KAKO JE TO MOGUĆE?

OVO JE LIJEČNIK KOJI JE ODLUČIO OVRŠITI RAČUN GRADA SPLITA ZBOG PRESUDE TEŠKE 150 MILIJUNA KUNA Donosimo krajnje neobičnu priču o 'doktoru za parcele'

 CROPIX

Široj javnosti Nebojša Knežević je poznat kao umirovljeni liječnik koji sa suprugom Alemkom, koja je također liječnica, svojom tvrtkom Petra Dura i Srećkom Mišurom ima pravomoćnu presudu “tešku” 150 milijuna kuna kojom je krenuo ovršiti račun Grada Splita.

Jednako tako je široj javnosti poznat po tome što je pokrenuo niz upravnih sporova kojima pokušava poništiti dozvole potrebne za gradnju kanalizacijske i vodoopskrbne mreže za dijelove grada pod Marjanom. A istina je, iako to nevjerojatno zvuči, da u 2019. godini dijelovi drugog najvećeg grada u državi nemaju kanalizacijsku mrežu.

Zbog toga se ime dr. Kneževića na dnevnoj bazi spominje u splitskim medijima. No, kao što svaka medalja ima dvije strane, tako, vjerujemo, i on ima svoju stranu priče. No, dr. Knežević nam je ne želi ispričati. Barem ne još. S njim smo pokušali kontaktirati preko njegovih odvjetnika, a on nam je poručio: “Postupci su u tijeku. Nemam komentara”.

Bez toga je teško stvoriti potpunu sliku kako je prije 15-ak godina došlo do toga da liječnik specijalist na Klinici za unutarnje bolesti KBC-a Split u stečaju splitskog poduzeća nesmetano kupi dijelove prometnica na TTTS-u. Zaista, kako je moguće da Grad Split tada nije spriječio da fizičke osobe i privatna tvrtka steknu vlasništvo nad stvarima koje ne bi trebale biti u pravnom prometu? O tome smo upitali gradsku upravu i čekamo odgovor. Jer, zna se tko može biti vlasnik javne prometnice, a to su jedinica lokalne samouprave ili država.

Vještak za graditeljstvo

Jer, da je Grad Split tada spriječio da privatnici postanu vlasnici prometnica, taj isti Grad danas ne bi prema pravomoćnoj presudi za ta ista zemljišta morao dr. Kneževiću, njegovoj supruzi Alemki, tvrtki Petra Dura i Srećku Mišuri platiti 200 eura po kvadratu, koliko je vrijednost procijenio vještak za graditeljstvo Remi Vuković, odnosno ukupno 97,04 milijuna kuna glavnice, a s kamatama nevjerojatnih 150 milijuna kuna. Iznos je to koji bi, kako je upozorila sadašnja gradska vlast, mogao ugroziti financiranje vrtića, vatrogasaca, najugroženijih socijalnih skupina…

Zato smo upitali Vedrana Šeparovića, koji je bio stečajni upravitelj tvrtke Jadrantrans, jesu li nekadašnje gradske vlasti možda podnijele izlučni zahtjev u tom stečajnom postupku tvrdeći da ceste ne mogu biti predmet prodaje i da se zbog toga moraju izvući iz stečajne mase kako ne bi pratile pravnu sudbinu stečajnog postupka.

Evo čega se Šeparović prisjetio iz tog vremena:

- Između 2002. i 2004. godine s Gradom smo održali više sastanaka jer smo im nudili da u stečaju Jadrantransa kupe ona zemljišta na TTTS-u koja su u naravi prometnice. Zapravo smo inzistirali da oni budu kupci. Ali, u Gradu za to jednostavno nisu pokazivali interes. O tim sastancima negdje imam zapisnike.

Šeparović zatim pojašnjava:

- Jadrantrans je bio samo suvlasnik zemljišta na kojem su prometnice, a ostali suvlasnici bile su tvrtke Brodomerkur, Sava, Dalma... Znači, htjeli smo Gradu prodati naš suvlasnički dio, a koliko se mogu sjetiti, oni su tvrdili da ta infrastruktura na TTTS-u nije napravljena kako je trebala biti.

Šeparović je naveo i imena dvoje dugogodišnjih gradskih pročelnika koji su, prema njegovu sjećanju, bili na tim sastancima.

Pitamo ga je li nakon nedavnog izbijanja afere zbog moguće blokade Grada itko iz nadležnih tijela od njega tražio tu dokumentaciju.

- U više su navrata iz Državnog odvjetništva pregledali dokumentaciju, ali to je bilo prije deset godina. Zanimalo ih je rješenje Fonda za privatizaciju i kako su te čestice unesene u temeljeni kapital poduzeća. Naime, radi se o česticama koje nisu bile upisane kao prometnice, ali su u naravi to bile - kaže Šeparović.

