi biti i vrhunski financijer, i genijalni pravnik, i vrhunaravni diplomat…. A sama razina komunikacije sa zemljama regije treba jedan cijeli poslovno-diplomatski tim.

5. Peto je već nekoliko puta rečeno: tim koji hitno mora formirati povjerenik Ante Ramljak zaista mora biti kolektiv eksperata koji neće trošiti previše vremena na učenje na svojoj koži - da bi izbjegli spill over učinak krize na hrvatsku ekonomiju svi profesionalci koje će angažirati Ramljak morat će imati vrlo dragocjena iskustva; od iskusnih lisaca u pregovorima s bondholderima i kreditorima do minucioznih menadžera koji će znati orkestrirati odnose s vrlo raznolikim spektrom distributera i proizvođača.