Ljudi žele znati s kim imaju posla. Zato nam služe škole, diplome i biografije. Nekome dajemo povjerenje, tražimo da umjesto nas odradi neki posao, zalijepi pločice, dizajnira kuću ili napravi pravedan društveni okvir za bolji život. Ovo posljednje se odnosi na političare, od njih tražimo da budu vjerodostojni i od njih zahtijevamo da budu iskreni u mjeri u kojoj nas se tiče njihov život.
Ma koliko to bilo neobično, čak je i Hrvatima bitno da ih političari ne prave budalama. Ako su bogati, mogu biti bogati, ako su desničari, mogu biti najtvrđi desničari, ljevičari mogu nositi tetovirani srp i čekić, ali ne podnosimo licemjere. Dok Bartulica nije postao političar u Hrvatskoj, bilo nas je baš briga hoće li se družiti s kriminalcima,...