Od ovrhe “teške” 150 milijuna kuna Grad Split može spasiti jedino revizija koju je Vrhovnom sudu RH podnio na pravomoćnu presudu Općinskoga suda u Splitu. Ta presuda se temelji na zaključku iz siječnja 2013. kojim je lokalna uprava utvrdila upis nerazvrstanih cesta na svom području. Iz presude se može iščitati da su među tim prometnicama i one kojima su gradski oci dali nazive Ulica 4. gardijske brigade i Put Vrbovnika, a koje u dužini od 891 i 39 metara prolaze preko zemljišta dr. Kneževića i s njim povezanih osoba.

Ne treba zbunjivati što je presuđeno da se treba obeštetiti splitskog liječnika i ostale, iako su oni u zemljišnim knjigama i dalje upisani kao vlasnici terena na kojima su prometnice, jer Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjsko tijelo, obrazlaže da upisom nerazvrstanih cesta koje su po zakonu javno dobro u općoj uporabi, one postaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave. O površinom najvećoj čestici iz presude Županijski sud kaže da je Ante Bošnjak, vještak za geodeziju, u studenome 2015. utvrdio da je ona “u naravi većim dijelom javnoprometna asfaltirana površina koja se proteže između poslovnih objekata na TTTS-u”.

Najbolji scenarij

“Nema činjenično uporište tvrdnja Grada da su tužitelji (dr. Knežević i drugi tužitelji, op. a.) kupovali dijelove predmetnih nekretnina znajući da se radi o cesti jer je postojeća cesta služila za komunikaciju unutar tvorničkog kruga TTTS-a”, navodi se, među ostalim, u odgovoru zagrebačkoga Županijskog suda na žalbene razloge Grada.

Očekuje se da bi Vrhovni sud RH o reviziji mogao odučiti u roku koji se kreće od šest mjeseci pa do nekoliko godina. Naime, brzina kojom će se predmet uzeti u rad ovisi o tome koliko je star (dr. Knežević i ostali su tužbu podnijeli 2014. godine) te kojem je sucu dodijeljen.

U najboljem scenariju, ako najviši sud u državi o reviziji odluči u korist lokalne vlasti, tada građani neće morati platiti 150 milijuna kuna. No, ako se dogodi suprotno i Vrhovni sud potvrdi da su dr. Knežević i drugi tužitelji u pravu, tada će Splićani morati platiti puno veći iznos. Naime, na glavnicu od 97,04 milijuna kuna, na koju su u gradskoj upravi izračunali da je do travnja ove godine dug s kamatama dosegnuo spomenutih 150 milijuna kuna, obveza Grada se svaki dan povećava za 17.388 kuna. Odnosno, dug se godišnje povećava za 6,3 milijuna kuna. Za usporedbu, radi se o svoti koja je potreba za temeljitiju obnovu ili gradnju jednog manjeg dječjeg vrtića.

Podnošenje revizije također znači da bi Banovina sada eventualno mogla ishoditi odgodu ovrhe dok Vrhovni sud ne donese svoju odluku.

Borba protiv blokade

No, ako se ovrha sada ipak nastavi, Grad može izjaviti prigovor da su mu sredstva s računa nužna za obavljanje osnovnih zadaća poput isplate plaća, financiranja rada vrtića, vatrogasaca… Sud tada može odrediti iznose do kojih se u određenim vremenskim razmacima može provoditi ovrha sve dok se ne naplati cijeli dug. Žalba protiv takvog rješenja neće odgoditi njegovu provedbu. U tome je posebno zanimljivo da se ovrhe protiv jedinica lokalne samouprave hitno uzimaju u rad, kako nam je to rekla mr. sc. Ivana Erceg Ćurić, glasnogovornica Općinskoga suda u Splitu.

U svakom slučaju, Split čeka teška pravna borba protiv blokade. Ono što su gradski pravnici ovih dana uspjeli ishoditi u dva od tri ovršna predmeta koje su pokrenuli dr. Knežević i s njim povezane osobe, jest izuzeće sutkinje Dunje Ljubičić koja je u parnici donijela presudu u korist splitskog liječnika. Marina Boko, predsjednica Općinskog suda u Splitu, obrazložila je odluku o izuzeću:

- Ne postoji izričita zakonska odredba koja bi bila zapreka da u ovršnom postupku sudjeluje sudac koji je odlučivao u parničnom postupku koji je prethodio ovrsi. Međutim, kako se kod stranke ne bi stvorio dojam da joj uvijek isti sudac odlučuje o pravima i obvezama, bilo bi svrsishodno da se, kad god je to moguće, izbjegne takva situacija.

Zato tek treba vidjeti tko će odlučivati o financijskoj sudbini Grada i kakva će odluka biti donesena.

One iste 2014. godine kada su dr. Knežević i s njim povezane osobe tužili Grad da im isplati naknadu za oduzeto zemljište na kojem su prometnice, na Upravnom je sudu, kao zainteresirana osoba preko čijeg će zemljišta prolaziti cjevovodi, podnio prvu u nizu tužbi kojima želi osporiti dozvole za projekt “Poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Split-Solin”, vrijedan 1,84 milijarde kuna, koji će s gotovo 70 posto financirati Europska unija, a koji mora biti dovršen za četiri godine.

Tako je splitski liječnik pet godina uspijevao prolongirati da pravomoćna i izvršna postane lokacijska dozvola za gradnju kanalizacijske mreže u Žrnovnici i na TTTS-u, kao i za gradnju vodnog podsustava za Žrnovnicu i Korešnicu.

Tomislav Šuta, direktor komunalnog poduzeća Vodovod i kanalizacija (ViK) koji je nositelj projekta aglomeracije, kaže da je Žrnovnica već trebala dobiti kanalizaciju da nije bilo te upravne tužbe koju je ovih dana pravomoćno odbio Visoki upravni sud.

Ta je blokada, objašnjava Šuta, posljedično zaustavila i gradnju kanalizacijske mreže u Srinjinama. Jer da se krenulo graditi, dobile bi se “suhe cijevi”, s obzirom na to da bi ih se trebalo spojiti na sustav u Žrnovnici koji još ne postoji, pa bi se komunalno poduzeće dovelo do toga da Europska komisija traži povrat sredstava.

- Tek sad kad imamo pravomoćnu lokacijsku dozvolu za Žrnovnicu, mogu se raditi elaborati za izvlaštenje i otkupljivati zemljišta - napominje Vesna Mašić, team liderica koju u ViK-u nazivaju “žena zmaj”.

Tako se sada napokon može krenuti s realizacijom tog dijela velikog i vrijednog projekta aglomeracije.

No, ne samo da u 2019. godini 3748 stanovnika Žrnovnice i Korešnice te 1116 žitelja Srinjina još uvijek čekaju da se njihovi domovi i poslovni objekti spoje na kanalizacijski sustav, nego na isto čeka i 2920 stanovnika dijelova Kopilice, Kamena, Šina, Mejaša, Neslanovca, Duilova, Pazdigrada, Zvončaca i Žnjana. Znači, dijelova Splita, od kojih se neki nazivaju i elitnima, a koji su puno bliže centru grada nego što su to Srinjine, Žrnovnica i Korešnica.

Također, gotovo šest godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nismo ispunili obveze iz poglavlja 27. pretpristupnog ugovora prema kojemu bi se, radi zaštite okoliša, fekalne otpadne vode s područja Splita, Solina, Klisa, Dugopolja i Podstrane u potpunosti preusmjerile na uređaj za pročišćivanje otpadnih voda (UPOV) na lokaciji Stupe pokraj TTTS-a, koji će se realizacijom projekta dograditi na drugi stupanj pročišćavanja - biološko pročišćavanje.

Dotad će fekalije iz kućanstava i poslovnih objekata iz središta i južnog dijela Splita, prije nego što se ispuste u more, i dalje prolaziti samo mehaničko pročišćavanje kroz grube i fine rešetke, pjeskolov i mastolov. I dalje će se ispuštati u podmorju Bračkog kanala, na lokaciji koja je 1300 metara udaljena od Katalinića briga, odnosno od poznate plaže Bačvice.

Gradnjom spomenutog odvodnog sustava, odnosno polaganjem cjevovoda radi prebacivanja otpadnih voda s Katalinićeva briga na lokaciju Stupe na TTTS-u, dobit će se novi dužobalni nasip. To će biti osnova da se u budućnosti uredi pješački lungomare od Duilova do Stobreča.

Realizacija projekta

Možemo reći da je i u tom smjeru napravljen mali korak naprijed jer su na Upravnom sudu nedavno donesene tri nepravomoćne presude kojima su odbijene tužbe dr. Nebojše Kneževića i drugih tužitelja koji na sudu ističu da su upisani kao vlasnici zemljišta preko kojih na TTTS-u trebaju proći cjevovodi, a kojim tužbama pokušavaju poništiti akte koje nadležne službe donesu s ciljem realizacije projekta.

Tako je Upravni sud nepravomoćno odbio tužbu dr. Kneževića i povezanih osoba u kojoj traže da se poništi građevinska dozvola za gradnju kanalizacijskog sustava za Stobreč, Kamen i Žrnovnicu. Tužitelji su tu isticali da s Gradom vode spor oko vlasničkih prava na česticama u sklopu obuhvata (koji je nedavno okončan) te su tvrdili da građevinska dozvola nije usklađena s lokacijskom. Upravni je sud u prvostupanjskom postupku utvrdio da je građevinska dozvola zakonita i izdana u skladu sa zakonskim propisima.

Iste osobe podnijele su i tužbu radi poništenja lokacijske dozvole za spoj sustava odvodnje južnog slijeva na UPOV Stupe s dogradnjom podmorskog ispusta Stobreč s elektroenergetskom infrastrukturom. Taj zahvat se odnosi na precrpljivanje otpadnih voda iz središnjeg i južnog dijela Splita prema pročišćivaču na Stupama.

Sud je nepravomoćno ustanovio da je i ta lokacijska dozvola izdana u skladu sa zakonima te je tužbeni zahtjev dr. Kneževića i drugih odbijen. Postupci se nastavljaju na Visokom upravnom sudu.

- Svi ti projekti znače poboljšanje kvalitete života, prvo onima koji nemaju kanalizacijsku mrežu, ali i čišće more - ističe team liderica Mašić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 12:58